Lokalni izbori pokreću proces nestajanja DPS-a; Neophodna dobra izlaznost 23. oktobra za uspjeh tog procesa
piše: Boško Vukićević
Iako gradske problematike predstavljaju osnovne teme takmičenja političkih partija koje učestvuju na lokalnim izborima, predstojeći izbori u Podgorici i ostalim gradovima uveliko prevazilaze lokalni značaj, jer će se na njima odlučivati da li će doći do konačnog političkog sumraka Mila Đukanovića i njegove partije i do početaka istinske demokratizacije Crne Gore. Naprosto: DPS na tim izborima ne treba biti samo poražena, već mora biti pokrenut proces političkog nestajanja te partije.
U cilju dostizanja takvog rezultata, neophodno je ostvariti dobru izlaznost u opštinama, imajući u vidu da birači koji najčešće apstiniraju na izborima, ili su neopredijeljeni, nikada i ne pomišljaju da svoj eventualni glas poklone DPS -u. Dobru izlaznost neće biti jednostavno ostvariti, uzevši u obzir veliko razočarenje kod slobodnih građana nakon istorijske pobjede od 30. avgusta prije dvije godine, ali treba ipak računati na buđenje odgovornosti i prkosa kod naroda koji ne želi da dozvoli povratak zločinačke diktature. Poraz DPS -a jeste neophodan, ali ne i dovoljan uslov za prevazilaženje pretpolitičkog društva i za početke demokratizacije. Jer, slobodni ljudi ne smiju dozvoliti da raspored pobjedničkih snaga nakon sumraka DPS -a favorizuje neku vrstu kontinuiteta sa politikama poražene kriminogene partije i onemogući vraćanje Crne Gore sebi.
U tom smislu, iznijeću nekolika primjećivanja i uputstva, koja mogu ali i ne moraju biti od pomoći apstinentima i razočaranima da izađu na izbore, a onima još uvijek neopredijeljenima da se opredijele.
– Ne bih glasao za one stranke koje napadno nude krajnje populističke ekonomske mjere kao jedini i isključivi sadržaj svojih programa. Kao ekonomista, znam da se istinski privredni oporavak neke države može zasnivati na obnovi proizvodnje, izvoza, stranih investicija, a nikako na beskonačnom zaduživanju i preraspodjeli budžetskih sredstava. Nije lijepo koristiti naivnost i dobrodušnost onih kojima je danas najteže u Crnoj Gori kako bi se otimali glasovi. Jer, onog trenutka kada se snovi populizmom zavedenih, a najsiromašnijih, rasprsnu kao mjehur sapunice, neće biti lako izaći na kraj sa takvim nezadovoljstvom.
– U procesu vraćanja Crne Gore sebi, ne bih glasao za one stranke koje su identitetski nedefinisane, tj. one koje opstruiraju takav proces. Ukoliko je cilj slobodnih ljudi zaustavljanje projekta stvaranja antisrpske Crne Gore, onda partije koje ih zastupaju moraju imati jasan stav povodom nekih prioriteta u okviru takvog procesa, kao što je ponovno uvođenje većinskog srpskog jezika kao službenog, vraćanje crnogorske trobojke kao narodne zastave, korekcija državne himne, itd. Svako ćutanje stranaka po tim pitanjima znači direktno djelovanje u korist suprotne strane, zastupnika „tekovina“ antiistorijskog Montenegra. Ne može se pretendovati na srpske glasove kako bi se naknadno sprovodile politike koje su suštinski antisrpske.
– Ne bih glasao za stranke koje u institucijama ili van njih zvanično zagovaraju sramne antiruske sankcije. Ovaj stav ne treba dodatno obrazlagati; dovoljno je pomenuti vječno crnogorsko-rusko prijateljstvo, Zavjet Sv. Petra Cetinjskog, kao i evidentnu ekonomsku štetu koja proizilazi iz takvih sankcija. U skladu sa iznijetim, dodao bih da ne bih glasao za stranke koje bespogovorno slijede svaku zapadnu instrukciju ili diktat, čak i onda kada su one usmjerene protiv interesa građana Crne Gore.
Iz gore navedenog, jasno je da ću na izborima u Podgorici glasati za listu „Za budućnost Podgorice“, kao i podržati slične liste u drugim opštinama, čiju okosnicu čini Demokratski front. Govoreći i kao predsjednik Pokreta Sloboda narodu, moram istaći da su mi oni i ideološki uvijek bili najbliži. Uostalom, to je samo kontinuitet u odabiru koji sam napravio na izborima 30. avgusta 2020, kada sam podržao listu Za budućnost Crne Gore, uz aktivno učešće u kampanji u svojstvu savjetnika tadašnjeg predvodnika liste. Treba istaći još jednu, suštinsku stvar, koja datu listu kod mene čini jedinim prirodnim, možda i mogućim izborom: stav nekih predstavnika EU o nemogućnosti učešća DF -a u izvršnoj vlasti. Takav antidemokratsi stav raznih Lajčaka, Bilčika i Picula kod slobodnih ljudi automatski „prokaženu“ listu stavlja na vrh političkih simpatija. Ne samo zbog nedemokratskih pretenzija evropskih izaslanika da narodu Crne Gore oduzmu pravo odlučivanja, već prvenstveno iz zvaničnog razloga za cenzuru. Naime, zvaničan razlog za isključivanje DF -a je sljedeći: „oni su zastupnici srpskih i ruskih interesa“. Pobogu, pa vraćanje Crne Gore sebi upravo podrazumijeva da ona obnovi svoj srpski identitet i vječno prijateljstvo sa Rusijom!
Bilo kako bilo, i u okviru nekih drugih lokalnih listi ima validnih, sposobnih i dobronamjernih kandidata, od kojih su neki i moji prijatelji, i kojima želim svu sreću na narednim izborima.