Albanski politički predstavnici više nikada neće biti DPS ikebana već aktivni sudionici svih političkih procesa

Nakon debakla na lokalnim izborima u Tuzima u martu 2019. godine i odlaska u opozicione klupe, te ovogodišnjeg brodoloma u Ulcinju, DPS je konačno u albanskom biračkom tijelu i kod rukovodstava tih stranaka doživljena kao politički faktor koji mora biti kažnjen za sva lažna obećanja, prevare i podvale, te zasluženo smještena na marginu lokalnih političkih procesa u tim sredinama.

Vješti politički manevri Nika Đeljošaja i Dritana Abazovića, ali i Gencija Nimanbegua i Fatmira Đeke, otvorili su ogroman prostor za saradnju predstavnika albanskog naroda sa demokratskim snagama u zemlji, te za preporod i napredak kako te zajednice tako i cijele države. Njihov ulazak u manjinsku vladu Dritana Abazovića bio je sledeći korak u novim odnosima na političkoj sceni, a kada je postalo izvjesno početkom jula mjeseca da će premijer Dritan Abazović potpisati Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), odmah su ekstremistički političko-propagandni punktovi DPS-a krenuli u ofanzivu.

Otvorena je oštra polemika, preciznije hajka i postavljanje pitanja da li premijer Abazović, kao etnički Albanac, treba da potpiše Temeljni ugovor, a kada se tome doda da su i on i gorepomenuti predstavnici Albanaca otvoreno i jasno podržali ulazak Crne Gore u inicijativu “Otvoreni Balkan“, po DPS i njene satelite i podupirače stvari su postale nepodnošljive.

“To što će premijer Dritan Abazović potpisati Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) može biti problem za neke ekstremne nacionalne struje, koje u tome vide način da dezavuišu ovaj proces jer ga potpisuje Albanac u ime države Crne Gore“, kazao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) profesor istorije, Šerbo Rastoder. Komentarišući činjenicu da protivnici ugovora, uz političke napade na premijera Abazovića, ističu i njegovu nacionalnost, profesor Rastoder ocjenjuje da „Abazović neće potpisati taj ugovor kao nacionalni Albanac, već kao premijer države Crne Gore“.

Najoštriji u kritici je bio predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika Milorad Popović, koji je prijedlog Temeljnog ugovora ocijenio imperijalnim, a albanske političke predstavnike u Crnoj Gori optužio za savezništvo sa velikosrpskim ideolozima.

„Nezabilježena je bestidnost i cinizam da o sudbini crnogorske duhovne baštine, zajedno s Aleksandrom Vučićem, Porfirijem, odlučuju Dritan Abazović i Fatmir Đeka. Ovi politički predstavnici Albanaca u Crnoj Gori, danas podstiču – ili se prave nevješti – progon nacionalnih Crnogoraca, koji je umnogome sličan diskriminaciji Albanaca devedesetih godina“, pisao je Popović.

Na ovo je reagovao lider Albanske alternative i predsjednik Opštine Tuzi Nik Đeljošaj, koji je Milorada Popovića optužio da se zalaže za izopštavanje Albanaca iz odlučivanja.

„Albanci su vas podržali da imate Crnogorsku pravoslavnu crkvu, nijeste je htjeli, važniji su vam bili eurići, sada plačete i targetirate Albance, jako nisko i nemoralno! A, šovinizam, ovog puta malo drugačije upakovan, takođe će završiti na istom smetlištu gdje i svi ostali“, naveo Đeljošaj na Facebooku.

Nakon potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC 3, avgusta, istoga dana na sjednici Vlade Crne Gore, premijer Abazović je jasno poručio kako su to sve bestidna podmetanja da ne može Albanac da potpiše jer su Albanci stigmatizovani.

“Albanac i musliman, on ne treba da potpiše… Ne trebaju oni, oni mogu da igraju samo neku ikebanu nekog građanskog društva. Meni nijedna crkva ne smeta, ja sam za to da se ljudi raduju. A Crnogoraca ste se mogli setiti dok ste bili na vlasti trideset godina“, rekao je Abazović u polemici sa ministrom vanjskih poslova Rankom Krivokapićem.

DPS je nakon gubitka ‘’ekskluzivnog prava’’ na saradnju i saveze sa političkim predstavnicima manjina, u ovom konkretnom slučaju Alabanaca, potpuno izgubio kompas, očigledno nemajući odgovor i rješenja na nove okolnosti, pa svakodnevnim ponavljanjem besmislica o tome kako DF, Abazović i albanski lideri dobijaju naređenja ‘’sa strane’’ ili za mišljenje idu u ‘’Beograd i Tiranu’’ samo pokazuju cjelokupnoj demokratskoj javnosti i građanima da nemaju dobre namjere, a o elementarnom demokratskom kapacitetu da i ne govorimo. Stvar je jasna: po DPS-u albanske manjinske stranke su prihvatljive samo ako su u koaliciji sa njima, a ako izaberu neke druge političke partnere onda su izdajnici Crne Gore i rade za interese drugih država.