Marković: Momentom dobrovoljnog sticanja državljanstva druge države, „po sili zakona“ gubi se crnogorsko!

Piše: Velibor Marković, advokat

Poslednjih nekoliko dana, u susret predstojećim izborima za predsjednika Crne Gore, aktuelizovano je pitanje da li neko lice koje je, ili bolje rečeno, bilo crnogorski državljanin, gubi to svoje državljanstvo sticanjem državljanstva druge drzave i koji je to momenat gubljenja crnogorskog državljanstva. Ovo posebno imajuci u vidu da je MUP Crne Gore kao nadlezni organ koji odlučuje o sticanju i gubitku državljanstva, u nekim ranijim, drugim sličnim slučajevima postupalo na način sto je pozivalo lice za koje je imalo informaciju da je pored crnogorskog drzavljanstva steklo državljanstvo druge drzave, kako bi se izjasnilo koje od ta dva državljanstva želi da zadrži, nakon čega bi se započela procedura sa prestankom državljanstva one države od kojeg je to lice odustalo, traženjem dostavljanja otpusta iz državljanstva te države.

S tim u vezi treba znati sledeće:
Odredbom cl.24.st.1.tac.1. Zakona o crnogorskom državljanstvu je propisano da punoljetni crnogorski državljanin koji ima i državljanstvo druge drzave, po sili zakona gubi crnogorsko državljanstvo, ako je dobrovoljno stekao državljanstvo druge države, a u st.4. tog istog člana propisano da je nadležni organ nakon saznanja o toj činjenici obavezan pokrenuti postupak po službenoj dužnosti radi donošenja rješenja o gubitku crnogorskog državljanstva. Pritom, kada se zakonskom odredbom propisuje gubitak nekog prava po sili zakona (,,ex lege”) onda to znači da to pravo prestaje nezavisno od volje subjekta koji ga je imao, odnosno bez ikakvog njegovog prava izbora.

Prema tome, crnogorski drzavljanin koji je naknadno stekao državljanstvo druge drzave, pa tako i Republike Srbije, po sili zakona i u momentu tog sticanja gubi crnogorsko državljanstvo, a nadležni organ nakon saznanja o toj činjenici donosi rjesenje koje ima samo deklaratorni, a ne konstitutivni karakter i kojim se samo konstatuje da je crnogorsko drzavljanstvo prestalo danom dobijanja državljanstva druge drzave. Lice koje je po sili zakona izgubilo crnogorsko državljanstvo, to državljanstvo može ponovo steći isključivo ako podnese zahtjev za ponovno sticanje crnogorskog drzavljanstva i uz to najmanje godinu dana zakonito i neprekidno boravi u Crnoj Gori, prednje u smislu odredbe cl.26. Zakona o crnogorskom državljanstvu.

Imajući u vidu izloženo stanje stvari, svi crnogorski državljani koji su u međuvremenu dobrovoljno stekli državljanstvo bilo koje druge države, izgubili su crnogorsko državljanstvo, pa ga stoga mogu ponovo steći samo podnošenjem zahtjeva za ponovno dobijanje državljanstva. Tako je ne samo u slučaju gospode Spajića i Mandića, već bi, primjera radi, to bilo i u slučaju gospodina Mila Đukanovića, pod uslovom da su istinite spekulacije prema kojima je on drzavljanin UAE, u što ne želim da vjerujem, jer bi to znacilo da na mjestu predsjednika države imamo stranog državljanina. Ovo bez obzira na raniju praksu nadležnog organa koji je u nekim slučajevima pozivao to lice radi davanja izjašnjenja koje od više drzavljanstava želi da zadžzi kao njegovo jedino državljanstvo, pribavljanjem otpusta od državljanstva onih drzava od kojih je to isto lice odustalo.