Danas je Badnji dan
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju Badnji dan i Badnje veče, dan uoči Božića, koji je sjutra, 7. januara, a to je najradosniji hrišćanski praznik.
Kao i za dan Hristovog rođenja, 7. januar, veliki broj običaja vezuje se i za današnji – Badnji dan.
Badnji dan je naziv dobio po tome što se toga dana siječe badnjak i unosi u kuću. Sa ovim danom već počinje božićno slavlje. Ujutro rano, već u zoru, pucanjem iz pušaka i prangija objavljuje se polazak u šumu po badnjak.
Čim svane, loži se vatra i pristavlja se uz nju pečenica. Žene u kući mijese božićne kolače, torte, pripremaju trpezu za Božić.
Badnjak je obično mlado, hrastovo ili cerovo drvo, u nekim krajevima jelovo ili borovo, koje se na Badnji dan ujutro rano siječe i donosi pred kuću. Uveče, uoči Božića, badnjak se presjeca i zajedno sa slamom i pečenicom unosi u kuću.
Kako se siječe Badnjak
Prije izlaska sunca, na Badnji dan, domaćin sa sinovima ili unucima odlazi u šumu da siječe badnjak. Bira se obično mlad i prav cerić, ako nema cerića, može i hrast. Stablo cerića treba da bude toliko da ga domaćin na ramenu može donijeti kući.
Kada odabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i sjutrašnji praznik, uzima sjekiru u ruke i siječe badnjak. Badnjak se siječe i zasijeca sjekirom ukoso, i to sa istočne strane. Po narodnom vjerovanju, badnjak se mora posjeći sa tri snažna udarca. Što sjekira od tri puta ne presječe, dovršava se lomljenjem ili uvrtanjem (sukanjem).
Taj lomljeni dio na badnjaku zove se brada i poželjno je da bude na svakom badnjaku. Vodi se računa da drvo prilikom pada padne direktno na zemlju. Ne smije se, dakle, zaustaviti na nekom drvetu. Iver od badnjaka se uzima i stavlja među karlice, da kajmak bude debeo kao iver. Kad se badnjak donese kući, uspravi se uz kuću, pored ulaznih vrata, gdje stoji do uveče.
Badnjak, inače, simboliše drvo koje su pastiri donijeli i koje je pravedni Josif založio u hladnoj pećini kada se Hristos rodio. Badnjak nagovještava i drvo Krsta Hristovog.
Badnje veče
Badnje veče, praktično, spaja Badnji dan i Božić. Zato se u našem narodu kaže za osobe koje su prijateljski bliske i vezane da su „kao Božić i Badnji dan“.
Uveče, kada padne mrak, domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, badnjak i slamu. Pečenica se nosi na ražnju, obično dvojica nose između sebe, i jedan od njih prvo stupa desnom nogom preko praga i pozdravlja domaćicu i žensku čeljad rečima:
– Dobro veče! Čestit Božić, Badnje veče!
Domaćica i ženska čeljad posipaju pečenicu i domaćina zoblju i pšenicom, odgovarajući:
– Dobro veče! Čestiti vi i vaša pečenica!
Pečenica se unosi u sobu, gdje se obavlja večera na Badnji dan i Božićni ručak, i prislanja na istočni zid, tamo gdje su ikone i kandilo.
Pošto se badnjak prethodno isiječe sa debljeg kraja na tri dijela, veličine da može da stane u šporet ili kakvu peć, unosi se u kuću. Isto se govori i radi kao kad se unosi pečenica. Badnjak se stavlja na ognjište, ali pošto ognjišta nema više, stavlja se pored šporeta ili peći, i odmah se jedno drvo loži. Tamo gdje nema peći ili šporeta, badnjak se stavlja kod pečenice.
Posle badnjaka u kuću se unosi slama. Prilikom unošenja slame domaćin i domaćica govore i postupaju kao kad se unosi badnjak i pečenica. Slama se posipa po cijeloj kući. Domaćica u slamu pod stolom, gdje se večera, stavlja razne slatkiše, sitne poklone i igračkice, koje djeca traže i pijuču kao pilići. Slama simvolizuje onu slamu u pećini na kojoj se Hristos rodio.
Večera uoči Božića
Kada se unesu pečenica, badnjak i slama, ukućani svi zajedno stanu na molitvu, otpjevaju tropar „Roždestvo tvoje…“, pomole se Bogu, pročitaju molitve koje znaju, čestitaju jedni drugima praznik i badnje veče i sijedaju za trpezu.
Večera je posna, obično se priprema prebranac, svježa ili sušena riba i druga posna jela.
Bitno je da se ovaj praznik provede u svom domaćinstvu u krugu porodice, sa radošću i ljubavlju. Prema običajima srpskog naroda, na Badnji dan i Badnje veče ne ide se u goste. 6. januar praznuje se u porodici.
Vjerovanja
Naš narod kaže da ne valja bos ići po slami, jer će ukućane boljeti noge, zato se odmah posle izuvanja navlače čarape.
Kaže se i da se na Badnji dan se ništa ne pozajmljuje iz kuće, a ako je šta ranije pozajmljeno, to treba da se traži natrag, jer ne valja da ono što pripada kući bude van nje na Božić.
Ako se na Badnji dan nakupi dosta pepela na badnjaku koji gori na ognjištu, vjeruje se da će zima biti jaka sa dosta snijega.
Ako je na Badnji dan oblačno, vjeruje se da će biti rodna godina. Na Badnji dan ne treba se šišati, brijati, niti sjeći nokte da se ne bi, kako se vjeruje „sjeklo zdravlje“.