SREĆNA NAM STARA NOVA GODINA

Piše: Emilo Labudović

Pismo sa sela kojeg više nema:

Da nijesu negdje oko ponoći odjeknule nekolike prigušene eksplozije petardi (naredba o njihovoj zabrani ovje ili nije stigla ili je nijesu čuli), skoro da se ni po čemu ne bi prepoznao onaj trenutak koji se širom svijeta obilježava blještavilom vatrometa, neona i razbijajućeg zvuka električnih gitara. U polutami koja je grlila selo, u kojoj su se rijetke sijalice doimale kao ivanjski svici, smjena stare i nove godine ličila je na svaku drugu ponoć. Rijetke zdravice uz skromnu trpezu, rijetki zagrljaji i još ređi poljupci, pokoja suza, jer ovdje svi „imaju nekoga koga nema“, odlazak na počinak sa neiskazanim osjećajem praznine i neobjašnjive tuge koja je kao čuma nalegla na staračka ramena i… samo je novi list na kalendaru sa slikom sveca posvjedočio da je stigla Nova godina. Sve drugo je bilo staro, već viđeno, otužno i oporo, oporije od najtvrđe oskoruše koja još uvijek  odolijeva naletima vjetra.

Čak je i jutro, ni po čemu nalik zimskom, toplo i osunčano, posvjedočilo da se ničeg novog nije desilo pod kapom nebeskom i da Nova nepodnošljivo liči na Staru. U Novu smo ušli sa starom vladom u formalno definisanom a faktički bogtepita kakvomu mandatom. Nova vlada, koja bi trebalo da označi novi početak političkog kursa, već u startu se sapliće na stare konce i konopce intriga, ucjena i trgovine. I Nova će, sva je prilika, svoju smjenu dočekati ropćući pod nasleđem Stare, pod bremenom naslijeđenih problema, bez kompletiranih ustanova, uslova za poštene izbore, a oni predsednički samo što nijesu. Ni u Novoj neće biti konsenzusa oko najvitalnijih i strateških pravaca daljeg puta. Više je nego sigurno da će i u Novoj nad Crnom kružiti bauk rusko – srpskog „malignog uticaja“, pojačan sve dubljom ukrajinskom krizom. I u Novoj ćemo, kao i u Staroj, biti pod strogom briselskom lupom da ne bi smo, nedaj bože, izgubili korak u novom američko – evropskom „maršu na Istok“.

I u Novoj ćemo se, kao i Staroj, zadužiti za novih 700 miliona evra, odlagaćemo nastavak brojnih infrastrukturnih objekata, nastavak auto – puta će i dalje biti tek u idejnim planovima, a samo je pitanje kojeg će se posrnulog kolektiva radnici ili popeti na krov ili zabarikadirati u podrumu kako bi ucijenili vladu za novu intervenciju. I u Novoj će pametni vaditi pasoše, oni drugi tavoriti na zavodima za zapopljavanje, uvozićemo radnike i majstore iz okruženja, a berbu vinograda i voćnjaka „Plantaža“ i dalje će održavati brigade ocvalih udarnika i udarnica iz Srbije i Bosne. I u Novoj ćemo, kao i u Staroj, kriviti vratove, izgledujući put neba hoće li pasti snijeg u januaru ili kiša u julu, nemoćni da bilo šta promijenimo, osim da pjevamo „dodole“.

I u Novoj ćemo se svađati oko duhovnog, kulturnog i nacionalnog nasleđa, oko grobova i rodoslova, oko Njegoša, kapele, crkve, badnjaka…. I u Novoj će za neke Belveder biti mjera časti i patriotizma, dok će drugi pjevati u slavu Mojkovca. I u Novoj će se slaviti nekakav tuđi Tuđemil a zaboravljati na Vučji do, Grahovac, Carev laz, Fundinu… I u Novoj će se prosipati gorke krokodilske suze nad Srebrenicom, a ćutaće se o Dolima i krvavom julu u Velici. I u Novoj će se, po ko zna koji put, izvinjavati zbog Morinja u kojem nikome ni dlaka s glave nije falila, a ćutaće se o Lori iz koje niko nije živu glavu iznio. I u Novoj ćemo se dijeliti na sluge ovih i onih, jedni te isti će biti patriote po mjeri svojih džepova a drugi izdajnici po mjeri ANB, Milove i Rankove fašističke propagande. I u Novoj ćemo biti jedni te isti, teški, zlopamtila i zlosrećnici, mrzitelji i mrženi, opterećeni sjenkama prošlosti, nedorasli vremenu i prilikama. Ili, kraće rečeno: i u Novoj će sve biti po starom, čak ćemo i svi mi biti samo stariji.

I zato, dok već drugi dan tone u ponor pomrčine, dok gladni vuci zavijaju, a sluđeni psi ćute, srećna nam Nova stara godina!!!