Gle čuda, brat brata pomaže

Piše: Luka Tapušković

Kaže Srbi iz Crne Gore nemaju šta da traže u Srbiji jer je Crna Gora njihova država.

Pa ajmo redom da vidimo kako nas voli naša „lipa“.

– Referendum 2006. kojim je stvorena nezavisna država Crna Gora je de fakto pokraden (zbirka dokumenata Bijela Knjiga o tome svjedoči). Srbe iz Crne Gore samim tim odvajaju od svoje braće iz Srbije i razdvajaju, bar po mišljenju svakog krštenog Srbina iz Crne Gore, dva bratska naroda.

– 2008. Crna Gora priznaje tzv. Kosovo kao nezavisnu državu čime narušava teritorijalni integritet Srbije a time i međunarodno javno pravo. Besprizorni zabada prst u oko ne samo Srbima iz Srbije koji su im „bratski“ narod već i svojoj braći i kumovima, Srbima iz Crne Gore. Niko ih ništa ne pita.

– 2011. se sprovodi popis gdje se prijeti Srbima zapošljenim u državnim i privatnim firmama otkazima ako se na popisu izjasne kao Srbi. Pasivni asimilatorski pritisak koji je smanjio broj Srba na 28% iako dobro znaju da Srba ima mnogo više (dokaz su govornici srpskog jezika).

– Kad pomenusmo zapošljavanje, Srba u državnoj upravi do 30.08. radi 3%. 30% i više Srba živi u državi što dovoljno o tome govori.

– Srpski jezik faktički progonjen. Pokušaj stvaranja crnogorskog jezika nauštrb srpskog što ne treba ni komentarisati jer istorija takav aspurd ne pamti da se od dijalekata prave jezici

– I za grandiozno finale, napad na Srpsku pravoslavnu crkvu kao kruna ljubavi nezavisne države Crne Gore prema Srbima. Pokušaj otimanja imovine SPC i njeno stavljanje u državne ruke. Na tome su zube slomili, državotvorci

Vala ne znam stvarno ima li države koja ovoliko voli svoj narod kao što Crna Gora voli „njene“ Srbe.

Šalu na stranu, Crna Gora je moja i to je nesporno. Ne može da ne bude moja. Ali ova „država“ ova i ovakva ne. Moja je ona od Petrovića, Nemanjića, Crnojevića i Vojislavljevića, Balšića… Ona jedina strana istorije kojom se može podičiti. Crna Gora kralja Nikole koji je i sam želio ujedinjenje sa Srbijom. Moja je država bila i ostala Srbija i Crna Gora jer ništa nije prirodnije od toga da dva bratska naroda žive zajedno. Nikad u istoriji Crna Gora nije bila Srbija ali su uvijek Srbi živjeli u njoj. Srbi koji vole Crnu Goru. Ali vole i uvijek idu Srbiji i rado joj se vraćaju. Jer je volimo.

I sad je problem što su predsjednici opština i predsjednici SO otišli u Beograd na skup za Srbe iz Crne Gore? Gdje zvanični Beograd želi da pomogne srpski narod? Gle čuda, brat brata pomaže. Kad nas je već „naša“ država ovako zadužila, ne znam s kim ste mislili da će Srbi iz Crne Gore da budu dobri ako ne sa ostatkom srpskog naroda. Prema tome, slava rodu!