Banović Strahinja u crnogorskom ruhu

Piše: NVO „Mi znamo ko smo“

Pošto je predsjednik Crne Gore, g. Đukanović, juče u Kolašinu svečano, uz fanfare i medijsku pratnju, otkrio spomen-bistu Starcu Miliji, poznatom Vukovom narodnom pjevaču, želimo da izrazimo iskreno zadovoljstvo što noseći stubovi srpske književne tradicije nalaze svoje mjesto u crnogorskom društvu (čak i onda kad se to čini dosta nezgrapno, uz prenebregavanje istorije književnosti, svojatanje tuđe kulturne baštine i nasilje nad golom istinom). Starac Milija, istinski kolos srpske usmene baštine i jedan od kazivača narodne poezije koga je Vuk najviše cijenio, naime, zaista zaslužuje spomen-obilježje u svojoj postojbini. Međutim, kako je g. Đukanović prilikom otkrivanja spomenika izvolio da izjavi da je pred njim ?simbol veličanstvene literature Crnogoraca? ali i ?odraz života herojske Crne Gore i odrednica njenog hiljadugodišnjeg trajanja? teško nam je da ne ostanemo, u najmanju ruku, zatečeni i zbunjeni.

Premda uglavnom naviknuti na površno obrazovanje crnogorskog predsjednika jučerašnji istup je morao da začudi i najupućenije pratioce crnogorske društvene zbilje. Naime, računamo da čak i oni sa slabijim poznavanjem kulturne istorije regiona o usmenoj epskoj tradiciji moraju znati makar bazične pojedinosti, a neke istine su neumoljive: Vuk Stefanović Karadžić je od svog darovitog pjevača zapisao samo četiri pjesme, od kojih je najpoznatija uzvišena epska storija pretkosovskog tematskog kruga o Banović Strahinji, ostale tri su Sestra Leke kapetana, Gavran harambaša i Limo i Ženidba Maksima Crnojevića. Ne znamo da li su predsjednikovi konsultanti čitali srpsku poeziju (mada zaista djeluje da nisu) ali računamo da i njima mora biti jasno kako se od četiri pjesme Starca Milije jedino ova o Maksimu Crnojeviću može nekako vezati za crnogorsku prošlost, i ? tu smo gotovo saglasni sa predjsednikom ? ona doista jeste svojevrsni nacionalni odraz herojske Crne Gore, naročito u stihovima koji govore o ?gospodi srpskoj? (iz Bara i Ulćina, Crne Gore i Bjelopavlića, lomnih Kuča i bijele varoš-Podgorice), o ?srpskim poglavicama od tog mora do zelenog Lima?, o ?Svoj Srpskoj zemlji i Latinskoj? ili ?Kad se vide preko mora sinja, kad se vide sve srpski junaci? itd. Ostale tri govore o Kosovu i srpskoj ustaničkoj krajini. Naravno, ukoliko u predsjednikovom kabinetu imaju vremena za iščitavanje usmenog stvaralaštva našeg naroda, datirane stihove mogu očas posla da provjere, a NVO Mi znamo ko smo će im rado poslati BIGZov primjerak Srpskih junačkih pjesama koje je sastavio Vuk Karadžić, sa sve posvetom.

Na kraju, još jednom pozdravljamo ideju kolašinske lokalne uprave da podigne spomenik srpskom rapsodu koji je svoje djelo stvarao na ideji etičkog kodeksa našeg naroda ? na ideji časti. Opštinska rukovodstva i vlast su trošni i prolazni, a to će vikend pred nama već i pokazati, međutim spomenici nisu, i da nije bilo njihovog plemenitog nauma neke buduće generacije, slučajni prolaznici koji se zateknu u kolašinskoj varoši, ne bi mogle da zastanu i da se dive liku velikog srpskog narodnog pjevača.