Đukanovićevi mediji organizovano napadaju Danicu Crnogorčević: Traže da plati kaznu jer nije pjevala himnu fašiste Sekule Drljevića! (FOTO/VIDEO)

Prethodnih dana primjetno je da mediji bliski Milu Đukanoviću kakvi su CDM, Antena M i Analitika organizovano napadaju srpsku etno pjevačicu iz Crne Gore Danicu Crnogorčević jer je pjevala pjesmu Oj junaštva svijetla zoro, i tvrde da je oskrnavila zvaničnu crnogorsku himnu. Ipak, nikada nisu smjeli, niti htjeli da se oglase oko problematike koja se tiče himne, a koju problematizuje primarno srpski narod Crne Gore gdje kažu da su poslednje dvije strofe himne Crne Gore došle iz penkala crnogorskog fašiste i osuđenog ratnog zločinca Sekule Drljevića.

Shodno tome, tekst počinje sa istorijskim dokumentom gdje se vidi porijeklo današnje himne Crne Gore koji počinje sa Oj junaštva svijetla zoro, ili kako portali blisku Đukanoviću vole da kažu, „srpska“ himnu Crne Gore. Crnogorčevićeva ovu verziju himne izvodi već nekoliko godina, međutim, očigledno mediji bliski Đukanoviću imaju zakašnjelo pamćenje. Crnogorčevićeva je prije par godina i studijski snimila ovu pjesmu.

Taj dio portala traži da Crnogorčevićeva plati kaznu za „srpsku interpretaciju crnogorske himne“ od 1.000 do 20.000 evra…

Istorijat pjesme „Oj junaštva svijetla zoro“

Muzikološki institut SANU je objavio zbornik naučnih radova prezentovanih u decembru 1993. U tom zborniku pod nazivom Srpska muzička scena je objavljen naučni rad Đorđa Perića, Pozorišne pjesme u zapisima melografa XIX veka, sa sadržajnim informacijama, svakako naučno prihvaćenom istinom, o autentičnoj verziji pjesme Oj junaštva svijetla zoro iz 1863.

Dakle, ta autentična verzija iz 1863. glasi:

Oj junaštva svjetla zoro

Oj junaštva svjetla zoro,
Majko naša Crna Goro!
Na tvojim se vrletima,
Razbi sila dušmanima.

Jedina si za slobodu
Ti ostala srpskom rodu.
Dat će Bog i sveta Mati
Da se jednom sve povrati.

U nastavku i dio publikacije:

Kontroverze sadašnje himne

Sadašnja, zvanična himna Crne Gore uvedena je 2004. godine a tom prilikom su u zvaničnom tekstu himne ubačene i dvije kontroverzne strofe (treća i četvrta) koje su sastavni dio pjesme koju je ispjevao osuđeni fašista i ratni zločinac Drugog svjetskog rata Sekula Drljević.

Polemike oko spornih djelova himne narednih godina dovele su do otvorenih podjela među građanima Crne Gore, a čak je i nekadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović u raznim prilikama javno kritikovao usvajanje Drljevićevih strofa, od kojih se ogradio, zalažući se za izmjene zvaničnog tekst himne. Vujanović je više puta isticao da usvajanje Drljevićevih stihova nije prihvatljivo jer je njihov tvorac bio fašista i nacista, a istom prilikom upozoravao na opasnost od jačanja ekstremnog crnogorskog nacionalizma i šovinizma.

Himna Sekule Drljevića je takođe kontroverzna jer je napisana 1941. godine kada je Crna Gora bila faktički marionetska država fašističke Italije. Tekst Drljevićeve verzije slijedi u nastavku.

Vječna naša Crna Goro,
Tvoj Lovćen je car Jadrana,
Ka seljaka tvojih djela,
Kad su čija opjevana?
Volimo vas, brda tvrda,
I stravične vaše klance
Koji nikad ne poznaše
Sramotnoga ropstva lance.
Lovćen nam je oltar sveti,
Vazda smo mu vjerni bili,
U njega smo vjerovali
I njime se ponosili.
Otkada je Badnje veče
Našu vjeru očistilo,
Među nama, seljacima,
Nevjernika nije bilo.
Dok lovćenskoj našoj misli
Naša sloga daje krila,
Bit će gorda, bit će slavna
Domovina naša mila.
Slobode će čuvar biti
Naša brda, naše gore,
Dokle zemlju sunce grije
I dokle se ljudi bore.
Rijeka će naših vala,
Uskačući u dva mora,
Glas nositi oceanu,
Da je vječna Crna Gora

Ko je bio Sekula Drljević?

Sekula Drljević, crnogorski ustaša, ustaški je ideolog i ratni zločinac. Osnivač je crnogorskog separatističkog pokreta. Tokom Drugog svjetskog rata bio je jedan od najbližih saradnika Ante Pavelića. Cio rat je proveo u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a u tom periodu bio je urednik ustaškog lista Graničar.

Na tzv. Petrovdanskoj skupštini 1941. godine na Cetinju, u ulozi zvaničnog govornika izrazio je zahvalnost italijanskoj fašističkoj politici, koja je omogućila vaspostavljanje „slobodne“, „suverene“ i „nezavisne“ Crne Gore, kako je stajalo i u usvojenoj deklaraciji.

Posle bjekstva iz Crne Gore, pod patronatom ustaša u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj radio je na ponovnom uspostavljanju „neovisne Crne Gore“. Sa sedmoricom saradnika i istomišljenika 20. jula 1944. godine, u Zagrebu, osnovao je tzv. Crnogorsko narodno vijeće, neku vrstu svoje vlade (u kojoj je njegov prvi saradnik Savić Marković-Štedimlija bio u ulozi ministra spoljnih poslova).

Bavio se etnogenezom Crnogoraca. Smatrao ih je potomcima Ilira i Crvenih Hrvata. Političku i državnu budućnost Crne Gore, vidio je u državnom jedinstvu sa Hrvatskom i Albanijom. Bio je pokretač inicijative za osnivanje tzv. crnogorske pravoslavne crkve. Uspješno je krivotvorio istorijske činjenice za potrebe veliko hrvatske ustaške ideologije, a u tu svrhu je radio i kao propagandist i pamfletist. Pisao je pafmlete protiv srpskog naroda i sila antihitlerovske koalicije. Veličao je nacističku ideologiju i Adolfa Hitlera. U Zagrebu, 1944. godine objavljuje knjigu Ko su Srbi, sa tezom da je srpski narod vjekovima remetilački faktor na Balkanu. Pjesma Crnogorsko kolo, savremena himna Crne Gore, objavljena je 1937. godine, u Zagrebu, u knjizi, isto tako crnogorskog ustaše, Savića Markovića Štedimlije, u knjizi Osnove crnogorskog nacionalizma.

Na prevaru je u smrt odveo desetine hiljada stanovnika Crne Gore, aprila 1944. godine, garantujući im slobodan prolaz preko teritorije koju je tada zauzimala tzv. Nezavisna Država Hrvatska.
Od strane Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača 24. februara 1945. godine, proglašen je ratnim zločincem.

Njegovu himnu danas žele pristalice DPS-a koje kritikuju Danicu Crnogorčević za pjevanje stare verzije himne „Jedina si za slobodu ti ostala srpskom rodu“.

Da se ne bi prepirali: Neka se pjeva „srpska marseljeza“ kralja Nikole „Onamo ‘namo“

Kako se ne bi prepirali oko toga koja verzija „majske zore“ treba biti zvanična himna Crne Gore i kako se ne bi narod svađao, najbolji predlog je da zvanična himna bude napisana rukom poslednjeg i jedinog monarha Kraljevine Crne Gore – kralja Nikole.

Onamo ‘namo (poznata i kao Srpska Marseljeza) je tradicionalna himna Crne Gore, koju je napisao Crnogorski kralj Nikola I, 1867. godine. Koristila se kao narodna himna Kraljevine Crne Gore, dok je himna Ubavoj nam Crnoj Gori, nekadašnja himna Knjaževine Crne Gore, postala državna himna. Melodiju za ovu himnu komponovao je Franjo Vimer, cetinjski kapelnik češke nacionalnosti, po uzoru na jednu pesmu o Garibaldiju. Godine 2002. himna Onamo ‘namo, se našla pred skupštinom Srbije i Crne Gore, kao predlog za zvaničnu himnu države, međutim prijedlog nije izglasan.

Imavši u obzir da Onamo namo posjeduje sve elemente koje himna treba da ima, a i kako bi se izmirio narod Crne Gore, Onamo namo bi mogla i biti i pomiriteljska himna, ukoliko pojedinci prihvate srpsku dušu i ljubav prema Kosovu koju je kralj Nikola imao.

Onamo, ‘namo… za brda ona,
govore da je razoren dvor
mojega cara; onamo vele,
bio je negda junački zbor.

Onamo, ‘namo… da viđu Prizren!
Ta to je moje – doma ću doć’!
Starina mila tamo me zove,
tu moram jednom oružan poć’.

Onamo, ‘namo… sa razvalina
dvorova carskih vragu ću reć’:
„S ognjišta milog bježi mi, kugo,
zajam ti moram vraćati već’!“

Onamo, ‘namo… za brda ona
kazuju da je zeleni gaj
pod kim se dižu Dečani sveti:
molitva u njih prisvaja raj.

Onamo, ‘namo… za brda ona,
gdje nebo plavo savija svod;
na srpska polja, na polja bojna,
onamo, braćo, spremajmo hod!

Onamo, ‘namo… za brda ona
pogažen konj’ma klikuje Jug:
„U pomoć, djeco, u pomoć, sinci,
svetit’ me starca – svet vam je dug!“

Onamo, ‘namo… sablji za stara
njegova rebra da tupim rez
po turskim rebrim’; da b’jednoj raji
njom istom s ruku res’jecam vez!

Onamo, ‘namo… za brda ona
Milošev, kažu, prebiva grob!
Onamo pokoj dobiću duši,
kad Srbin više ne bude rob.