Bivši savjetnik premijera poručio: Zdravko Krivokapiću, izvini se DF-u za laži koje si govorio o njima!

PIŠE: Srećko Crnogorac, bivši savjetnik Zdravka Krivokapića

Suva grana ovještale partijske strukture na kojoj je autokrata sjedio, pukla je sinoć pod težinom njegove sopstvene arogancije, bahatosti i grijeha. S mukom odglumljena uloga dostojanstvenog lidera, koji dobro podnosi poraz i galantno ga priznaje, za tren se razobličila. Već po svojoj prirodi, gomila formirana ugledanjem na vođu, usmjerila je svoj nemoćni bijes na najmanje zaštićenu ljudsku jedinku koju je mogla pronaći – jednu novinarku koja se drznula da postavi pitanje. S kakvom je samo lakoćom, u tom jednom trenutku, spala obrazina „evropskog čovjeka” i ustupila mjesto onom, dobro nam poznatom, turbofolk-skorojeviću sa ulice 1990-ih.

Mirna revolucija od 30. avgusta, kojoj su prethodile veličanstvene litije, golema muka i trpljenje pobjedonosnog naroda koji je uz Boga jedini zaslužan za sve naše pobjede, dovedena je do svog prirodnog završetka. Fabijanska strategija, pažljivo razrađena tokom kampanje koja je prethodila parlamentarnim izborima i predstavljena javnosti u mjesecima koji su uslijedili, pokazala se trijumfalnom, iako je njen vremenski raspored ove tri godine ometan i odlagan karakternim nesavršenostima političkih aktera. Njeni principijelni elementi u ovoj fazi, odvijaju se sasvim spontano pred našim očima: iscrpljivanje političke i koruptivne moći OKG kroz seriju „bitaka” umjesto putem jedne i odlučujuće, transformativna uloga iskustva vlasti i pomjeranje partija krajnje desnice ka opšteprihvatljivom konzervativizmu, nicanje novih, slobodnijih i više autentičnih manjinskih stranaka, formiranje novog političkog centra, veća svijest stanovništva o ulozi i prirodi političke klase, itd.

Rekonstruisan i svima prihvatljiv zajednički identitet – bez kojeg nam nema suočavanja sa istinski dramatičnim istorijskim nedaćama koje nam predstoje, a prema kojima će se prošle i postojeće sasvim zaboraviti, može biti stvoren samo autentičnom državničkom vizijom, od strane mirnih ruku i britkih umova – on će nam još neko vrijeme izmicati.

Ali, ni njega ne može biti bez katarze, koja dolazi kroz razotkrivanje nepočinstava i zadovoljenje pravde. Kao što sam svojevremeno govorio jednom lideru kojeg sam s uspjehom savjetovao dok se to još činilo vrijednim truda: narod je više gladan pravde, negoli hljeba.

Što me podsjeti: bilo bi fer i pošteno, u najmanju ruku, da bivši političar, koji i pored “ad nauseam” upornih najava, nikako ne uspijeva da konačno odstupi od politike, a koji je do juče propagirao sopstvene briljantne „hipoteze” o „prelivanju glasova“ i najavljivao tzv. „potonju prevaru” u drugom krugu predsjedničkih izbora, uputi izvinjenje onima na koje su se te riječi odnosile. Bilo bi džentlmenski, ako to nije previše tražiti.