KRAJ KOHABITACIJE SA ĐUKANOVIĆEVOM MAFIJOM

Skandalozna saznanja koja su uznemirila domaću javnost poslednjih dana o aktivnim pripadnicima narko-kartela unutar policije i ANB-a, po ko zna koji put su uvjerila i one najnezavenije kakav su sistem preko tri decenije gradili Đukanović i njegovo kriminalno-biološko okruženje. Poslije političkog sloma 2020. godine u javnost su isplivali svi dokazi o korumpiranosti nosioca najviših pravosudnih funkcija, ali i ostalih činovnika državnog aparata, koji su svi bili upregnuti u cilju očuvanja kriminalnih poslova jedne opasne i organizovane grupe.

Na samom početku svog demokratskog razvoja i tranzicije, Crna Gora je ušla u period tzv. kohabitacije, jer je Đukanović kao vrh piramide Zla ostao na funkciji predsjednika. Nju je iskoristio da na svaki mogući i nemogući način uspori i blokira demokratski proces, konstatno izazivajući institucionalni i vaninstitucionalni haos, direktno ugrožavajući demokratski i ustavni poredak, narušavajući javni red, mir i stabilnost u državi, a sve preko svojih kriminalnih struktura unutar sistema i van njega.

Svi ti pokušaji su propali, Đukanović je nizao poraze širom Crne Gore, pa je tako i 19. marta samljeven izbornim rezultatima. Nemajući snage da se pomiri za izvjesnim porazom i konačnim sklanjanjem sa javnih funkcija, odlučio je da prijeti državi i jasnoj većini građana “aktiviranjem džepova podrške“, najavljujući pobjedu. Dok između dva izborna kruga Crna Gora sa zaprepašćenjem i zgroženošću posmatra čime su se bavili korumpirani policajci i državni službenici iz vremena Đukanovićeve apsolutne vlasti, on cinično najavljuje bolji život i ekonomski preporod.

Kraj kohabitacije sa Đukanovićevom mafijom 2. aprila je uslov za dalji demokratski i ekonomski razvoj. Građani će masovnim izlaskom na birališta konačno zapečatiti sudbinu Đukanovićevog kartela i izvući državu iz “talačke krize“, u koju je gurnula jedna neodgovorna grupica kriminalaca spremnih da “zapale“ kompletnu državu da bi izbjegla krivično-pravnu odgovornost.