Borbu protiv seksualnog nasilja usmjeriti u pravcu ekonomske potrebe žrtava

Aktivnosti koje imaju za cilj borbu protiv seksualnog nasilja treba usmjeriti u pravcu ekonomske potrebe žrtava i stvoriti održive sisteme za njihovo zapošljavanje, poručeno je konferenciji „Seksualna eksploatacija žena i djevojaka“.

Konferencija je dio projekta “Seksualna eksploatacija žena i djevojaka”, koji se realizuje uz finansijsku podršku njemačke fondacije GIZ PaCT, a sprovodi ga Crnogorski ženski Lobi.

Izvršna direktorica Crnogorskog ženskog lobija, Aida Petrović, poručila je da seksualno nasilje nije isključivo privatna stvar žena, djevojaka, djevojčica, već i institucionalni i društveni problem.

„Ova vrsta nasilja produžava vijek stereotipnim ulogama polova koje oduzimaju ljudsko dostojanstvo i onemogućavaju normalan razvoj i život mnogim žrtvama nekog oblika seksualnog nasilja“, kazala je Petrović.

Ističe da seksualno nasilje u bilo kom obliku podrazumijeva mnogo više nego seksualno napastvovanje i predstavlja narušavanje ličnog, tjelesnog, emotivnog, emocionalnog, fizičkog i psihičkog integriteta osobe, koja je preživjela ili preživljava seksualno nasilje.

Prema riječima Petrović, ovaj oblik nasilja oduvjek je služilo kao sredstvo kontrole ženskoga roda, čime je održavan društveni poredak zasnovan na neravnoteži moći između polova, privilegijama i dominaciji muškaraca posebno u patrijarhalno, konzervativnim i tradicionalnim sredinama kakva je Crna Gora.

„Seksualno nasilje različitih oblika se u Crnoj Gori ne prepoznaje, o njemu se govori od slučaja do slučaja koji su objelodanjeni, a žrtve ćute o takvom obliku zlostavljanja ili im se ne vjeruje u priču“, rekla je Petrović.

Kako je dalje navela, ćutanje o seksualnom nasilju kako od strane žrtava tako i od strane institucija, društva, medija rezultira prihaćenim društvenim stavom o marginalzaciji ovog problema pa samim tim i ne rješavanju istog .

Petrović je rekla da, nažalost, veliki broj preživjelih žrtava seksualnog nasilja koje još uvijek žive u tišini, koje ne govore naglas o tome kroz što su prošli, postaju “čudne” za društvo, porodicu, jer prilagođavaju sve svoje životne kapacitete za preživljavanjem od traumatičnih posljedica seksulanog nasilja, mijenjaju svoj dotadašnji način života, rada, „postajući sve tiše i nevidljive u svojoj patnji“.

„Želim da vjerujem da će se mladi izboriti i nastaviti da pružaju podršku i razumijevanje koje su neophodne žrtvama seksualnog nasilja“, rekla je Petrović.

Koordinatorka projekta, stručna i socijalna radnica, Vasilisa Danilović, kazala je da oblici seksualnog nasilja u Crnoj Gori nijesu prepoznati u potpunosti ni institucionalno niti u društvenoj ili medijskoj sredini pa se adekvatno ne tretiraju, a samim tim počinioci takvikog oblika zločina ostaju nekažnjeni, a žrtvama se ne pruža adekvatna pomoć, podrška i zaštita.

Ona je naglasila da se pod seksualnim nasiljem često podrazumijeva samo čin silovanja.

„Silovanje ili pokušaj silovanja jeste jedan od oblika seksualnog nasilja koji je najlakše prepoznatljiv, ali postoje mnogi drugi oblici seksualnog nasilja koji nijesu tako lako uočljivi, ali su jednako ozbiljni i za osobu koja ih doživljava vrlo uznemirujući, čak i doživotno traumatični“, istakla je Danilović.

Napomenula je da faktori rizika koji doprinose seksualnom nasilju i njegovom produbljivanju sadržani su u veoma prisutnoj nejednakosti polova i diskriminaciji u svim segmentima života i rada žena , djevojaka , djevojčica.

„Ovi faktori rizika nisu prepoznati u Crnoj Gori niti se njima neka institucija ili NVO bave kontinuirano“, dodala je Danilović.

Kako je kazala, žene, djevojke, djevojčice žrtve nekog oblika seksualnog nasilja se često osjećaju marginalizovano kako socijalno, tako i ekonomski.

„Zato je potrebno aktivnosti koje imaju za cilj borbu protiv seksualnog nasilja usmjeriti i u pravcu ekonomske potrebe preživjelih žrtava i stvoriti održive sisteme stvaranjem prilika zapošljavanja kako bi se umanjio stepen osjetljivosti i kako bi se žrtve osnažile da budu aktivni posrednici društvenih promjena“, poručila je Danilović.

Kazala je i da na platformi „Siguran razgovor“, ukoliko je neko žrtva nasilja ili želi da se informiše o svojim pravima, putem chat-a može da kontaktira i odmah će biti povezan sa psihološkinjom, socijalnom radnicom i pravnicom.

Viši policijski inspektor I klase u Upravi policije, Marko Brajović, kazao je da UP u dijelu rješavanja ovog fenomena prošla korake koji se mogu okarakterisati kao pozitivni i dobri.

„Po tome smo uvidjeli da je naš put dobar i da ide u dobrom pravcu“, rekao je Brajović.

Prema njegovim riječima, na osnovu mnogobrojnih preporuka i kritika Evrospke komisije (EK) i drugih međunarodnih partnera, u fokusu su im krivično gonjenje, otkrivanje slučajeva, vođenje istraga…

„Sada možemo sveobuhvatnije djelovati, raditi, sarađivati kvalitetnije sa Tužilaštvom, voditi veći broj istraga u isto vrijeme“, rekao je Brajović i dodao da je veliki napredak postignut i formiranjem Operativnog tima.

Kako je kazao, da na godišnjem nivou imaju trend rasta otkrivenih slučajeva i podizanja krivičnih prijava, kao i da su nazstupljeniji slučajevi nedozvoljeni ugovoreni brakovi-

„Policija i Tužilaštvo treba da nastave da unapređuju postojeće mehanizme i smatra da dodatnu jaču snagu treba da daju službenici UP sa lokalnog nivoa“, poručio je Brajović.

U toku diskusije konstatovano je da je prevancija najbolji oblik u borbi protiv seksualnog nasilja i da je potrebno da djeca u najranijem uzrastu, u sklopu svog školavanja, dobijaju sve neophodne informacije kako prijaviti i prepoznati ovaj fenomen.

Iz CŽL poručuju i da se najbolje informacije, i kakvo je zapravo stanje po ovom pitanju, mogu vidjeti samo na terenu, i da, kako su ga nazvali „salonski aktivizma“ ne daje željene rezultate.

Učesnici su saglasni i da društvo u ovom dijelu sporo napreduje, kao i da zakoni, koji identifikuju ove probleme, teško se u praksi primjenjuju, a veliki je nedostatak multisektorske saradnje i u obrazovnom sistemu.

Upozoravaju da dok god se ne usvoje adekvatni zakoni mnoge djevojčice, djevojke i žene će stradati, ali da istraživanja pokazuju da dosta građana ne prepoznaje seksualno nasilje i kome mogu da ga prijave.