ŠKRIPI TI PLOČA, MAJSTORE!

Piše: Emilo Labudović

Sve je moglo da se predvidi do poslednjeg poteza. I to da je umoran, jer više od trideset godina daje sebe Crnoj Gori i narodu, da je vrijeme da odmori svoje napaćeno tijelo, ali da će ga kumiti i moliti da se još jednom žrtvuje i da on tim molbama neće moći da se odupre. I nije se „odupro“, a i kako bi kad su klečali na koljenima od mora do Čakora, plašeći se gospodarevog egzila, jer mu,bez titule (i imuniteta), ovdje opstanka nema.

Moglo se, bez mnogo analize, predvidjeti da će krenuti iz Petnjice i Rožaja, da, po ko zna koji put, otuda spašava ugrožene Muslimane od nadolazeće (opet) srpske pošasti na čelu sa osvjedočenim četnikom i koljačem Andrijom, za čijim ljudskim i političkim tragom ostaju samo krv, suze i grobovi. A gospodarev put, čestit i svijetao kao put pravednika, garancija je i poziv i onima koje je njegova politika raselila širom dunjaluka pa ih je danas duplo više u Luksemburgu nego u Petnjici da još jednom dođu i podrže ga. Znalo se da on, liše skromne predsjedničke platice, banke u džepu nema, da je, pokretno i nepokretno, puki siromah i da mu, ako opet ne pobijedi, slijedi – narodna kuhinja. Mada, i bilo bi red, jer i on je toliko dugo solio i biberio narodnu čorbu.

Bilo je više nego očekivano da će, nakon što je Crnu Goru odbranio od NATO bombardera (bjehu li Murina i Ćemovsko u Crnoj Gori, falim te, bože), da ju je izvukao ispod crnih krila ruskog uticaja (onih Deripaskinih 300 miliona, doturenih u koferu ispod stola u „Maši“ se ne računaju), sada htjeti da je uvde u EU. U onu istu EU iz koje mu, manje, više otvoreno, šapuću da je njegovo bilo. Tako je vječiti spasilac Crne Gore od svega i svačega, a najviše od nje same, još jednom poturio svoja nejaka pleća da ponese i taj kamen koji nam se, hvala njemu, poput Sizifovog, stalno kotrlja u dno brda.

Samo naivni su mogli da vjeruju da je on konačno shvatio da nije spasilac već kamen o vratu Crne Gore i da će samom sebi reći: dosta je! I stati pred sud vremena na koji „teta Vesna“ nema nikakvog uticaja. Da će čuveni ustavobranitelji, od Ranka, Raška, Pure, Daginje i Božene, na sav glas zakojevitezati zbog neustavnog trećeg mu mandata, ali… I sad, eto nama opet očekivano neočekivanog kandidata za predsjednički tron, s namjerom da nas još jednom bajkom o skorom ulasku u raj zavede za Goleš planinu.

„Blago iznenađenima“, rekao bi Matija, ali takvih je sve manje čak i u politički beslovesnoj Crnoj Gori. Jer ploča koju opet vergla novi/stari kandidat toliko je izlizana, izraubovana, iskrivljena i škripi da jezu izaziva. Ko ima uši, sve mu je već rečeno, ko ih nema ili neće da čuje, zaslužuje taman to. I njega, naravno, jer narod ima vlast kakvu zaslužuje.

Ali, da ne bude nerečeno: škripi ti ploča, škripi užasno, majstore!