Bokan: Sir koji nude Srbiji je iz mišolovke – zagrizi ga i dobićeš 5. oktobar po ko zna koji put, naravno na srpsku štetu

Predsjednik Instituta za nacionalnu strategiju, publicista, književnik i režiser Dragoslav Bokan komentarisao je gostujući na Jutarnjem programu Happy televizije „odbranu Srbije i Kosova na drušvenim mrežama“.

„Živimo u digitalnoj džungli virtuelne realnosti u kojoj se ljudi oslobađaju nekog konkretnog konteksta. Šta košta bilo koga da na društvenoj mreži napiše „Ja ne dam, ja hoću, ovo ono“. Pritisneš enter i nakon toga nemaš nikakve obaveze. Taj nedostatak obaveze i odgovornosti je ljudima ukinula osjećaj za najveću realnost koja postoji a to je država. Nacija je dijelom realnost a dijelom fantazija, zavisi kako prihvatimo to. Narod je isto tako termin koji može da se demagoški vrti na razne načine i da se pretvara u rulju i masu koja će da ruši svoju naciju, ali to ne može sa državom. Država je sušta stvarnost“, kazao je Bokan.

Uvijek, kako navodi, treba gledati ljude koji su branioci države kako bi nešto naučili od njih.

„Nemam ništa protiv što postoje ljudi koji fanatično vole Srbiju. Ljubav jeste ekstremna, nije jednostavna, nije racionalna, puna je bola tragedije osjećanja, inata, prkosa, sve tu postoji. Ali postoji jedna druga stvar a to je da li je ta ljubav prema Srbiji njoj i korisna. Ako nije, vi možete golicanjem nekog da ubijete. Nije to ideja. Postoje roditelji koji pretjerano vole svoju djecu, izmaltretiraju i unište ih. Od pretjerane ljubavi ih ne puste da vode svoj život“, kazao je Bokan.

Tako su, kako navodi, isti i likovi koji su išli kroz godine i vrijeme navijajući za Srbiju, voleći Srbiju ali možda ta i takva ljubav njoj i šteti.

„U ratu sa hrvatskim secesionistima 1991. imali smo oficire u JNA koji sledeće godine prelaze kod Alije Izetbegovića. I neke koji će formirati OVK. Neki od največih srpskih oficira su nažalost imali iluziju izjednačavanja četnika i ustaša, titoistički model koji je bio loš i za njih i za rezultate onoga što rade. Nisam bio poznavalac vojnih vještina, ali sam bio poznavalac srpske duše, narodnih potreba i otadžbinske istorije. Pokušavao sam da objasnim ljudima da to nije nesreća kao zemljotres već nešto u čemu učestvujemo i zbog prošlosti i budućnosti da se povežemo sa onim što je prekinuto i da dočekamo ono što smo dočekali a što sada imamo – samostalnu Srbiju. Istina, nije našom voljom, jeste da nismo proslavili tu samostalnost – ali sada imamo državu Srbiju i možemo vikati živjela Srbija“, jasan je Bokan.

Ratnih godina, tvrdi Bokan, ko god je bio to godište, morao je biti na ratištu.

„Morao je. Nije morao da ima oružje ali mogao je biti prevodilac, novinar, bilo šta što može biti od koristi. Da osjeti šta se događa. Ljudi koji su to preskočili i koji su bili članovi Demokratske stranke su izdajnici“, tvrdi Bokan.

Bokan je, navodi, bio protivnik službe Državne bezbjednosti koja ga je u jednom momentu uhapsila jer je otišao mimo njihovih struktura.

„Najveći trik je da mene optužuju da sam stari udbaš. Ja generalno ne volim obavještajce sopstvene zemlje jer su ti obavještajci radili protiv naših interesa ili nisu dovoljno za njih radili. Stotinjak puta su me privodili iz DB-a. Pokažu papirić iz nekog civilnog automobila, odvedu negdje na razna mjesta i onda se svašta dešava. Ili prijete ili obećavaju, ili nešto pričaju ili govore o tome kako je Vuk Drašković plakao, a da njega vide kao malo ozbiljnijeg. Oni su tu samo kao da plaše, dobar policajac, loš policajac. Znam kakvi su oni“, podvlači Bokan.

Postoji dio DB-a koji je ratovao, i dio njih koji su poginuli, tvrdi on i ne može ih kako je naveo izjednačavati sa šljamovima kojima je bilo samo važno koliko će para da steknu i da pređu na drugu stranu kad im treba.

„Oni su 5. oktobra prali svoje pare. Nastavili su da rade protiv srpskih interesa. Pod Miloševićem i nakon njega. Oni ne rade za Srbiju a imaju sve ingerencije i uslove. Oni ništa nisu radili, oni su najveći grešnici. Naša djeca će ih u istoriji izjednačavati sa izdajnicima. Oni su najuspješniji bili kada su sarađivali sa opozicijom. Najgore je što mi živimo u digitalnoj džungli gdje postoji informativni šum. Za nekog ko je hrabar, oni kažu da je kukavica. Za nekog ko je budala oni kažu da je pametan. To je problem, morate znati neke stvari. Ja znam o državi, protivnicima i o nama“, kazao je on.

Država je, navodi, nešto što ne osjećate, jer je ona biroktatska i prespora.

„Često ima svoje neke tekuće rituale koji su prespori i prekomplikovani. Ima mnogo razloga za nas koji smo navikli da sa nestrpljenjem tragamo za prečicama da smo nezadovoljni, a zbog toga zaboravljamo da kakva god da je država, ona je jedina država srpska. U tom smislu, ako ne budemo umjeli da je branimo – ko će? Mađari ne mogu braniti srpsku državu. A mnogi rade protiv te države. Ko god sapliće noge našim generalima, oficirima, vojsci, sveštenicima, Crkvi, Patrijarhu, Vladi, ambasadorima i predsjedniku, taj je saradnik Kurtija, Rame, Plenkovića i Đukanovića“, jasan je on.

Bokan tvrdi da ne može napasti državu, i ne živi za klikove jer ne želi da zbog neke političke i partijske poslušnosti učini nešto što bi njemu bilo korisno a ne bi odgovaralo istini.

„Istina je da je svaki napad na srpsku državu je čin izdaje i suprotstavljanje srpskim interesima. To mora da se govori, ponavlja i objašnjava. Taj sir koji oni nude o nekoj boljoj srpskoj budućnosti je sir iz mišolovke. Uopšte nije stvar u tome je li mekan, tvrd, Edamer… Zagrizi ga – i dobićeš 5. oktobar po ko zna koji put, i to nažalost na našu štetu“, zaključio je Bokan.