Prvi put se oglasio otac djevojke za čiju smrt je osumnjičen državljanin Crne Gore

„Dragi moji prijatelji, prošlo je mnogo dana, za mene, svaki dan mi je kao vječnost, nisam stigao da vam se svima zahvalim na pruženoj ruci, pomoći i razumjevanju zbog naše tragedije. Svako jutro i svako veče mi počinju i završavaju se samo sa jednom mišlju“.

Ovim riječima otac ubijene Ivane Krivokapić (26) započinje potresnu poruku na Fejsbuku, upućenu svojoj mezimici i prenosi pjesmu koju su, kako je naveo, za nju napisali njeni školski drugovi i drugarice.

Slobodan Krivokapić, inače, nije se ranije oglašavao povodom smrti ćerke, jer kako je objasnjao, nije imao snage da se pomiri sa bolom.

„Želim sa vama ovom prilikom da podijelim jednu priču posvećenu mojoj Ivani, a napisala su je djeca sa kojima je dijelila knjigu, ocjene, radost, tugu i život. Napisana je prije mesec i po dana, ali tek sad sam smogao snage da vam je napišem. Ja se ovom prilikom iz sveg srca zahvaljujem toj dragoj djeci“, napisao je Slobodan.

„Zašto nam pobogu nisi rekla?“

Prenosimo pjesmu Ivaninih prijatelja

„Kažu nam ti si otišla, ali ne to nije istina, Ivana ovo si nam slagala! Vratićeš se ti i nastaviti da se smiješ, onako zvonko, jako, toliko da svi krenemo u horu, kako je uvijek bilo

Čini mi se da je svijet okovan tugom, da zemlja bijesni za najboljim drugom, čini mi se, vrijeme na satu unazad teče. Pogledah u kalendar pa srce presta’ da me peče

Vrijeme me baci do nekog izblijedelog petka, hajdemo ispočetka. Na hodniku baš našeg fakulteta, čujem zvonki glas kroz masu silueta „Zaboravila sam da je danas predaja iz maketa!“

Dajem ti čačkalice, malo žice i lijepka. Onako kako to obično biva sa poznanicima, koji se prepoznaju, a par tajni ih dijele da postanu nešto više, lica se smiješe, kao da znaju, upamtiću tempo kojim duša ti diše

Tako je sve krenulo… Tebi je napraviti maketu bilo i suviše lako, dok sam ja na svojoj dugo radila, tebi je trebalo 10-ak minuta, kao da si je do tada napravila milion puta…

„Da li se nešto može dodati?“, asistent pita, kažeš: Da i ne.

„Da li se nešto može oduzeti?“, Da i ne. Gledaš ti, gleda asistent i gledam ja sa strane.

Progovori „Desetka“ (a tebi dah zastane). Ja u čudu, smijem se, moja je dobila sedmicu i malo sam bijesna, prestaje da te drži mjesto i kao da ti je prostorija tijesna.

Tada nisam shvatila ali sada znam. Tvoj život bio je poput te makete. Moglo se svašta nešto i dodati i oduzeti, ali na kraju opet ništa.

Trebali ste da je vidite i Ivanu i maketu. Čista desetka, ali nije bilo tu nekog reda, bilo je svega i leijpog i tužnog i ružnog i srećnog, svega!

Ali bilo je stvarno, pogledam u kalendar opet i više nije petak i sada sam bijesna. ali ovaj put istinski, jer se desilo nešto što niko nije očekivao. Nešto što nisi zaslužila. Pitamo se da li je moglo drukčije.

Znate, ona je imala divnog glasa, pjevala je, jer je, kaže, tako navikla kod kuće sa svojima, znala je tekst svake pjesme, pravi mali džuboks! Plesala baćatu, ma svaki ples je znala!

I činilo se da je ništa ne plaši, jer je željela i voljela toliko toga, da joj je svaka planina bila mala. I zašto nam pobogu nisi rekla? Čini se, odlaze uvijek oni koji su najviša srca dotakli.

Šta mi drugo ostaje nego da te pustim i pamtim, jer uvijek puštaš one koje voliš, ali ih držiš u srcu i sjećaš se. I boli, ali voliš i srećan si što si ih imao.

I znamo da ovo nije kraj, ovo je samo prelazak u neku drugu formu. Sada si negdje na ljepšem dalje od svih nas, ali bliže Bogu.

Hvala ti što si bila dio mog, dio naših života, bila si drugarica, sestra, rođaka, ćerka i uvijek ćeš biti u našim srcima. Nisi zaboravljena. Živećeš vječno u nama, sjetićemo se kroz igru i pjesmu.

Zbogom za sada, naša Ivana“

Ivanin otac Slobodan se zahvalio na divnim riječima njenim prijateljima i svima koji su voljeli Ivanu.

„Oprostite mi na trenutku slabosti, oprostite i ne zamerite, nisam od vas mnogima odgovarao, nemam snage ni volje za razgovore , ali ovu priču osjećam da sam vam je dužan pokazati, vama koji ste voljeli Ivanu.

Podsjetimo, Ivana Krivokapić ubijena je u iznajmljenom stanu u Beogradu 24. decembra prošle godine, a njeno beživotno tijelo pronašla su braća koja su otišla da je posjete, jer im se nije javljala na telefon.

Policija je odmah njenu smrt označila kao sumnjivu, a obdukcijom je utvrđeno da je nesrećna djevojka ugušena.

Za njeno ubistvo osumnjičen je državljanin Crne Gore Jetmir Gočaj (24).

Prema navodima tužilaštva, on je odmah polsije ubistva otišao autobusom u Crnu Goru, a od tada mu se gubi svaki trag.