I šta ćemo sad: Vanredno stanje DPS demokratije!

Piše: Ivan Milošević

Juče su svi rekli svoje! Ponajviše Demokrate koje su prije nekoliko dana obećali da će na osnovu rasprave odlučiti hoće li ili neće glasati potiv Dritana, a očigleno je i da su na raspravu došli sa jasnom odlukom – Dritan mora pasti! Dakle, Dritan je pao i prije nego što se formalno o tome glasalo, što i nijee neka šteta, ali je velika šteta što je DPS još jednom pokazao da ima veliku moć i da se od njegove moći opije i dio opozicije, pa umjesto da tu moć oslabe, oni je učvrste!

Prema svemu što smo čuli do dogovora nije došlo, jer su Dritan i Aleksa bili robovi sujeta. Aleksa nije mogao da oprosti Dritanu što ga je smjenio, a Dritan nije mogao da oprosti Bečiću jer mu je postalo jasno da će mu skinuti glavu, mislim glasati za njegovu smjenu! Da se o tome radi potvrdili su poslanici DF-a koji su o tome juče otvoreno pričali i jasno smjestili odgovornost za neuspjeh dogovora protiv DPS-a u ruke Alekse i Dritana! Prosto da čovjek ne vjeruje da dva mlada čovjeka imaju toliko lične netrpeljivosti jedan prema drugom, da se odluče da svoje zadovoljenje u tom sukobu nađu na ramenu DPS-a. Ovako ispada da ozdravljenje Crne Gore od pošasti DPS-a zavisi od sujeta par liderčića. Sujeta, sujeta i sujeta! I zbog nje građani, a posebno Srbi, ima da se još nekoliko mjeseci glože između sebe, kontaju hoće li biti što ne može biti, živjeće sve lošije, dok će „Bemaks“ i ostale DPS kompanije pisati tužbe za zaštitu ugleda i časti što su opljačkali ovu državu, a nekao im je u lice rekao šta su zapravo i za koga rade!

Juče su DPS portali bili preplavljeni slavom DPS-a i njegovih satelita. Sve se diglo da čestita Milu političku pobjedu i podiglo nogu da kaže kako su i oni tome doprinijeli. U toj poplavi javile su se Demokrate, Prava i Ujedinjena Crna Gora. Priznajem da nijesam pročitao ni naslove tih tekstova. Bilo mi je nekako odvratno da to čitam, a i šta bih novo saznao, osim da DPS uvijek kada je stani-pani probudi svoje svjesne ili nesvjesne spavače u opoziciji i nastavi da radi što je navikao!

Kada se čovjek upita – šta ćemo sad, ništa mu pametno ne pada na pamet. Sa ovakvom trenutnom opozicijom otići na izbore vjerovatno ništa neće promijeniti, jer se oni i ukoliko budu imali većinu za sastav nove vlade neće moći međusobno dogovoriti. Ne treba biti veliki mudrac, pa pretpostaviti da će Bečićeva i Dritanova sujeta narasti do himalajskih razmjera i da tu više nema pomoći! Nada tih izbora je da će Srbi, kao dominantni glasači Demokrata, shvatiti ko je Aleksa i ko su njegovi puleni i da će prilikom glasanja dići ruke od njih i glasati za stranke i ljude koji se prethodne dvije godine nijesu ogriješile i svoj program i nijesu glasali pojedine odluke zajedno sa DPS-om! Ukoliko Srbi okrenu leđa Aleksi možda ima nade da se nešto pomjeri u ovom moru sujeta crnogorske politike od kojeg koristi najviše ima DPS i Milo!

Ovlaš sam pročitao i nekoliko redaka kolumne ovogodišnjeg dobitnika 13-julske nagrade. Za njega je glavni problem ovih dana što je Andrija Mandić na sjednici paramenta tražio da se uvede vanredno stanje, koje bi značilo hapšenje njegovog omiljenog lika i vođe – Mila!

Srećno nesrećni dobitniče, Crna Gora je 30 godina pod Milom u vanrednom stanju, a ni posljednjih 24 mjeseca malo toga se u tom smislu promijenilo. DPS je stranka koja je nastala i cvjetala u vanrednom stanju i u takvom stanju dokazala se kao parazit koji uništava sve čega se dotakne! Pošto znamo da se klin klinom izbija, očigledno da bez nekih vanrednih mjera vanredno stanje DPS demokratije se ne može drugačije obuzdati. A pošto smo 32 godine pod staklenim zvonom ne vidim da bi nam to smetalo da budemo još pola godine!

Međutim, ništa od toga, sve je na svome mjestu i sve je kako Milo kaže!

Vanredno stanje DPS-a i dalje je redovna dijagnoza naših života. I šta ćemo, onda, sad?

(Srpska24)