Aleksićeva tužba se „razvlači“, misterija ko je montirao postupak
U Osnovnom sudu u Podgorici juče je održano ročište po tužbi pukovnika Radovana Aleksića, zbog montiranog postupka pokrenutog u oktobru 2016. godine.
Postupak je vođen više od pet godina na osnovu montirane optužnice da je Aleksić 11. jula 2016. godine u centru Podgorice pucao na policijskog službenika Predraga Šukovića, inače aktuelnog šefa Specijalnog policijskog tima.
Kako piše In4s, zahvaljujući čudnom ponašanju nadležnih za zaštitu interesa države, njihovoj indolentnosti i pozivanju na dokaze onih koji su bili suštinski nosioci namještanja i podvala, postupak je i dalje u toku, iako je od podnošenja tužbe prošlo skoro dvije godine.
Umjesto da se svi suoče sa činjenicom da su nalogodavci pokušaja ubistva Šukovića i nalogodavci montiranog procesa iste osobe, te da je cijeli slučaj Aleksiću planski podmetnut, Zaštitnica interesa istrajava na pokušaju opravdanja državnog zločina učinjenog prema jednom čovjeku i njegovoj porodici, i to samo da bi zaštitili one koji su i počinili ovo teško krivično djelo, obračunali se sa Aleksićem iz osvete i ujedno ga eliminisali kao neugodnog svjedoka žrtve tzv. crnih trojki u Crnoj Gori.
Posebno pažnju, kako piše In4s, privlači činjenicu da se zaštitnici interesa države pozivaju na izjašnjenje tužioca Željka Tomkovića, koji je realizovao naloge lica iz državnog vrha.
Između ostalog, Aleksić sumnjiči Tomkovića i dva službenika policije da su mu protivzakonito otuđili mobilni telefon i jednu SIM karticu pretplatničkog, što može biti pokazatelj mnogo čega – od običnog nemara, preko sitne krađe, do namjere da se dalje nešto podvaljuje i konstruiše.
Podsjetimo, Tomković je vodio istragu tako da se iz nje ne vidi da li je Šuković uopšte ranjen ili nije, a ignorisao je sve Aleksićeve pritužbe i prigovore, i nije dozvoljavao uvid u spise premeta, čime je dovodio osumnjičenog u neravnopravan položaj u postupku.
Tomković je ignorisao Šukovićev iskaz, u kome je on ukazao na lica od kojih je došao napad na njega i sakrio iskaz jednog od lidera DF Nebojše Medojevića, u kome je on, javno u Skupštini Crne Gore, a kasnije i pred tužiocem, ukazao na identitet stvarnog napadača na Šukovića sa njegovom slikom, uz napomenu da su nalogodavci napada na njega čelnici tzv. Mojkovačkog klana.
I što je najvažnije, Tomković je odbio saslušati Duška Markovića, koji je po ranjavanju Šukovića saopštio da „policija ima osnovni identitet i sliku napadača“.
Zanimljivo je niko od nadležnih u državi ne pokreće pitanje odgovornosti za ova dešavanja, iako su mnogi upoznati sa dokazima o zloupotrebama tužilaca Željka Tomkovića i Vesne Jovićević, policijskih službenika, vještaka Nemanje Radojevića, lažnih svjedoka Ahma Hajdarpašića i Veselina Golubovića i drugih lica, niti se preduzima bilo šta na pronalaženju i kažnjavanju stvarnih nalogodavaca i izvršilaca napada na Šukovića.