Danilović povodom otkrivanja spomen ploče u Morinju: Zar odziv na mobilizaciju na Cetinju nije bio veći nego igdje u Šumadiji?

Piše: Goran Danilović

A zar tada, u mojoj ranoj mladosti, tih ranih devedesetih, u Crnoj Gori nije bilo samo devet odsto Srba? Zar nas u onaj rat za Crnu Goru, u rat „za njene granice na Neretvi“, u „rat za mir“, u „rat protiv šaha i šahovnice“, u rat „protiv ustaša i ustašluka“, nijesu vodili listom sve mrki Crnogorci, mladi, lijepi i pametni sinovi i po koja kćer majke naše Crne Gore?

Zar odziv na mobilizaciju na Cetinju nije bio veći nego igdje u Šumadiji? Zar današnje Ruse nije pomalo sramota što nikada u tom procentu nisu branili svoj Dombas u kojemu smo mi dragovoljno branili tuđi Dubrovnik?

Znaju li Raško i Ranko da su tadašnji jugoslovenski generali bili spremni da svojim tijelima brane mladog crnogorskog premijera Mila? Znaju li da je ondašnji Milo bio spreman da postavi sebi ploču na Stradunu na kojoj bi pisalo „U moju slavu i čast i u čast slavne crnogorske vojske“?

Na kraju ove priče o jednoj ploči i popločavanju svježe istorije zaboravom jos samo jedna neodoljiva upitanost?

Kako je bilo profesorici Draginji kada je juče obaviještena da su Raško i Ranko, spomen ploču na kojoj piše: „Tokom velikosrpske agresije … sećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore…“, pronijeli preko slavnog Belvedera i zamakli s njom u mirnu Boku?

A Belveder gospodo pali ministri iz oburdane vlade? A Belveder?

Šta ćete napisati „belvederskim velikomučenicima“ kad najkrupnije riječi potrošite braneći sebe i gospodara Đukanovića? Zar bitka svih bitaka nije vođena onog dana kada „dim precrni bješe pritisnuo od Mekavca sve do Obzovice.