Nele Karajlić za BORBU (1. dio): Milicija me provjeravala zbog „Čejena“, o tome se nije smjelo pjevati
Muzička ikona Nela Karajlić, koji je ostavio neizbrisiv trag u svijetu roka kao pjevač „Zabranjenog pušenja“, danas stvara potpuno drugačiji „zvuk“.
Naime, Nele je u saradnji sa violinistom Stefanom Milenkovićem prezentovao publici spoj nespojivog, tačnije kombinaciju roka i klasike.
U razgovoru za „Borbu“, Nele je ispričao kako se rodila ideja za taj muzički poduhvat, istakao je da se nada koncertu u Crnoj Gori, a nezaobilazna tema bile su i pjesme „Zabranjenog pušenja“ zbog kojih je „imao neprijatnosti“…
Prošle godine ste (široj) javnosti predstavili neobičan spoj roka i klasike, „u tandemu“ sa violinistom Stefanom Milenkovićem? Kako je došlo do vaše saradnje, da li će ona biti nastavljena i u 2023. godini ili, možda, imate u planu druge muzičke projekte?
– I Stefan i ja smo prilično radoznale osobe, kojima su previše tijesne ustaljene forme u kojima obitavamo. Još prije korone imali smo jedan sastanak, na kome smo odlučili da krenemo ovim izazovnim putem. Ideja ja bila spajanje fundamentalnih klasičnih djela (Čajkovski, Betoven, Šostakovič…) sa pjesmama Zabranjenog Pušenja (Gile Šampion, Tri ratna havera, Fikreta…), a da se pri tome ne vide šavovi između žanrova, odnosno da slušalac ima osjećaj kao da su ta klasična djela integralni dio pjesme. I u tome smo uspjeli – rekao je Nele Karajlić, pa nastavio:
– Korona nas je malo usporila, ali krajem 2021. godine imali smo eksperimentalne svirke pred malim brojem ljudi, a 2022. velike nastupe u Dubaiju na EXPO-u, Beogradu i na kragujevačkom Arsenalu. Ove godine planiramo još nekoliko koncerata. Nadam se da će i crnogorska publika imati prilike da vidi ovaj „spoj nespojivog“ – poručio je Karajlić.
U pjesmama „Zabranjenog pušenja“ opisani su mnogi likovi: Pišonja, Žuga, Ibro, Sejo, Murga… Da li su ti „junaci“ zaista i postojali i da li su im se desile sudbine iz vaših pjesama? Tačnije, da li su Pišonja i Žuga „maznuli kasetaš“, da li je isti dvojac upao u „pakao droge“ na derneku kod jarana, da li je Ibro s ‘armonikom prošao put od slave do povratka u mahalu, da li je Sejo razbio hipika zbog njegovog muzičkog ukusa, da li je Murga drot maltretirao klince rukovodećih glava, da li je postojao „burazer koji je želio da bude hadžija“?
– Od svih nabrojanih junaka, jedino su postojali Pišonja i Žuga. Za ostale je teško dokazati da nisu postojali, jer oni jesu modeli nekih karaktera koje svi mi veoma dobro poznajemo. Pišonja i Žuga su zaista ukrali autobus, krenuli na more, ali ih je milicija zaustavila mnogo prije Bradine – pojasnio je Nele.
Pjesma „Čejeni odlaze“, koju ste snimili 1981, a objavili 1984. godine, nije „dobro prošla“ kod vlasti u Jugoslaviji, zbog čega ste se našli i na meti policije (tadašnje milicije). Možete li nam objasniti na šta ste željeli da ukažete pjesmom, odnosno kako je došlo do toga da morate „polagati račune“ policiji?
– Ta pjesma je govorila o iseljavanju nealbanskog stanovništva sa Kosova. Te 1981. godine, kada je i napisana, događaji na Kosovu su postali aktuelna tema u domaćoj javnosti. Kako u to vrijeme muzičarima i mlađim umjetnicima nije bilo baš dozvoljeno da otvaraju te rane (drug Tito je umro samo godinu dana ranije), tako se i milicija našla pozvana da provjeri autora te nesvakidašnje pjesme. Naravno, moja odbrana se zasnivala na činjenici da se u pjesmi ne spominju ni Srbi, ni Albanci, već da ona govori o američkoj državi Ajdaho, u kojoj zajedno žive plemena Šošona i Čejena. Tako je krajnji rezultat bio samo to da je ploča na kojoj je pjesma objavljena ocjenjena kao šund, a time je imala veću cijenu od ostalih izdanja – rekao je Karajlić, pa dodao:
– Moj stav u toj pjesmi je iskristalisan u posljednjoj strofi. Imam prijatelja, stanuje kod Napretka (tadašnja robna kuća u Prištini), ne znam kog je plemena, jer (kao i ja) ne nosi ratne boje… Ni danas mi nije jasno kako je Ajdaho premal za dvoje – istakao je Nele.
Takođe, zbog još pjesme – „Kanjon Drine“, snimljene 1989, nekoliko godina kasnije suočili ste se sa kritikama zlonamjernih ljudi. Kako se rodila ideja za numeru koja je nagovještavala šta će se dogoditi u Jugoslaviji, npr. kroz stihove „Hadžije su sebi podijelili rejone, djecu evakuišu avionima“?
– „Kanjon Drine“ je nastao mnogo prije početaka kraja velike Jugoslavije. Prolazeći kolima kroz taj kraj, obuzele su me apokaliptične misli, jer se politička situacija u Jugoslaviji komplikovala iz dana u dan. Već tada je bilo jasno da „međunarodni faktor“ neće biti zainteresovan za njen opstanak – kazao je Karajlić, nastavljajući:
– Za vrijeme rata 90-ih, neki moji kritičari ocijenili su da je pjesma „prosrpska“, samo zato što se u njoj pominju dva pojma mitološki vezana za srpsku istoriju – Drina i Romanija. To, naravno, nema veze sa racionalnim rasuđivanjem, tim prije što je pjesma napisana dok niko od nas nije imao takvu percepciju jedne rijeke i jedne planine. Međutim, iza svih tih apokaliptičnih razmišljanja, kao i iza svake smrti, dolazi vaskrsenje… Zato posljednji stihovi glase: „Snijeg se topi i ništa neće zaustaviti dolazak novog proljeća“ – zaključio je Nele Karajlić u razgovoru za „Borbu“.