Panaotović: “Vijesti“ u zaludnoj akciji spasavanja potrošenog i prevaziđenog redova Krivokapića

Piše: Bojan Panaotović

Po svemu sudeći „Vijesti“ su 2023. godinu odlučile da otpočnu rubrikom „Kucamo na vrata zaboravljenih asova“ ili možda rubrikom „Verovali ili ne“. Mada je, kada se o Zdravku Krivokapiću radi, možda najpodesniji naslov za rubriku: „od trača do istine“.

Naravno da je suvereno pravo i sloboda privatnih medija da na udarnim mjestima objavljuju intervjue s kim žele i to je nesporno. Problem je, međutim, u činjenici kada oni koji intervju daju mute vodu, govore poluistine i upinju se da podgriju podjele, zavade i bratomržnju u osjetljivim i turbulentnim vremenima u kojima su tolerancija, razumijevanje i građanska harmonija nasušna potreba savremenih društava.

Naime, svakom dobromernom građaninu jasno je da je pitanje Temeljnog ugovora između države Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve zaokruženo i riješeno pitanje koje nije kritikovala ni jedna relevantna međunarodna adresa, koje nije izazvalo pad neba nad Crnom Gorom, građanske nemire niti išta strašno, dramatično i tragično. Potpisivanje Temeljnog ugovora između Crne Gore i SPC podržali su Evropa, Sad, DF, Demokrate, URA, niz manjih stranaka okupljenih u bloku tridesetoavgustovaca, 95% građana Srbije, kao i vjernici SPC i dominantna javnost u Crnoj Gori.

Sada kada smo svjedoci da čak ni DPS i njegovi saveznici ne pominju Temeljni ugovor, postavlja se krucijalno pitanje odakle dolazi potreba da se u vidu problema i nejasnoća ova tema ističe u prvi plan i to na način da se pokušaju podgrijati podjele, zavade, surevnjivost i da se zabije trn u zdravu nogu. Srećom mutikaša poput Zdravka Krivokapića u tome neće uspjeti, ali valja građanima predočiti besprizornost i loše namjere ove rabote.

Na početku, ističući činjenicu da je SPC poslao Amfilohijevu verziju Temeljnog ugovora, Krivokapića želi da poruči kako je ostao na đedovom tragu ali su „mračne snage“ oličene u Abazoviću i SPC napravile nešto drugo što odudara od plana blaženopočivšeg Amfilohija. Prava istina međutim glasi da je Krivokapića vrhu SPC slao sijaset verzija kako bi pitanje Temeljnog ugovora što više zamutio i prolongirao i kako ga nikad ne bi ni riješio. Sjetimo se kako je na kraju upravljanja vladom, kada je bilo jasno da je đavo došao po svoje, promptno usvojio odluku o usaglašenosti teksta ugovora i kako je bio spreman da ga potpiše. Kasno Marko na Kosovo stiže.

Crkvi je bilo jasno da bi potpisivanje ugovora sa vjerolomnim Krivokapićem nanijelo štetu svima, kao i da bi potpis na dokumentu sa predsjednikom vlade koja je na izdisaju bilo invalidno i sporno. Prava istina koju zna javnost na Balkanu je da se Zdravko Krivokapić plašio pada svoje vlade ukoliko riješi pitanje Temeljnog ugovora i da je isključivo zbog toga ovo pitanje beskrajno otezao. To je pravi razlog.

Do Amfilohijeve volje stalo mu je koliko i do lanjskog snijega. Stalo mu je koliko i do liste DF-a koju je prije izbora predvodio pa sa istom prekinuo komunikaciju. Stalo mu je koliko i do obećanja liste ZBCG da će se popraviti odnosi sa bratskom Srbijom, da bi se 72 sata nakon zatvaranja birališta obrušio na Beograd i Vučića govoreći o dva kraka jedne te iste hobotnice itd. Stalo mu je koliko i do srpske nacije kojom se dičio, kao i do barjaka koje je po četničkim piknicima pozdravljao da bi 48 sati nakon izbora izjavio da je 200% Crnogorac. Naravno da nema ništa sporno u tome da neko bude 200% Crnogorac i sam imam prijatelje među takvima, problem je u kameleonstvu i  hipokriziji. U spremnosti da pre izbora zanoćite kao jedno, a nakon izbora osvanete kao nešto drugo. I to 200%.

Takođe, u intervjuu koji smo imali prilike da pročitamo podmeće se uz mnoge još jedno krupno kukavičje jaje. Naime, Krivokapić tvrdi da je u pola noći u Patrijaršiju došao na poziv mitropolita Joanikija. Naravno da je to nesporno. Ali, zapostavlja se činjenica da mitropolit sigurno nije sugerisao Krivokapiću da soli pamet patrijarhu Porfiriju,da se kao premijer grubo miješa u unutrašnja pitanja crkve i da agituje za mitropolita Joanikija, nanoseći mu time samo štetu. Inače, vrh crkve je bio rezolutan u tome da je Joanikije jedini adekvatan naslednik Amfilohija i Krivokapićvo o lobiranje izazvalo je samo skandal i sablažnjavanje. Prava istina je ta da je Krivokapić krenuo da potpiše Temeljni ugovor sa SPC pa je pod pritiskom različitih faktora i u strahu da će njegova vlada pasti, tokom avionskog leta odustao!

Politički antitalenat, nepostojanost, vrludavost i ekstremno loši politički rezultati u živom su sjećanju građana Crne Gore tako da je ovaj simpatični pokušaj spasavanja redova Z.K. od strane uglednih Vijesti može da doživi samo fijasko. Ipak, ako bi kojim čudom Zdravkova politička reinkarnacija uspjela bila bi to opasna falš roba za građane Crne Gore koji se zalažu za poboljšanje odnosa sa Srbijom i kojima je na srcu SPC. Spram te opcije čak i nereformisani DPS je odlična stvar jer tu ljudi znaju na čemu su i kakvog političkog protivnika imaju.

U slučaju Z.K. na sceni je vuk u jagnjećoj koži koji bi rado SPC video razdeljenu a  od MCP nezavisnu crkvu, i to sve pozivajući se na mitropolita Amfilohija koji ni po koju cijenu to nije želio da učini. Na sceni je svetonazor koji pod pseudosvetosavljem sije zapravo razdor između Beograda i Podgorice.