,,Eskobare, a za kad ti to treba?“

Piše: Mitar Radonjić

Eto, dočekasmo da nas njegova visost, ekselencija ili kako već nazvati njegovu svetost ,,zamjenika pomoćnika sekretara“ za nešto, posjeti i obavi takve audijencije da će ovi sa kojima se sreo s’ koljena na koljeno prenositi njegove mudre političke riječi.

Možda zaboga, neko od odabranih počastvicabih napiše i koju ,,Eskobarovu poslanicu“ da u amanet ostane. Jedino dobro iz njegove posjete je to što su se dodatno ofirali i javno ukazali na ono što mi već odavno znamo – ko su njihovi direktni eksponenti u miloj našoj.

Kako god, dođe, viđe i ništa ne učinje nako što nam svima javno potvrdi da smo još jedna kolonija u nizu u kojoj se donosioci odluka ne pitaju ni koliko pijan sa, pa zna već sa čim. Ali – ne lezi vraže, njihov ortačić u vidu predsjednika države potpisa Zakon koji nije vjerovao da će za života ugledati svjetlost dana iako se digla kuka i motika vaskolika da se taj, kako vele ovi iz pokreta ,,imamo i hoćemo još“ sramni i izdajnički Zakon.

Elem, kako svima postaje jasno da su određene strukture ,,odsvirale svoje“ i da nema više mogućnosti da se Crna Gora vrati u ralje i žabokrečinu kriminalnih klanova, tu se javlja još jedan problem – ko su međunarodni politički oci ovih koji su nas gnjavili sve ove godine? Pa upravo oni koji poslednjih dana grakću sa raznih adresa, sa kontinenta i preko, onako horski uglas ,,naš je pa da je vas od ( znate već čega )“.

Pa gospodo, ako je vaš evo vam ga i nemojte ga vrtat’. No neće oni tako nešto u svom dvorištu, ne, ne. Kako god, izaslaniče za šta već, drž’ se ti svoje prćije a nas pusti kako znamo i umijemo, nekako ćemo se već snaći nego dođi ti za jedno par godina ako mi ne umjednemo sami pa te možda i poslušamo.

A možda i do tad postaneš nešto više od zamjenika pomoćnika za nešto pa tvoja riječ nama i bude značila nešto više a mi ćemo Vladu da sačinimo jer nam ne pada na pamet da dozvolimo da nas  pet osoba drži kao taoce dovijeka.