Staklena uredba na staklenim nogama
Poštujući presumpciju nevinosti, jučerašnje hapšenje dva lica iz Eko fonda u vezi dodjele emisionih kredita je samo vrh ledenog (bolje napisati staklenog) brijega, jer je problematika u vezi besplatne dodjele emisionih kredita (jedinica) mnogo duboka i široka da bi se završila na samo dva lika.
Da bi vam dočarali što se zapravo desilo u ovoj priči, čitajte uzbudljivu avanturu o tome kako se direktive EU parcijalno transponuju u crnogorsko zakonodavstvo, shodno interesima malog broja ljudi koij su drmali sistemom a koji se, sve su prilike, i danas nalaze u istom.
Krenimo redom.
𝘒𝘖𝘓𝘐𝘒𝘖 𝘕𝘈𝘚 𝘑𝘌 𝘋𝘖 𝘚𝘈𝘋𝘈 𝘒𝘖𝘚̌𝘛𝘈𝘓𝘈 𝘚𝘈𝘎𝘈 𝘖 𝘌𝘔𝘐𝘚𝘐𝘖𝘕𝘐𝘔 𝘒𝘙𝘌𝘋𝘐𝘛𝘐𝘔𝘈?
Prema revizorskom izvještaju za 2021. godinu (slika 1), Elektroprivreda Crne Gore je za dvije godine imala trošak od 15.785.008 eeura po osnovu emisije CO2 (2020. godine platila 7.000.010 eura a 2021. 8.784.998 eura).
Osnov ovoga plaćanja je „𝘜𝘳𝘦𝘥𝘣𝘢 𝘰 𝘢𝘬𝘵𝘪𝘷𝘯𝘰𝘴𝘵𝘪𝘮𝘢 𝘰𝘥𝘯𝘰𝘴𝘯𝘰 𝘥𝘫𝘦𝘭𝘢𝘵𝘯𝘰𝘴𝘵𝘪𝘮𝘢 𝘬𝘰𝘫𝘦 𝘦𝘮𝘪𝘵𝘶𝘫𝘶 𝘨𝘢𝘴𝘰𝘷𝘦 𝘴𝘢 𝘦𝘧𝘦𝘬𝘵𝘰𝘮 𝘴𝘵𝘢𝘬𝘭𝘦𝘯𝘦 𝘣𝘢𝘴̌𝘵𝘦 𝘻𝘢 𝘬𝘰𝘫𝘦 𝘴𝘦 𝘪𝘻𝘥𝘢𝘫𝘦 𝘥𝘰𝘻𝘷𝘰𝘭𝘢 𝘻𝘢 𝘦𝘮𝘪𝘴𝘪𝘫𝘶 𝘨𝘢𝘴𝘰𝘷𝘢 𝘴𝘢 𝘦𝘧𝘦𝘬𝘵𝘰𝘮 𝘴𝘵𝘢𝘬𝘭𝘦𝘯𝘦 𝘣𝘢𝘴𝘵𝘦“, koja je usvojena na sjednici Vlade Crne Gore 6. februara 2020. godine.
𝗦̌𝗧𝗢 (𝗡𝗘) 𝗣𝗜𝗦̌𝗘 𝗨 𝗖𝗥𝗡𝗢𝗚𝗢𝗥𝗦𝗞𝗢𝗝 𝗨𝗥𝗘𝗗𝗕𝗜?
Zaista, u pomenutoj uredbi stoji u članu 6 jasno piše: „𝘉𝘦𝘴𝘱𝘭𝘢𝘵𝘪 𝘦𝘮𝘪𝘴𝘪𝘰𝘯𝘪 𝘬𝘳𝘦𝘥𝘪𝘵𝘪 𝘮𝘰𝘨𝘶 𝘴𝘦 𝘥𝘰𝘥𝘪𝘫𝘦𝘭𝘪𝘵𝘪 𝘱𝘰𝘴𝘵𝘰𝘫𝘦𝘤́𝘪𝘮 𝘱𝘰𝘴𝘵𝘳𝘰𝘫𝘦𝘯𝘫𝘪𝘮𝘢 𝘬𝘰𝘫𝘢 𝘴𝘶 𝘰𝘣𝘢𝘷𝘭𝘫𝘢𝘭𝘢 𝘢𝘬𝘵𝘪𝘷𝘯𝘰𝘴𝘵𝘪 𝘬𝘰𝘫𝘦 𝘦𝘮𝘪𝘵𝘶𝘫𝘶 𝘨𝘢𝘴𝘰𝘷𝘦 𝘴𝘢 𝘦𝘧𝘦𝘬𝘵𝘰𝘮 𝘴𝘵𝘢𝘬𝘭𝘦𝘯𝘦 𝘣𝘢𝘴̌𝘵𝘦 𝘶 𝘱𝘦𝘳𝘪𝘰𝘥𝘶 𝘰𝘥 1. 𝘫𝘢𝘯𝘶𝘢𝘳𝘢 2005. 𝘨𝘰𝘥𝘪𝘯𝘦 𝘥𝘰 31. 𝘥𝘦𝘤𝘦𝘮𝘣𝘳𝘢 2008. 𝘨𝘰𝘥𝘪𝘯𝘦 𝘪𝘭𝘪 𝘶 𝘱𝘦𝘳𝘪𝘰𝘥𝘶 𝘰𝘥 1. 𝘫𝘢𝘯𝘶𝘢𝘳𝘢 2009. 𝘥𝘰 31. 𝘥𝘦𝘤𝘦𝘮𝘣𝘳𝘢 2010. 𝘨𝘰𝘥𝘪𝘯𝘦 𝘪 𝘢𝘬𝘰 𝘴𝘶 𝘶𝘵𝘷𝘳đ𝘦𝘯𝘪 𝘷𝘦𝘤́𝘪 𝘯𝘪𝘷𝘰𝘪 𝘦𝘮𝘪𝘴𝘪𝘫𝘢 𝘶 𝘴𝘬𝘭𝘢𝘥𝘶 𝘴𝘢 𝘋𝘳𝘶𝘨𝘪𝘮 𝘥𝘷𝘰𝘨𝘰𝘥𝘪𝘴̌𝘯𝘫𝘪𝘮 𝘢𝘻̌𝘶𝘳𝘪𝘳𝘢𝘯𝘪𝘮 𝘪𝘻𝘷𝘫𝘦𝘴̌𝘵𝘢𝘫𝘦𝘮 𝘰 𝘬𝘭𝘪𝘮𝘢𝘵𝘴𝘬𝘪𝘮 𝘱𝘳𝘰𝘮𝘫𝘦𝘯𝘢𝘮𝘢, 𝘖𝘬𝘷𝘪𝘳𝘯𝘰𝘮 𝘬𝘰𝘯𝘷𝘦𝘯𝘤𝘪𝘫𝘰𝘮 𝘜𝘫𝘦𝘥𝘪𝘯𝘫𝘦𝘯𝘪𝘩 𝘯𝘢𝘤𝘪𝘫𝘢 𝘰 𝘬𝘭𝘪𝘮𝘢𝘵𝘴𝘬𝘪𝘮 𝘱𝘳𝘰𝘮𝘫𝘦𝘯𝘢𝘮𝘢 𝘪 𝘔𝘦𝘵𝘰𝘥𝘰𝘭𝘰𝘨𝘪𝘫𝘰𝘮 𝘔𝘦đ𝘶𝘷𝘭𝘢𝘥𝘪𝘯𝘰𝘨 𝘱𝘢𝘯𝘦𝘭𝘢 𝘰 𝘬𝘭𝘪𝘮𝘢𝘵𝘴𝘬𝘪𝘮 𝘱𝘳𝘰𝘮𝘫𝘦𝘯𝘢𝘮𝘢”
Dakle, iz uredbe koja je usvojena 2020. godine (vidjećete zašto je ova godina važna) je jasno da je referentni period za dodjelu besplatnih jedinica (kredita) 2005. – 2008 godina.
Međutim, pomenuta uredba 𝗡𝗘 𝗦𝗔𝗗𝗥𝗭̌𝗜 ključni član koji propisuje Direktiva Evropske unije 278/2011 a koja je trebala biti transponovana u naše zakonodavstvo a na koju se poziva kompanija Uniprom.
𝗦̌𝗧𝗔 𝗣𝗜𝗦̌𝗘 𝗨 𝗖̌𝗟𝗔𝗡𝗨 𝟮𝟭. 𝗗𝗜𝗥𝗘𝗞𝗧𝗜𝗩𝗘 𝗘𝗩𝗥𝗢𝗣𝗦𝗞𝗘 𝗨𝗡𝗜𝗝𝗘 𝟮𝟳𝟴/𝟮𝟬𝟭𝟭 𝗢𝗗 𝟬𝟰. 𝗔𝗣𝗥𝗜𝗟𝗔 𝟮𝟬𝟭𝟭 𝗚𝗢𝗗𝗜𝗡𝗘
U članu 21. ove direktive koji tretira značajno smanjenje kapaciteta postrojenja koja su obavljala aktivnosti koje smituju gasove sa efektom staklene bašte PIŠE sljedeće: “𝘈𝘬𝘰 𝘫𝘦 𝘱𝘰𝘴𝘵𝘳𝘰𝘫𝘦𝘯𝘫𝘦 𝘥𝘰𝘻̌𝘪𝘷𝘫𝘦𝘭𝘰 𝘻𝘯𝘢𝘤̌𝘢𝘫𝘯𝘰 𝘴𝘮𝘢𝘯𝘫𝘦𝘯𝘫𝘦 𝘬𝘢𝘱𝘢𝘤𝘪𝘵𝘦𝘵𝘢 𝘯𝘢𝘬𝘰𝘯 30. 𝘫𝘶𝘯𝘢 2011., 𝘥𝘳𝘻̌𝘢𝘷𝘦 𝘤̌𝘭𝘢𝘯𝘪𝘤𝘦 𝘰𝘥𝘳𝘦đ𝘶𝘫𝘶 𝘬𝘰𝘭𝘪𝘤̌𝘪𝘯𝘶 𝘻𝘢 𝘬𝘰𝘫𝘶 𝘵𝘳𝘦𝘣𝘢 𝘶𝘮𝘢𝘯𝘫𝘪𝘵𝘪 𝘣𝘳𝘰𝘫 𝘣𝘦𝘴𝘱𝘭𝘢𝘵𝘯𝘰 𝘥𝘰𝘥𝘪𝘫𝘦𝘭𝘫𝘦𝘯𝘪𝘩 𝘦𝘮𝘪𝘴𝘪𝘰𝘯𝘪𝘩 𝘫𝘦𝘥𝘪𝘯𝘪𝘤𝘢 𝘴 𝘰𝘣𝘻𝘪𝘳𝘰𝘮 𝘯𝘢 𝘵𝘰 𝘴𝘮𝘢𝘯𝘫𝘦𝘯𝘫𝘦” (slika 2).
Dakle, u direktivi EU jasno piše da je u slučaju smanjenja kapaciteta nakon 30.juna 2011. godine, 𝗠𝗢𝗥𝗔𝗟𝗢 doći do smanjenja dodijeljenih besplatnih jedinica.
Što mislite, koliko je to smanjenje bilo u slučaju KAP-a?
𝗣𝗢𝗗𝗔𝗖𝗜 𝗢 𝗦𝗠𝗔𝗡𝗝𝗘𝗡𝗝𝗨 𝗣𝗥𝗢𝗜𝗭𝗩𝗢𝗗𝗡𝗝𝗘 𝗜𝗭 𝗜𝗭𝗩𝗝𝗘𝗦̌𝗧𝗔𝗝𝗔 𝗢 𝗞𝗟𝗜𝗠𝗔𝗧𝗦𝗞𝗜𝗠 𝗣𝗥𝗢𝗠𝗝𝗘𝗡𝗔𝗠𝗔
Prema zvaničnom dokumentu “Drugi dvogodišnji izvještaj o klimatskim promjenama” iz 2018. godine (dakle, PRIJE usvajanja uredbe), proizvodnja u KAP je sljedeća:
• 2005. godine: 120.379 tona
• 2006. godine: 121.798 tona
• 2007. godine: 124.230 tona
• 2008. godine: 111.344 tona
Crnogorska uredba je uzela ove podatke za kao osnovu za obračun besplatnih emisionih kredita za KAP.
Međutim, prema istom izvještaju, proizvodnja u KAP od 2012. godine opada:
• 2012. godine: 74.385 tona
• 2013. godine: 48.324 tona
• 2014. godine: 4.235 tona
• 2015. godine: 42.120 tona
Iz navedenog je 𝗝𝗔𝗦𝗡𝗢 da je proizvodnja u KAP-u nakon 2011. godine nekoliko puta manja u odnosu na period 2005-2008. godine koji je naveden u famoznoj Uredbi.
Podsjetimo još jedanput, nije naodmet: crnogorska uredba iz februara 2020. godine 𝗡𝗜𝗝𝗘 sadržala član 21. iz EU direktive iz 2011. godine (278/2011) koji propisuje da, ukoliko postoji smanjen kapacitet postrojenja koja su obavljala aktivnosti koje emituju gasove sa efektom staklene bašte, 𝗧𝗥𝗘𝗕𝗔 𝗦𝗠𝗔𝗡𝗝𝗜𝗧𝗜 broj besplatnih emisionih jedinica (kredita).
U slučaju KAP-a, evidentno je značajno smanjenje kapaciteta nakon 2011. godine pa se postavlja jasno pitanje: ko je namjerno pripremio uredbu u kojoj 𝗡𝗘𝗠𝗔 člana EU direktive koja tretira smanjenje kapaciteta zagađivača koje je bilo evidentno u trenutku usvajanja uredbe (a i donedavno je KAP proizvodio 3 puta manje aluminijuma u odnosu na 2005-2008. godinu).
𝗭𝗮𝗸𝗹𝗷𝘂𝗰̌𝗮𝗸 𝗷𝗲 𝗽𝗿𝗶𝗹𝗶𝗰̌𝗻𝗼 𝗷𝗲𝗱𝗻𝗼𝘀𝘁𝗮𝘃𝗮𝗻: 𝘂 𝗺𝗼𝗺𝗲𝗻𝘁𝘂 𝘂𝘀𝘃𝗮𝗷𝗮𝗻𝗷𝗮 𝘂𝗿𝗲𝗱𝗯𝗲, 𝗞𝗔𝗣 𝗷𝗲 𝘃𝗲𝗰́ 𝗶𝗺𝗮𝗼 𝘁𝗿𝗶 𝗽𝘂𝘁𝗮 𝗻𝗶𝘇̌𝘂 𝗽𝗿𝗼𝗶𝘇𝘃𝗼𝗱𝗻𝗷𝘂 𝘂 𝗼𝗱𝗻𝗼𝘀𝘂 𝗻𝗮 𝗽𝗲𝗿𝗶𝗼𝗱 𝟮𝟬𝟬𝟱-𝟮𝟬𝟬𝟴. 𝗴𝗼𝗱𝗶𝗻𝗲, 𝗽𝗮 𝗷𝗲 𝗶𝘇𝗼𝘀𝘁𝗮𝘃𝗹𝗷𝗮𝗻𝗷𝗲 𝗱𝗶𝗷𝗲𝗹𝗮 𝗶𝘇 𝗘𝗨 𝗱𝗶𝗿𝗲𝗸𝘁𝗶𝘃𝗲 𝘂 𝗰𝗿𝗻𝗼𝗴𝗼𝗿𝘀𝗸𝘂 𝘂𝗿𝗲𝗱𝗯𝘂 𝗸𝗼𝗷𝗮 𝘀𝗲 𝗼𝗱𝗻𝗼𝘀𝗶 𝗻𝗮 𝘀𝗺𝗮𝗻𝗷𝗲𝗻𝗷𝗲 𝗱𝗼𝗱𝗷𝗲𝗹𝗲 𝗯𝗲𝘀𝗽𝗹𝗮𝘁𝗻𝗶𝗵 𝗖𝗢𝟮 𝗷𝗲𝗱𝗶𝗻𝗶𝗰𝗮 (𝗸𝗿𝗲𝗱𝗶𝘁𝗮) 𝘂𝗿𝗮đ𝗲𝗻𝗼 𝘀𝘃𝗷𝗲𝘀𝗻𝗼 𝗸𝗮𝗸𝗼 𝗯𝗶 𝘀𝗲 𝗱𝗼𝗱𝗶𝗷𝗲𝗹𝗶𝗹𝗶 𝗯𝗲𝘀𝗽𝗹𝗮𝘁𝗻𝗶 𝗖𝗢𝟮 𝗸𝗿𝗲𝗱𝗶𝘁𝗶 𝘇𝗮 𝗞𝗔𝗣 𝗸𝗼𝗷𝗶 𝗺𝘂 𝗻𝗶𝘀𝘂 𝗽𝗿𝗶𝗽𝗮𝗱𝗮𝗹𝗶.
𝗜 𝗧𝗢 𝗡𝗜𝗝𝗘 𝗦𝗩𝗘
Ako ste mislili da je tu kraj, varate se: prema crnogorskoj uredbi, KAP je imao pravo na besplatne emisione jedinice (kredite) sve do 2030. godine (slika 3), što bi značilo da je KAP trebao ovu šemu da koristi 𝗰̌𝗶𝘁𝗮𝘃𝗶𝗵 10 godina?!
Na kraju, ostaje nam da se zbilja zapitamo, đe je bila granica beskonačnosti u ovom i sličnim slučajevima? I na čijim još staklenim nogama će ovo da se polomi?