Stražar vječne pomrčine: Milo kao pokvarena ploča vergla istu priču i broji izdajnike!

Piše: Ivan Milošević

Što se narod u Mrkojeviće komeša, to Gospodar prazne priče miješa! Bar se ori, kada Gospodar zbori, a što zbori, bolje da ne zbori! Odoh u rimu, odoh u sve šesnaest, upadoh u AGONIJU i ne izlazim iz nje kada čuh Mila sa Primorja. Kaže da ne može da vjeruje da postoji u Crnoj Gori neko ko može da glasa za izdajnike! A po njemu svi su izdajnici osim njega! Iz Milovog ugla u Crnoj Gori ima toliko izdajnika da se ne mogu probrojati i ukoliko je po njemu Crna Gora pozanata u bijelom svijetu, onda je to po broju izdajnika! Štampa ih kao dnevne novine, umnožava geometrijskom progresijom, kada ON vidi jednog, odmah se taj jedan pretvara u 10 izdajnika! Ne kažeš ni keks, a već postaneš izdajnik. Milo te odmah prepozna na ulici i pošalje svoju poslugu da ti na čelo utisne nevidljivi žig izdajnika. Iako ne znaš zbog čega si izdajnik, postao si nakon Milovog brifinga krupni izdajnik, a da toga nijesi ni svjestan. Bolje ON zna ko je u Crnoj Gori izdajnik, nego UDBA, ANB i to u saradnji sa CIOM, BIOM, MOSADOM i otalom bjelosvjetskom špijunskom službom! Koji sateliti, kamere i objktivi, kada te Milo snimi i ubilježi u bilježnicu izdajnika, ne možeš da se opereš od te titule, pa da živiš deset života!

Milo toliko priča o izdaji da posumnjaš u samoga sebe i preispitaš samoga sebe pred ogledalom i pokušaš da samoga sebe definišeš kao izdajnika. I uistinu priznaš samome sebi da jesi izdajnik, iako znake izdaje ne prepoznaješ niti ih primjećuješ kod ostalih, ali shvatiš da je to samo lična fatamorgana i samobmana nepoćudnog i samozavaravajućeg Alter ega i njenog korespodenta! Pošto nijesi siguran u te manipulacije Alter ega i njegovog društva, šta ti drugo preostaje nego da povjeruješ Milu i kažeš sebi da ON bolje od tebe zna kada je srijeda ili petak i jesi li izdajnik ili nijesi! Mora da jesi ili jesam, kada je Milo tako siguran da ovu državu svi izdaju i prodaju, osim njega, stražara vječne komunističke i druge pomrčine koja je 30 godina vladala ovim brdima i dolinama i u crno zavilo svaki pomen slobode, iskre bunta i razuma i želje da se živi kao sav ostali normalan svijet!

I jesi izdajnik, kada ne vidiš ono što Milo vidi, kada vidiš pomrčinu tamo gdje on vidi svjetlost i nevjerovatne uzlete mlađane montenegrinske demokratije i ekonomskog uspjeha i dolaska stranih investitora, koje ne pamti planeta! Gdje to ne vidjeh ili ne vidjesmo, gdje to ne čusmo i zabilježismo, gdje to ne doživjesmo, nego prespavasmo u nekom bunilu ili bjesnilu. I jeste to naše bunilo i bjesnilo izdaja i to ona veća od Judine!

I kaže ON da je izdaje dosta bilo! I da je vrijeme došlo za DPS patriote i ostale njihove rabote. Kada oni dođu opet na vlast, neće više biti izdaje i izdajnika u Crnoj Gori! Sve će da ih pohapse i iznajmiće sve zatvore u regionu na nekih 20 ili 30 godina i smjestiće u njima sve te stotine hiljada izdajnika, da se pokaju i vrate pod njegove skute! Shtvatiće u kazamatima ono što nijesu prije shvatili, shvatiće veličinu svoje izdaje, neće naći za nju opravdanje i samopokajanjem i besplatnom službom Gospodaru odužiće kaznu zbog izdaje koje ni sami nijesu bili svjesni niti im je nakon robije jasno zašto su robijali!

Milo kao pokvarena ploča vergla istu priču i broji izdajnike! Kod njega se ništa ne mijenja, kod njega je sve isto i čisto, dok je kod svih ostalih haos i ne zna se niti ko pije, niti ko plaća! I tako punih 30 godina, vergla li vergla, a ostali ili barem dio tih ostalih kao kreteni ponavljaju njegovu pjesmicu i broje izdajnike, denunciraju ih i prijavljuju tajnoj službi DPS čistote i mekote!

Jednom riječju – AGONIJA!!!!!!!