…Nije u nama bilo mržnje…

Piše Želidrag Nikčević

Može biti zanimljivo svjedočanstvo – čujem da se ovaj sastanak pominje u nekim CG bezbožnim, anticrkvenim medijima, kao nekakav junački podvig Milorada-Mija Popovića.

Poodavno, ne sjećam se datuma, mitropolit Amfilohije odlučio je da pod Ostrogom organizuje susret istaknutih javnih ličnosti sa srpske i sa one druge, navodno crnogorske strane. NJegova zamisao bila je da se u manastirskoj atmosferi mirno i otvoreno porazgovara o svemu što nas u Crnoj Gori dijeli, kako bi se izbjegli politikom već nagoviješteni sukobi. Pretpostavljao sam da od toga neće biti koristi, jer su naši „oponenti“ već programirani na muklo neprijateljstvo i svjesni da u argumentovanoj raspravi nemaju šta da traže. Pa još u manastiru. Ali se dobri mitropolit ipak nadao.

Pozvani su, sjećam se, J. Brković, M. Špadijer, S. Perović, S. Asanović i još nekoliko tadašnjih dukljanskih perjanica, ali se ujutro u Donjem manastiru pojavio samo Milorad Popović (na fotografiji – sa desne strane mitropolita, između mene i dr Đuretića).

Posle molitve i mitropolitove uvodne riječi, odmah se javio i saopštio, vrlo kratko, da on tu nikako ne može ostati, jer osjeća da u ovakvom društvu nije ni poželjan ni ravnopravan.

Mitropolit ga je najljubaznije zamolio da ostane – ovdje su svi dobrodošli, svi braća i svi ravnopravni – ali je Popović ustao i krenuo prema vratima. Mitropolit mi je, kao najmlađem, dao znak da ga ispratim. Red je.

Koračali smo ćutke do manastirske kapije. Učinilo mi se da je veoma zbunjen, kao da uopšte nije siguran ni zašto je došao ni zašto je otišao. Na izlazu mi je zatražio cigaretu i nespretno povukao nekoliko dimova. Rukovali smo se. Poslednji put.