Plaćenik SKY stranke Mila Đukanovića na aparatima: Nakon jučerašnjeg sporazuma pobjednika izbora 2020. godine Picula ne može mirno da spava

Poslije Vladimira Bilčika, izvjestioca Evropskog parlamenta za Srbiju, naš portal je odlučio da postavi pitanje legitimiteta i izvjestioca Evropskog parlamenta za Crnu Goru Tonina Picule, koji se posebno istakao u periodu nakon političkog sloma DPS-a Mila Đukanovića 30. avgusta 2020. godine ne bi li političke promjene u Crnoj Gori predstavio kao “korak unazad“ i nešto što neće blagotvorno djelovati na crnogorsko društvo u cjelini. U tom plaćeničkom poslu, a po narudžbi SKY kartela, tonino je nastavio i do dan-danas.

Za razliku od gorepomenutog Bilčika, čija stranka u Slovačkoj ima 1 od 150 poslanika u parlamentu, olinjali politikant i bivši ministar u vladi Ivice Račana (2000-2003), već godinama prima debelu naknadu kao briselski aparatčik, a u Evropski parlament ga je delegirala njegova SDP Hrvatske, za koju šira javnost zna da je već godinama u raspadnom stanju, te da se u dogledno vrijeme neće vraćati na vlast. Sudbinu hrvatskog SDP-a doživljava i DPS, pa nikoga i ne čudi ljubav između Zorana Milanovića i Mila Đukanovića, te česte uzajamne posjete.

Javnost je već duže vremena, kao i u slučaju Bilčika, opravdano sumnjala da je i Picula jedan od plaćenih lobista Mila Đukanovića, a njegove česte izjave su kao po pravilu obojene antisrpskom i antiruskom histerijom. Poslednjih dana se Picula ogolio do svoje plaćeničke srži, pa nije krio razočarenje na samu pomisao da bi se demokratske snage mogle konačno dogovoriti o novoj vladi, baziranoj na rezultatima poslednjih parlamentarnih izbora.

“Svjedočili smo događanjima u Cetinju, pa i direktnom uticaju Srpske pravoslavne crkve na događanja u Crnoj Gori. Jednako tako, podcrtavam trajni interes Rusije da destabilizuje regiju, s kojim ste u Crnoj Gori takođe direktno upoznati. Zaista je za svaku osudu da su se protesti protiv moguće manjinske vlasti preklopili i iskoristili od nekih da na dan početka ruske agresije na Ukrajinu iskažu podršku Rusiji“, govorio je Picula, predstavljajući sebe domaćoj javnosti kao džuboks mila Đukanovića, hrvatsku verziju Nenada Čanka.

Kada je već pominjao “događanja na Cetinju“ od 4/5 septembra prošle godine, politički ofucani Picula je morao da konstatuje da je na djelu bio klasičan pokušaj puča Mila Đukanovića i divljačko sprječavanje kanonske SPC da sprovede viševjekovni obred, te ustoliči mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Ipak, to Picula nije kazao, ali nije propustio priliku da poveže lokalne političke borbe sa ni manje ni više nego rusko-ukrajinskim ratom, te da u protestima DF-a i Demokrata povodom prekrajanja izborne volje vidi “ruske prste“.

Kao i u slučaju Bilčika, iskreno vjerujemo da je konačno došao čas da sve zemlje Zapadnog Balkana i njihove demokratske javnosti postave pitanje i otvore temu ko su ljudi koji svakoga dana dijele lekcije i daju packe građanima i vlastima u regionu, bestidno se uplićući u njihova unutrašnja pitanja i političke borbe.