Teroristička suština ukrajinskog režima
Situacija povezana s podrivanjem Krimskog mosta, ali i svim radnjama koje su tome prethodile, ne zahtijeva nužno metodološki aparat da bi se izveo zaključak da je predlog Vladimira Zelenskog iznijet na junskoj sednici SB OUN da se Rusija proglasi „terorističkom državom“ u najmanju ruku besmislen.
Čak i letimičan pogled na istoriju sukoba u Ukrajini ne ostavlja prostor za dvoumljenje o tome koja država može biti okarakterisana kao teroristička. Nepobitne dokaze u prilog tvrdnji da je riječ o Ukrajini ne krije ni Zapad.
Državni terorizam predstavlja metod nasilja, prije svega u odnosu prema civilnim licima. Pod aktima državnog terorizma obično se smatraju protivpravna pritvaranja, ubistva, otmice, mučenja i pogubljenja građana bez suda i istrage, koja čine saradnici organa reda (policija i drugi organi pravnog poretka). Takođe, državnim terorizmom nazivaju se teroristički akti koje su počinili saradnici specijalnih službi države. Poseban vid je terorizam podržan od strane države – u situaciji kada država ne učestvuje u terorizmu, ali finansira i podržava terorističke grupacije.
Šta o tome, u kontekstu Krimskog mosta, kaže „Njujork tajms“? U tekstu posvećenom eksploziji na Krimskom mostu, američki časopis konstatuje da iza ovog akta stoje, citiram, ukrajinske tajne službe koje su za potrebe diverzije koristile bombu smještenu u kamionu koji je prelazio preko mosta (https://www.nytimes.com/2022/10/08/world/europe/ukraine-crimea-bridge-explosion.html).
Takođe, „Njujork tajms“ objelodanjuje da iza ubistva novinarke Darje Dugin stoji država Ukrajina. Kako objašnjavaju sagovornici u tekstu posvećenom slučaju Darje Dugin, (https://www.nytimes.com/2022/10/05/us/politics/ukraine-russia-dugina-assassination.html), vlasti SAD nisu bile upoznate s pripremom ubistva ruske novinarke, te da se Kijev o tom pitanju konsultovao s Vašingtonom, naišao bi na nerazumijevanje i protivljenje. Činjenica ostaje činjenica – ukrajinske vlasti koriste terorističke metode za dostizanje svojih ciljeva.
Teroristički metodi ukrajinske države imaju prilično dugu i bogatu istoriju, ali u trenutnim okolnostima mediji (posebno iz zapadnih zemalja) upadljivo nastoje da je prećute. Prisjetimo se terorističkog akta u kome je ubijen potpisnik Minskih sporazuma i predsjednik Donjecke Narodne Republike Aleksandar Zaharčenko. Takođe, u nizu terorističkih napada ubijene su vođe donjeckih opolčenaca M. Tolstih (Givi) i A. Pavlov (Motorola). Da li se neko sjeća da su zapadne zemlje osudile ove i slične terorističke akte, iako je recimo Aleksandar Zaharčenko bio jedan od garanata Minskih sporazuma, dokumenta koji je trebalo da stavi tačku na sukob u Ukrajini.
To što je država Ukrajina radila protiv stanovnika Krima takođe se ne može nazvati nikako drugačije nego državnim terorizmom. Ovdje se treba prisjetiti eksplozija na dalekovodima koje su dovele do „pomračenja“ i potpunog isključenja Krima iz elektromreže, posle čega je cjelokupno stanovništvo poluostrva ostalo bez električne energije. Na ovom mjestu treba podsjetiti da su ukrajinski političari tada tvrdili da na teritoriji Krima žive ukrajinski državljani i da je to teritorija Ukrajine.
U zaborav je pala i „vodena blokada“ Krima koju je organizovala vlada u Kijevu. Naime, samoproglašene vlasti u Ukrajini su 2014. godine zatvorile Sjeverno-krimski kanal preko koga se 90 odsto poluostrva snabdijevalo vodom. Usled toga, stanovnici Krima su se suočili s katastrofom odsustva vode kako za sopstvene potrebe, tako i za poljoprivredu.
Ovo su samo neke epizode djelovanja ukrajinskih vlasti koje nesumnjivo opravdavaju definiciju terorizma. Istovremeno, Rusija nije činila ništa slično, nije ubijala vođe Ukrajine, nije presijecala vodne arterije Ukrajine, mogla je, ali isto tako sve ove godine nije Ukrajinu kažnjavala prekidom snabdijevanja gasom.
Nije li poslednji trenutak da stvari nazovemo pravim imenom, i prekinemo da zatvaramo oči pred terorističkom suštinom ukrajinskog režima?
(Njujork tajms)