Hronološki trend pada DPS-a: Milo nema ni teoretske šanse da pobijedi, Albanci mu okrenuli leđa, Bošnjaci nijesu jedinstveni!

Nakon što je Demokratska partija socijalista krajem 2019. godine izglasala Zakon o slobodi vjeroispovjesti pokrenula je političku lavinu i faktički potpisala sopstven brodolom. Sve su to uradili uoči redovnih parlamentarnih izbora koji su se održali 30. avgusta na kojima su nakon 30 godina pali sa vlasti.

Brojne su bile analize pro-DPS analitičara koji su ih navodno savjetovali šta treba da urade kako bi svoju partiju revitalizovali i kako bi se vratili na pozicije vlasti. Međutim, DPS niti se reformisao, niti je promijenio svog šefa, već je jedino što su „osvježili“ bio njihov logotip. Građani Crne Gore su to i prepoznali na lokalnim izborima u Nikšiću gdje je DPS patosiran. Važno je napomenuti da su i pored parlamentarnih izbora, održani i lokalni izbori u Budvi, Tivtu, Gusinju, Andrijevici i Kotoru. DPS je tada izgubio Budvu, Tivat, Andrijevicu i Kotor.

Nakon poznate „bitke za Nikšić“ uslijedile su određene političke turbulencije na državnom nivou kada je vlada Zdravka Krivokapića smijenila tadašnjeg ministra pravde ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića. Nedugo potom, uslijedilo je i ustoličenje 5. septembra što je svakako zadrmalo stabilnost Crne Gore. Ali to nije pokolebalo građane da nastavljaju da razvlašćuju DPS.

Sledeći gradovi koji su bili oslobođeni su bili Mojkovac, Ulcinj i Cetinje. DPS je u svim gradovima ubjedljivo izgubio čak i od nekadašnjih partnera dok su u Mojkovcu snage okupljene oko koalicije Za budućnost Mojkovca formirale vlast sa drugim antirežimskim partijama.

Čitav splet događaja se dogodio nakon ovih izbora – formiranje manjinske vlade uz podršku DPS-a, protesti Demokrata, pitanje Temeljnog ugovora, sudija Ustavnog suda, „zetski zakoni“ Ustavni sud, produženje mandata lokalnim parlamentima, pad vlasti u Budvi i u Tivtu… Ali ni to nije pokolebalo građane Crne Gore da nastave da razvlašćuju Demokratsku partiju socijalista. Na lokalnim izborima koji su održani u 12 opština, DPS nije razvlašćen samo u Baru i Bijelom Polju i to zbog rasipanja glasova! Izgubili su gotovo svaku opštinu.

Najnovije informacije su da se Bošnjačka stranka i sama koleba unutar sebe hoće li sada podržati kandidaturu Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima dok su albanske stranke još odavno podijeljene. Kako onda Đukanović misli da pobijedi na izborima ukoliko pogleda ovaj trend pada koji je ostvario za samo 2 godine?

Iako je bio šef nekada neprikosnovene političke partije, Đukanović sve više i više srlja ka političkom marginalizmu, a jasno je da je i to jedan od razloga njegove kandidature na predsjedničkim izborima. Hoće li njegovo ime biti dovoljno jako da izvuče pobjedu? Teško..