Četiri države bile direktno upletene u rat u Etiopiji

Etiopija, zemlja koja se dičila svojim slobodarskim duhom u kolonijalnom dobu, bila je usred civilnog rata koji je trajao sve do kraja prošle godine. Pominjalo se i otcjepljenje, ljudi su patili, ali je potpisan ugovor koji je trenutno doveo do primirja. Te iste snage koje su pravile probleme na jednom dijelu teritorije činile su stožer federalne Vlade Etiopije 30 godina ranije. To je samo jedna komplikacija, ali polako… Tu je „Čudo od planete“ da vam približi i odgonetne čitav slučaj.

Regija Tigraja, na samom sjeveru Etiopije, postala je konfliktna zona koja će od 2020. godine odnijeti mnoge živote i mnogim ljudima promijeniti mjesto boravišta. Radi se o ogromnoj teritoriji sa pet i po miliona stanovnika sa glavnim gradom Mekeleom.

Tigraj se našao u jednoj vrsti kliješta gdje nije bio u dobrim odnosima sa svojim federalnim vlastima, a odnosi sa susednom Eritrejom je bio još na gorem nivou.

Nimalo naivan, Tigrajski narodni oslobodilački front (TPLF) bio je prilično uznemiren činjenicom da novom političkom i sistemskom reformom gubi uticaj u federalnoj Vladi i Skupštini, te je krenuo da jača regionalnu vlast na severu između 2018. i 2020. godine.

KAKO JE ZAPOČET RAT?

Situacija se zaoštrava u momentu kada TPLF odbija da aminuje odluku federalnih vlasti o postavljanje čelnika Sjeverne komande odbrambenih snaga. Čelnik Tigraja, Debrecion Gebremajkl izlazi pred novinare i navodi da je to plan centrale da napadne tu regiju i spriječi dalja negodovanja po svakom mogućem pitanju.

Trećeg novembra TPLF odigrava prvu kartu i hapsi 1000 činovnika Sjeverne komande nakon što su ih pozvali na večeru. Ogromna gužva stvorila se nakon toga i rat je već bio na vidiku, iako su iz Tigraja stigle vijesti da su vojna lica oslobođena.

Činilo se u tom momentu da je rat već sada neizbježan i da će federalna vlast morati da reaguje. Nisu to čekali iz regiona, već su odmah počeli sa napadima i raketiranjem ispostava Sjeverne komande u Mekeleu i drugim mjestima Tigraja.

To je, naravno, pokrenulo kontra ofanzivu Etiopije sa juga, ali je taj okršaj vrlo kratko vremenski bio dvosmjeran.

U sve to se uključila Eritreja koja je sa sjevera krenula da napada Tigraj, a tamošnji premijer Abij Ahmed tu operaciju oslovio je kao „uvođenje pravde“ u taj region.

Vrlo brzo, Mekele je bio opkoljen, a onda i oslobođen 28. novembra, ali su iz TPLF-a stigla saopštenja da se neće predati i da neće odustati sve dok protivničke snage budu ponovo van administrativnog grada Tigraja.

PREOKRET I PREDNOST TIGRAJA

Već na ljeto, regionalne snage su ponovo zauzele Mekele, a onda su počele da napreduju ka drugim regionima, Amhare i Afara. Udruženi sa Oslobodilačkom vojskom Oromoa, još jednog regiona Etiopije, uspjeli su ubrzo da zauzmu veliki dio države i da iskontrolišu autoput koji je direktno vodio ka glavnom gradu Adis Abebi.

Zvanično uspostavljena koalicija, kontra-ofanzivu je nazivala „marš na glavni grad“, pa uz nekoliko manjih paramilitarnih grupa kreće u dalji proboj.

Više nije bilo priče o eventualnoj secesiji, već je narativ sada bio jasan u namjeri da skloni premijera Abija i da uspostavi „bolju i pravedniju vlast u Adis Abebi“.

Pozicije su bile prilično utvrđene sve do marta 2022. godine kada se otvara humanitarni koridor kako bi se pomoglo narodu koji je pogođen ratom u Tigraju i okolnim regionima.

Započeti su pregovori i trajali su skoro pola godine do totalnog kolapsa koji je izazvao regrutaciju stotine hiljada vojnika sa obje strane.

U tako malom periodu viđeni su mnogi ratni zločini sa obje strane, a samo jedni od mnogih su se desili u Čeni, Aksumu, Bori, Kobou, Humeri…

Procjenjeno je da je za dvije godine konflikta poginulo skoro 600 hiljada ljudi, dok je popravka svega porušenog u sukobu procijenjena na 20 milijardi dolara.

Kako čelnici u Tigraju i danas tvrde, za ovaj rat kriva je federalna Vlada na čelu sa Abijem koji se najednom zbližio sa Eritrejom, državom sa kojom TPLF je bio veliki neprijatelj.

U TPLF, nakon rješenja pograničnih sporova Eritreje i Etiopije, smatraju da je bačena ljaga na sve žrtve rata između dvije zemlje u prošlosti i da se preko toga neće moći preći. Odbijena je saradnja u federalnim organima i premještena je centrala u Tigraj.

Razmišljalo se i tome da se bivša članica federalne vlade, ista ta TPLF, proglasi za terorističku organizaciju, a mnogi su već sumnjali da se priprema secesija koja je moguća po Ustavu Etiopije, ali samo kao nenasilni akt uz glasanje i poštovanje zakona.

ETIOPIJA I ERITREJA GASE POBUNU

Povratak na epilog čitavog sukoba, Etiopija i Eritreja su ujedinjenim snagama do marta 2022. godine napreduju i ostvaruju sve same pobjede, dok se TPLF sve više gerilski bori, a sve manje frontalno sa svojim neprijateljem koji napada i sa sjevera i sa juga.

Upravo su u martu započeti ragovori o totalnom prekidu rata, jer je u tim momentima nastupilo i primirje.

Dva puta su se sukobi ponovo razbuktavali, Eritreja je od strane stranih novinara optuživana da je redovno ubijala civile u Tigraju u svojim operacijama. TPLF je imao sve manje prostora, a u oktobru 2022. godine nastupili su mirovni pregovori u Pretoriji, u Južnoj Africi.

Do pred samu ovu godinu, federalni policajci su se, poslije potpisanog primirja, vratili u region Tigraja, a otvoreno je i nebo za komercijalne letove.

EPILOG

Rane su još suviše sveže, susjedne zemlje i dalje primaju izbeglice.

Po izveštajima, u Sudanu je ušlo 44 hiljade građana Etiopije, a ta zemlja je prilično bila „naoštrena“ da i sama krene u sukob nakon što je objavljeno da su u decembru 2020. godine četiri sudanska vojnika ubijena na granici, dok ih je 27 ranjeno.

Vlasti u Sudanu su takođe tvrdile da je artiljerska paljba u više navrata stigla ka njihovim snagama preko granice, a tvrdnje idu i do toga da se vojska Etiopije našla sedam kilometara unutar sudanske teritorije kod grada Džebel al Tejura.

Nije razjašnjeno da li su to bile federalne snage Etiopije ili regionalne Tigraja, a neki vojnici Sudana tvrde da je to bila paravnojna milicija regiona Amhara.

Kako se sve to dešavalo u ranoj fazi ovog dvogodišnjeg rata, Sudan je odmah sakupio svoje snage na granici i do kraja sukoba držao jaku zaštitu od eventualnog konfilkta.

Koliko se ova priča čitava proširila, postoje izvještaji da je zvanična vojska Somalije imala udjela u ratu, te da je bila trenirana u kampovima u Eritreji.

Na kraju rata, šef obavještajne službe Somalije Abdilsalan Guld potvrdio je da je iz njegove zemlje stotine vojnika bilo involvirano u sukob u Tigraju, te da je najmanje njih 370 ubijeno i na stotine ranjeno.

Zvanično, mir je potpisan 2. novembra u posredovanju Afričke unije, tačno dvije godine od samog početka.

(Telegraf.rs)