Pavković: Nijedan moj vojnik koji je zarobljen, a bilo ih je 30, nije se vratio kući!
Oni su uglavnom bili osumnjičeni za prekršaje ratnog prava, neki i za ratne zločine, dok su tri prijave bile za silovanje. Posle bombardovanja pred naše istražne organe stali su i oni protiv kojih su u međuvremenu pokrenuti postupci. A Albanci i ta njihova nazovivojska…? Neka pokažu makar jedan papir da su nekom svom zločincu sudili ili ga barem „ukorili“.
Ovako, u zatvoru Kilmakoski u Finskoj, gdje služi hašku kaznu od 22 godine, govori general Nebojša Pavković, nekadašnji prvi čovjek Treće armije VJ u intervjuu Večernjim novostima.
Potonji načelnik Generalštaba naše vojske, u danu kada je Priština slavila „godišnjicu ulaska vojnika Alijanse na Kosovo“, nije, kako nam se povjerio, bio ljut niti rezigniran uprkos ruganju istini i istoriji.
– Mislim da smo zarobili i osudili 2.105 terorista OVK, koji su ubrzo procesuirani, ali su svi posle rata pušteni na slobodu. Nijedan moj vojnik koji je zarobljen, a bilo ih je 30, nije se vratio kući. To je istina o ratu!
Da li je tačno da je pred sudom Treće armije već drugog dana bombardovanja naše zemlje procesuiran vojnik zbog ratnog prekršaja?
– Da, postoje zapisnici iz svih istraga i svih suđenja našim pripadnicima. Od drastičnih primjera izdvajam slučaj na punktu Lisina kod Medveđe kada je naša Vojna policija otvorila vatru na vozilo sa jednim potpukovnikom koji nije htio da se zaustavi prilikom kontrole vozila. Sudili smo i majorima, kapetanima, vodnicima… svima za koje smo saznali da su počinili ratne prekršaje. Sa dubokim mirom kažem da smo jedina armija na svijetu koja je o svom ratovanju otvorila sva vojna dokumenta na uvid. Amerikanci su, treba znati, prvi zločin svojih snaga u Iraku „otkrili“ tek dvije godine pošto je rat tamo zvanično završen.
Albanci navode da su protiv vas podigli optužnicu koja sadrži novootkrivene zločine koje Tužilaštvo u Hagu nije tretiralo?
– Pokrenuta je neka istraga za navodne zločine kod Drenice, ali optužnice nema. Za sve zločine koji su se dogodili na KiM sam nepravedno osuđen i po komandnoj liniji i po ličnoj odgovornosti, u Hagu, tako da su priče o nečemu novom iz Prištine bespredmetne.
Ipak, pokušavaju da vas ponovo gone?
– Na Kosovu sam časno odslužio svoje, savjest mi je potpuno mirna. Nemam čega da se stidim, mirno razmišljam o svemu, a najviše o svojim unucima. Imam ih šestoro i oni su mi najveća radost.
U novembru ističu dvije trećine kazne iz Haga, da li razmišljate o prvom danu na slobodi i kako ćete ga provesti?
– Iskreno – ne. Čak i ne znam kada bi to trebalo da bude, jer Hag ima svoju matematiku. Bavim se presudom, analiziram kako bih mogao da zahtijevam reviziju postupka, a zatim dio dana slikam, igram fudbal sa ostalim osuđenicima…
Iako uskoro možete da izađete iz zatvora, ne odustajete od namjere „da se ponovo sudite“ u Hagu.
– Imam nove dokaze i nerazmotrene činjenice koje govore da nisam kriv. Žao mi je što tadašnja vlast nije bila svjesna da je proces vođen protiv nas za Kosovo, u stvari, bilo suđenje Srbiji. Ti ljudi su sve činila da mi odmognu, a glavni svjedoci protiv mene nisu bili Albanci, nego kolege iz Beograda koje su svjedočile u Tribunalu „kako sam ja bio taj koji je sa Miloševićem odlučivao o upotrebi vojske i navodno sve dogovarao mimo lanca komandovanja na čijem je čelu bio general Ojdanić“.
Dodaje da “niko od nas koji smo ratovali na Kosovu nije uzeo pušku da brani neku stranku ili režim i ideologiju, nego otadžbinu”.
-I danas kada je o vojsci riječ, u armiju idu ljudi koji vole svoju zemlju i hoće da je brane. Ne plašim se za Srbiju. Uvijek će biti dovoljno hrabrih ljudi da uđu u stroj”, rekao je on.