Bizaran kraj nekada svemoćne DPS: Političko strašilo sa kojim više niko neće u ulozi rušitelja države, ustavnog poretka i kočničara napretka i reformi

piše: Vladimir Vukićević, kolumnista BORBE

Od političkog sloma na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020. godine, uz svu tromost u razvlašćivanju i demontaži trodecenijskog DPS sistema pljačke i korupcije, građani i demokratska javnost mogu golim okom da vide i prate proces koji gotovo svakodnevno i kontinuirano sprovodi nekada svemoćna stranka. Đukanović, njegova lažna stranka i sateliti, očigledno nenaviknuti na novonastalu situaciju i status opozicije, iako su javno obećavali “mirnu tranziciju vlasti“ i poštovanje izbornih rezultata, na svaki način su pokušavali da opstruiraju proces demokratizacije i neophodnih, sveobuhvatnih reformi.

Više od dvije godine od poslednjih parlamentarnih izbora postaju potpuno jasne Đukanovićeve riječi iz izborne noći, kada je više puta naglašavao kako njegov blok, iako poražen, ima 40 mandata u republičkom parlamentu. Sa ove distance i uz sve iskustvo koje smo imali sa njim, DPS-om i satelitima, njihovom retrogradnom i destruktivnom političkom praksom u poslednje dvije godine, jasno je da su svu svoju političku akciju i poteze sveli na otrovan koktel, na do sada neviđenu kombinaciju šovinističke, ekstremne retorike i političkih poteza koji imaju za cilj samo dalje urušavanje države, svih njenih institucija i ugrožavanje demokratskog i ustavnog poretka.

Tanku parlamentarnu većinu demokratskih snaga Đukanović i njegova političko-medijska posluga nisu iskoristili da na državotvoran i odgovoran način utiču na poboljšanje reformskog procesa, zakona ili odluka, na konstruktivnu kritiku, a što svaka opozicija čini u civilizovanom svijetu, već da svakodnevno urušavaju državu, blokiraju sve procese koji bi Crnu Goru približavali društvu demokratskih država. Snage alternative su se često slabo snalazile u ulozi vlasti, na sve to su dodatno uticala i dva politička eksperimenta sa ekspertskom i manjinskom vladom i međusobne svađe i nadgornjavanja, ali to ne može biti alibi za antidržavno i sramno, destruktivno djelovanje Đukanovića, njegove lažne stranke i njenih satelita.

Od te družine se ništa drugo i nije moglo očekivati, iako nije bilo malo onih koji su se ipak nadali da će kod tih aktera, koji se uzgred decenijama predstavljaju kao “čuvari države“, biti zrna soli, časti, morala i savjesti, te da neće ugroziti sami opstanak države, koju su demokratskim snagama ostavili u nasleđe kao “sprženu zemlju“, sa dugovima, razorenom privredom i rasturenim institucijama. Kada danas iz DPS-a govore o “ustavnoj, socijalnoj i ekonomskoj krizi“, o blokadi procesa pristupanja Crne Gore ka EU ili nedostatku reformi u pravosuđu, onda se probija dno njihovog opštepoznatog otrovnog cinizma.

Odbačeni od jasne većine građana i svih političkih aktera demokratskih snaga, svedeni na političko strašilo sa kojim više niko neće bilo kakav aranžman ili savez, dvije godine se već u produženom trajanju pred našim očima odigrava bizaran i mučan kraj nekada svemoćne DPS. Đukanović, njegova lažna stranka i sateliti su svjesni da više nisu sposobni da pobijede ni u jednoj opštini ili na državnom nivou, da kao objedinjen blok ne mogu da dosegnu ni 35 posto podrške, pa se u tome i krije razlog zašto uporno traže hitne, vanredne izbore. Ne zbog mazohizma i želje da opet budu nokautirani, kako se može čuti u dijelu javnosti. Ne, Đukanović je opet proračunat i racionalan, pa iako je ta računica po ko zna koji put na štetu državnog i interesa građana.

On već duže vrijeme uporno zahtijeva što prije održavanje vanrednih izbora kako bi na njima uzeo dovoljno mandata da opet blokira Crnu Goru, ucjenjujući je za sve one procese i rješenja u kojima je potrebna kvalifikovana većina u Parlamentu. Dakle, svjestan da ne može dobiti više nijedne izbore, sveo se na tragičnu ulogu destruktivca i nasilnika, koji je umislio da kompletnu državu i građane drži kao taoce, našao se u ulozi rušitelja države, ustavnog i demokratskog poretka i kočničara napretka i reformi. Za nekoga ko se predstavljao kao “obnovitelj i čuvar države“, mora se konstatovati da nema bizarnije političke i ljudske sudbine: nekada svemoćan i apsolutni gospodar političkih procesa, a danas sveden na mjeru političke štetočine i nekoga ko opstruira i blokira svaki reformski proces.

Na sreću Crne Gore i svih njenih dobronamjernih građana, u ovom trenutku je potrebno samo strpljenje, ali i odlučnost da se proces sklanjanja Đukanovića, DPS-a i satelita sa javne i političke scene dovede do kraja. Razloga za brzinu i ishitrene poteze nema, jer Đukanović i družina nemaju ni snage, ni volje, a ponajmanje političkog znanja i kondicije da opstanu na površini, pa čak i u ulozi destruktivaca i kočničara o čemu smo već pisali. Njihovo vrijeme je zauvijek isteklo, a dokaz za to jeste i njihovo antidržavno, bezumno djelovanje u poslednjih nekoliko mjeseci, koje im Crna Gora sigurno nikada neće oprostiti i zaboraviti.