SVOJI NA SVOME

Piše: Boško Vukićević

Prije nekolika dana Dmitrij Medvedev je, otprilike, rekao da će na izborima u evropskim državama građani znati da kazne antiruske politike njihovih vlasti koje su najviše štete nanijele njima samima.

Kako se u Italiji uskoro održavaju vanredni izbori, gotovo sve italijanske partije su nakon ove izjave „skočile kao oparene“, lamentirajući „grubo miješanje ruskog zvaničnika u unutrašnje stvari države“. Vrijedi naglasiti da Medvedev u svojoj izjavi nije pominjao bilo koju italijansku stranku ili političara ponaosob, što bi bilo neprimjereno, već je iznio jednu opštu ocjenu. Koja je, ipak, italijanskoj političkoj javnosti zvučala skandalozno.

Na drugoj strani, administracija SAD opet javno određuje ko može, a ko ne, biti dio crnogorske Vlade. DF, po njima – ne može. Zapanjujuće je u kolikoj mjeri najmoćnija zapadna država, koja se često samohvališe sopstvenom demokratskom tradicijom, na jedan ovako ogoljen način obesmišljava načela demokratije. Istovremeno, porazno je kako Amerika naš narod posmatra kao građane drugog reda, koji nijesu u stanju da samostalno odlučuju o svojoj sudbini, već im treba nametati vlast koju oni ne žele. Treba napomenuti da u datom antidemokratskom američkom konceptu ima i rasističke komponente, imajući u vidu da DF koji oni odbacuju glasa gotovo isključivo autohtono i državotvorno srpsko stanovništvo.

E sad, zašto o svemu ovome sada pišem, uzevši u obzir da sam date tematike i u ranijim prilikama detaljno obrađivao? Da bih istakao sljedeće: na američki antidemokratski stav ne treba da reaguje DF, kao oštećena i diskriminisana strana, već to moraju da urade preostale crnogorske stranke i subjekti. Ako bi imale demokratskog kapaciteta i kulture, kao i političkog dostojanstva, one bi u zvaničnim saopštenjima mogle, recimo, iskazati sljedeće:

„Osuđujemo neprimjereno i antidemokratsko miješanje američke administracije u unutrašnje stvari Crne Gore. Sa DF-om možemo imati i krupna programska neslaganja, ali niko sa strane nema pravo da određuje ko može, a ko ne, biti dio izvršne vlasti“.

Jedno takvo saopštenje bilo bi odraz ne samo odbrane načela demokratije i nezavisnosti države, već i solidarnosti i opšte kulture. Da li će na takav način reagovati ostale političke organizacije, i zašto neće? Zato što je kolonijalni položaj naše zemlje i potčinjenost većine njenih političara prema zapadnim centrima moći nešto što se već ukorijenilo u crnogorskom političkom sistemu. Takav nedostatak samopoštovanja, koji političke elite sistematski prenose i na naivno građanstvo koje ih glasa, poražavajuć je i sraman. Težište moje buduće društvene aktivnosti, kao i do sada, biće u suprotstavljanju takvom neprihvatljivom poretku stvari. Sloboda narodu.

Što se tiče DF -a, njima će američki anticivilizacijski stav doći kao „kec na desetku“, ako budu imali umijeća da na njemu politički profitiraju. SAD ih, u suštini, cenzuriše jer nijesu glasali za antirusku rezoluciju, a opštepoznato je da naš narod i dalje gaji snažno rusofilstvo, i pored dešavanja u Ukrajini. U tom smislu, američka cenzura za njih može predstavljati krupnu političku uslugu, u smislu jačanja popularnosti političkog saveza.