KRIZU U CRNOJ GORI NEOPHODNO JE PREVAZIĆI MIRNIM PUTEM, U OKVIRU INSTITUCIJA SISTEMA

Piše: Milan Gajović

„(Kriza pravnog sistema – M.G.) proizvodi pravnu nesigurnost,  kako u pogledu donošenja, važenja i olake promene zakona, ako još više u pogledu njegove primene i neprimene u postupku izvršenja – a pravna nesigurnost…predstavlja                         skupno mesto svih elemenata krize prava i pravnog sistema.“  (Slobodan Perović, 1932-2019, srpski profesor prava i akademik; „Besede sa Kopaonika (Kopaonička škola prirodnog prava)“,Beograd, 2010.)

„Ništa nije dragocjenije od mira. Mir je najosnovnije polazište za napredak čovječanstva.“ (Daisaku Ikeda, rođen 1928, japanski budistički filozof, pedagog i pisac)

„Pravdi je nasilje najgori protivnik.“ (Valtazar Bogišić, 1834-1908, srpski profesor prava  i ministar pravde Knjaževine Crne Gore; član 1011. Opšteg imovinskog zakonika (OIZ))

U Crnoj Gori traje institucionalna kriza. Zašto?

1)Ustavni sud nema kvorum za punovažno odlučivanje. Za izbor četvoro (od ukupno sedam) sudija Ustavnog neophodni su i glasovi poslanika DPS-a. A bez funkcionalnog Ustavnog suda nije moguće obezbijediti legalnu provjeru ustavnosti i zakonitosti opštih akata, kao ni funkcionisanje državne vlasti i lokalne samouprave i potpunu zaštitu ljudskih prava i sloboda putem ustavnih žalbi. Posledica je i nemogućnost konstituisanja organa lokalne samouprave u Podgorici.

2)Od 19.avgusta tekuće godine, izvršnu vlast vrši nelegitimna Vlada kojoj je izglasano nepovjerenje. „Vlada kojoj je prestao mandat nastavlja rad do izbora Vlade u novom sastavu. Vlada kojoj je prestao mandat ne može raspustiti Skupštinu.“ (član 110 stavovi 2 i 3 Ustava)

3) Đukanović je, kao predsjednik Crne Gore, povrijedio Ustav, jer nije postupio po njegovom članu 99 tačka 5, odnosno nije povjerio mandat za sastav nove Vlade Miodragu Lekiću, iako su bili ispunjeni ustavni i zakonski uslovi.

Za prevazilaženje krize, neophodan je dogovor parlamentarnih stranaka na ustavan, zakonit i miran način, u okviru institucija sistema. Nasilni scenariji u prošlosti skupo su nas koštali.

Kako su prenijeli mediji, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je, 26. decembra 2022.godine, potvrdio da je potpisao je Ukaz o proglašenju, ponovno izglasanog, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku Crne Gore (u daljem tekstu: Zakon). Međutim, izričit je da neće ponovo pokrenuti konsultacije za predlaganje mandatara za sastav nove Vlade, jer „ne želi da učestvuje u implementaciji neustavnog Zakona“. Zalaže se za skraćenje mandata Skupštine i prijevremene parlamentarne izbore, u kom slučaju bi i DPS pristao na dogovor oko izbora sudija Ustavnog suda.

Pravno posmatrano, Zakon jeste ustavno sporan, ali je bio „nužno zlo“ zbog Đukanovićevog neustavnog postupanja i (zbog odbijanja DPS-a) nemogućnosti izbora sudija Ustavnog suda, a kako bi se obezbijedila neprekidnost vršenja izvršne vlasti, u punom ustavnom kapacitetu.

Đukanović je, kao predsjednik Crne Gore, dužan, ne samo da poštuje proglašeni i objavljeni, zakon, nego i da, u skladu sa svojim ustavnim ovlašćenjima i dužnostima, učestvuje u njegovoj primjeni, čak i ako smatra da je zakon neustavan. Ocjena ustavnosti zakona nije u predsjednikovoj nadležnosti.

Ustavni princip jeste da „Svako je obavezan da se pridržava Ustava i zakona.“ (član 10 stav 2 Ustava)

A još od rimskog prava vlada princip „Lex promulgata obligat.“ (Proglašeni zakon obavezuje.)

Takođe, jedan od najvećih rimskih pravnika klasičnog perioda Ulpijan (Domitius Ulpianus, oko 170-228) kazao je: Dura lex, sed lex. (Strog (u prenosnom smislu, loš) zakon, ali zakon.)

U Justinijanovom zakoniku postoji odredba, koja glasi: „Nihil tam proprium imperio quam legibus vivere. (Ništa nije tako značajno (bitno) za državu kao poštovanje zakona. Pravna sigurnost koja je zasnovana na poštovanju zakona, najjači je stub državnog poretka).

I OIZ za Knjaževinu Crnu Goru, iz 1888.godine, propisivao je da „Zakon je za svakoga zakon.“ (član 987.) i „Zakon je zakon, ma kako opor bio.“ (član 988.). Po tumačenju zakonopisca Valtazara Bogišića, to znači da „i kada se smatra da neke odredbe Zakona nijesu dobre, zakon se mora poštovati“.

Treba upozoriti i da neodmjereno i opasno zvuče Đukanovićeve riječi, od 26. decembra, kada je, između ostalog, kazao:

„…Poštujem i snažno podržavam stavove i emocije građana koji se izražavaju i kroz proteste protiv rušenja ustavnog poretka i države…Ne želim da se pridružim onima koji ruše Ustav i državu.“

Ovakvim formulacijama, Đukanović indirektno, ali dovoljno jasno, neosnovano i neodgovorno, optužuje vođe parlamentarne većine za „podsticanje nasilja“, odnosno da su izvršili krivično delo „Pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja“ (član 362 Krivičnog zakonika (KZ)). Stav 1 ovog člana glasi:

„Ko u namjeri ugrožavanja ustavnog uređenja ili bezbjednosti Crne Gore poziva ili podstiče da se silom promijeni njeno ustavno uređenje, svrgnu najviši državni organi ili predstavnici tih organa, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.“

Na ovaj način, Đukanović ohrabruje (podstiče) svoje „komitske“ pristalice da, kao „branitelji domovine“, na,  (nepostojeće) „rušenje ustavnog poretka i države“ imaju pravo da odgovore nasilnim protestima u cilju „svrgavanja najviših državnih organa ili predstavnika tih organa“?! Đukanović, tako, unaprijed legitimizuje realno moguće „komitsko“ nasilje na ulicama i njihove nasilne upade u institucije sistema i sam zalazi u zonu krivične odgovornosti!

Vjetar u leđa Đukanoviću i DPS-u daju i predstavnici SAD i EU, iako se međunarodnim pravnim aktima ne propisuje uređenje vlasti u jednoj državi. To je pitanje unutrašnjeg pravnog poretka. Time iskazuju i svoje licemjerje, jer, unaprijed,  Zakon ocjenjuju neustavnim, a nijesu kritikovali, očigledno neustavno, odbijanje Đukanovića da Miodragu Lekiću povjeri mandat za sastav nove Vlade?!

Specijalni predstavnik za „Zapadni Balkan“ Gabrijel Eskobar je, naredbodavno, kazao da je Crna Gora u „dubokoj institucionalnoj krizi, skoro u kolapsu… Sada nema vladu i Ustavni sud… moramo naći rešenje za to.“ Eskobar je doveo u pitanje čak i buduću saradnju sa vladom CG, koja bi se formirala na osnovu Zakona. Citiram:

„…Želim da…pozovem Skupštinu da ne pokušava da formira novu Vladu prema ovom Zakonu…Novi izbori bi obnovili povjerenje građana u Vladu i dali jasan mandat koji je potreban ovoj zemlji da prevaziđe krizu i vrati se na put pristupanja EU.“

Istakao je i da ne vidi „kako bi SAD mogle da rade sa Vladom koja bi bila formirana pod ovim uslovima“, te da bi svaka Vlada formirana na taj način i bez Ustavnog suda „bila ustavno sumnjiva“!

I Vladimir Bilčik (šef delegacije Evropskog parlamenta za Crnu Goru) je izjavio da „Vlada koja bi mogla nastati na temelju (Zakona)…a koju bi mogle voditi političke snage blisko povezane sa Moskvom (čitaj: Demokratski front (DF)), ne može Crnoj Gori donijeti napredak u pristupanju EU.“

Ovo je bio glavni razlog što ni Krivokapićeva Vlada nije mogla  funkcionisati. Što se sukob Rusije i Zapada više produbljava, to su i legalni i legitimni predstavnici Srba („malih Rusa“), za Zapad, sve manje poželjni u Vladi Crne Gore, a i u Parlamentu  bi ih trebalo svesti na najmanju mjeru. Imajući u vidu izričita protivljenja SAD i EU (nažalost, trenutno, ključnih patrona države Crne Gore), teško se nadati da će, i u budućnosti, dozvoliti da i u novoj crnogorskoj Vladi budu predstavnici DF-a. Cilj je da nova Vlada bude sastavljena od euroatlantskih partija kojoj bi podršku davao, formalno opozicioni, DPS.

O ovome sam detaljnije pisao u svom tekstu „SAD i EU ne priznaju Demokratski front – legalni i legitimni dio pobjedničke koalicije na prethodnim parlamentarnim izborima“, od 7.septembra ove godine, a koji su objavili patriotski portali IN4S i Borba., te u drugim tesktovima.  Zato je, još jednom naglašavam, neophodan zajednički nastup svih srpskih i prosrpskih političkih kolektiviteta na izborima, kako bi se izbjeglo rasipanje glasova.

Ciljeve i suštinu eurointegracija precizno je objasnio general Šarl de Gol, potonji francuski predsjednik:

„Ono što se tu zapravo nudi je uspostavljanje nadnacionalne vlasti, formirane tajnim ortaklukom, vlasti koja nema ni demokratske osnove niti demokratsku odgovornost…(i stvaranje – M.G.) multinacionalne imperije, sa vladom sastavljenom od apatrida, po mjeri tehnokratije.“

Podsjetiću, još jedanput, da je Portal Vijesti, 6.januara 2022.godine, prenio tekst intervjua sa Filipom Kanlifom (Philip Cunliffe), profesorom međunarodnih odnosa na Univerzitetu Kent, V. Britanija, o EU, u kome je on, između ostalog, kazao:

„Unutar EU Balkan je tek rezervoar jeftine imigracione radne snage i transportni koridor…EU je vodeća imperijalna sila u regionu, gdje BiH i Kosovo predstavljaju njene protektorate, dok je ostatak regiona sveden na status satelitskih država…EU je na silaznoj, a ne uzlaznoj putanji…EU će nastaviti lagano da trune…“

Kako prevazići nastalu situaciju? Dogovorom parlamentarnih stranaka o izboru sudija Ustavnog suda i o izboru nove Vlade. Ukoliko se to pokaže nemogućim, preostaje samo donošenje odluke o skraćenju mandata Skupštine i raspisivanju prijevremenih parlamentarnih izbora, na osnovi očišćenih spiskova od „fantomskih“ birača. „Na predlog predsjednika Crne Gore … ili najmanje 25 poslanika, Skupština može skratiti mandat.“ (član 84 stav 4 Ustava).