Rasvijetljeno ubistvo u Paragvaju još iz 2015. godine: Ubijeni bio saradnik Darka Šarića – Boško Nedić

Nakon što su dobili anonimnu telefonsku dojavu 19. aprila 2015, paragvajski policajci otišli su u Rekoletu – elitno naselje u glavnom gradu Asunsionu. Tu su, nedaleko od jedne raskrsnice, pronašli blindirani automobil „Mercedes Benz“ u kom je bio mrtav muškarac.

Imao je ranu od metka, a inspektori su u zvaničnim dokumentima napisali: „pretpostavlja se da je samoubistvo što treba utvrditi“. U ličnoj karti koja je pronađena, pisalo je da je pokojnik tridesetčetvorogodišnji paragvajski državljanin Antonio Herardo Veber Mendes sa adresom u gradu Kazapa, na jugu zemlje. Ovaj lični dokument bio mu je izdat pola godine ranije.

Pošto policija nije uspjela da nađe srodnike preminulog čoveka, u narednim danima na zvaničnom nalogu na Fejsbuku i u medijima objavila je njegovu sliku i ime i pozvala rođake i poznanike da se jave ako ga prepoznaju.

Sedam godina kasnije, novinari KRIK-a i OCCRP-ja dobili su dojavu od izvora da je mrtvi muškarac niko drugi do Boško Nedić – traženi srpski švercer kokaina i bitan član grupe Darka Šarića.

Zbog umiješanosti u prodaju droge, za Nedićem su potjernice raspisale najmanje dvije države – Italija i Srbija.

Analiza u Velikoj Britaniji

Novinari KRIK-a pribavili su nekoliko Nedićevih fotografija od italijanske policije koja ga je pratila i tajno fotografisala krajem 2008. i početkom 2009. godine.

Zaista je ličio na čovjeka koji je pronađen mrtav u Paragvaju. Razlika je bila što je kosa mrtvog muškarca bila tamnija i gušća, ali to može biti objašnjeno činjenicom da su neki od članova Šarićeve grupe presađivali kosu.

Novinari su poslali fotografiju Vebera Mendesa i jedanaest Nedićevih fotografija stručnjaku za prepoznavanje lica – profesoru Hasanu Ugailu iz Centra za vizuelno računarstvo Univerziteta u Bredfordu u Velikoj Britaniji.

„Kompjutersko prepoznavanje lica razvijena je i dobro uspostavljena tehnologija. Danas se rutinski koristi za identifikaciju osoba, na primjer na graničnim kontrolnim tačkama i za foto-verifikaciju u zahtjevima za pasoše“, kaže Ugail.

Ovaj profesor predvodio je tim koji je razvio algoritam za prepoznavanje lica, a koji je sada korišćen da se uporede Nedićeve fotografije i čovjeka pronađenog mrtvog u kolima.

„Kompjuterski algoritam obučen je i testiran na milionima fotografija lica. Funkcioniše tako što izdvaja 4.096 karakteristika iz dvije date fotografije lica i upoređuje koliko su te karakteristike bliske jedna drugoj. Precizan je u otkrivanju sličnosti između fotografija čak i kada su nastale u razmaku od mnogo godina“, objašnjava Ugail. „Algoritam gleda veoma duboko u slike i pruža stepen kvantifikacije izvan mogućnosti ljudskog vizuelnog sistema“.

Uporednom analizom, algoritam je utvrdio da su Nedić i Mendes najvjerovatnije ista osoba. Neke fotografije poklapale su se čak 85,7 odsto, navodi se u izvještaju koji je Ugail poslao novinarima.

„Na osnovu rezultata, sa indeksom sličnosti većim od 75 odsto, moj profesionalni zaključak jeste da postoji velika mogućnost da je na analiziranim fotografijama ista osoba“, rekao je Ugail za KRIK i OCCRP.

Operacije u Italiji

Nedić je u kriminalnoj grupi imao nadimak Žuti i Žuća, najvjerovatnije zbog svijetle boje kose.

Bio je jedan od najvažnijih članova Šarićevog kriminalnog ogranka u Italiji, kako su utvrdile istrage italijanskih i srpskih vlasti.

Ova država bila je od velikog interesa za Šarićev kartel. Kriminalna organizacija švercovala je tone kokaina iz Južne Amerike u Europu, a jedni od najvažnijih kupaca bile su upravo italijanske mafijaške porodice.

Nedić je radio direktno pod komandom drugog šefa bande – Gorana Sokovića i koordinirao je švercerske operacije u Italiji. Njegovo najbitnije zaduženje bilo je da upravlja glavnim skladištem droge koje je ova grupa imala u Italji – to je bila kuća u gradu Piza, nedaleko od obale Ligurskog mora.

„Za logistiku na terenu je bio zadužen Boško Nedić, on je jedini koji je imao dozvolu da dođe u kuću u kojoj je bio smješten kokain“, navodi se u presudi srpskog suda.

U tu kuću dopremao se kokain koji je stizao iz Južne Amerike, a koji se kasnije prodavao kupcima u raznim italijanskim gradovima po cijeni od 35.000 eura po kilogramu. Kada je kokain bio potreban, Nedić je odlazio do kuće da uzme odgovarajuću količinu, a zatim bi je predavao nekom drugom članu grupe koji ju je vozio do kupaca.

Italijanska policija je ipak uspjela da otkrije ovo skladište i zaplijeni više od 200 kilograma kokaina.

„Zahvaljujući telefonskom razgovoru (članova grupe) saznali smo da kokain čuvaju u vili u Toskani u provinciji Piza. Sav kokain koji je pristigao (u Italiju), stavili su u vilu, a kad im je bio potreban išli su tamo po njega“, ispričao je prije nekoliko godina u intervjuu za KRIK italijanski policijski inspektor Luiđi Rinela koji je vodio operaciju protiv Šarićeve grupe.

„Nedić je (19 . januara 2009) rano ujutro otišao u vilu, uzeo kokain, stavio ga u rezervoar auta. Dio je trebalo da bude isporučen Albancima, a dio italijanskim kriminalcima u Milanu. Na autoputu smo ih zaustavili i prvo smo našli kokain u autu, zatim smo ušli u vilu. Tamo je vjerovatno bio samo posljednji dio veće količine“, prisjećao se Rinela.

Nedić, međutim, nije završio iza rešetaka.

„Odlučili smo da Nedića ne uhapsimo kad smo zaplijenili drogu u vili. Riješili smo da čekamo. Bilo je puno mušterija, italijanskih grupa koje su čekale kokain pa sam bio znatiželjan da vidim kako će se kriminalci opet organizovati. I zato smo pustili Boška na slobodu. Nakon naše akcije u Toskani, organizacija je najvažnije ljude preselila iz Italije, a Nedić je poslat u Južnu Ameriku“, kaže Rinela.

Ipak, prije nego što je otišao u Južnu Ameriku, Nedić je proveo neko vrijeme u Srbiji.

On je, nakon bjekstva iz Italije, boravio na Zlatiboru, u blizini svog rodnog grada Užica, gdje je proveo drugu polovinu januara 2009, piše u izvještaju srpske policije, koji posjeduje KRIK. U tom periodu je putovao i u Češku kako bi, najvjerovatnije, organizovao poslove s drogom.

Zatim ga je posao natjerao da otputuje na drugi kontinent.

Posljednji put viđen u Argentini

Nedić se tokom svojih operacija služio falsifikovanim dokumentima i lažnim identitetima.

Italijanska policija ga je, prije nego što je utvrdila kako se stvarno zove, poznavala pod imenima Bojan Zdovc i Igor Stjepanović.

Upravo kao Stjepanović i sa svojim falsifikovanim hrvatskim pasošem, Nedić je 26. juna 2009. otputovao u Argentinu. Sigurnosne kamere aerodroma snimile su ga tog dana u prijestonici ove zemlje Buenos Ajresu.

U Južnoj Americi je ponovno odigrao važnu ulogu za bandu. Bio je dio tima koji je bio zadužen da prokrijumčari više od dvije tone kokaina sa argentinskog kopna na jahtu „Maui“. Ova jahta je zatim otplovila do obale susjedne zemlje Urugvaja, gdje je kokain trebalo da bude prebačen na prekookenaski brod – kojim bi dalje bio prevezen u Evropu.

Zločini iz Mladosti

Boško Nedić je u mladosti nekoliko puta bio osuđivan. U aprilu 1999. policija je upala u njegov stan gdje je pronašla automatsku pušku i marihuanu koju je Nedić konzumirao sa prijateljima. Priznao je djelo i u decembru iste godine je osuđen na pet mjeseci zatvora. Osuđen je ponovo 2005. godine na novčanu kaznu zbog težeg saobraćajnog prekršaja u kojem je jedna žena povrijeđena.

Ovu operaciju grupe je, međutim, otkrila policija i zaplijenila kokain u oktobru 2009. godine.

Poput zaplijene u Italiji, Nedić je i ovog puta izbjegao da bude uhapšen. Od tada više nije bilo informacija gdje se kretao.

Ovaj Nedićev „talenat“, da se izvuče od hapšenja, zabrinuo je njegove šefove.

Prisluškivani razgovori koji su vođeni pošto je policija pronašla skladište droge u Pizi, ali i svjedočenje zaštićenog svjedoka Nebojše Joksovića u srpskom sudu ukazuju da je Nedić počeo da gubi povjerenje šefova grupe.

Svjedok je ispričao da je Šarić nakon zapljene u Italji počeo da sumnja u Nedića – jer su padale pošiljke kokaina, a on je uspio da pobjegne od nekoliko hapšenja.

„Šarić, ali i ostali (u bandi), došli su do zaključka da Nedić Boško radi za policiju jer je u nekoliko navrata pobjegao dok su svi ostali uhapšeni”, pojasnio je svjedok.

Italijanski inspektor Rinela, koji je pustio Nedića da umakne, kaže da mu nije jasno kako je ponovo izbjegao hapšenje u Južnoj Americi.

„Ne znam zašto ga nisu uhapsili, stvarno. Da smo bili uključeni u operaciju u Južnoj Americi, vidjeli bismo ga u Buenos Ajresu i vjerovatno bismo tamo odlučili da ga uhapsimo zbog ovolike količine kokaina.”

Šef kriminala u Srbiji

Zapljena više od dvije tone droge na jahti Maui bila je prekretnica za Šarićevu grupu.

U ovoj međunarodnoj policijskoj operaciji zvanoj „Balkanski ratnik”, koju je predvodila američka agencija DEA, veliki dio grupe je rasturen, a i za samim Šarićem raspisana je potjernica. On se predao 2014. godine srpskim vlastima i sudi mu se za šverc blizu šest tona kokaina i pranje 22 miliona eura.

Nedavno je pokrenuta nova istraga protiv Šarića – ovog puta pod sumnjom da je iz zatvora naručio ubistvo svog bliskog saradnika Milana Milovca zvanog Cigla u Ekvadoru krajem 2020. godine.

Šarić je, prema tvrdnjama srpskog tužilaštva, u zatvoru koristio telefone i komunicirao s članovima grupe preko šifrovane aplikacije Skaj. Ove poruke srpskom tužilaštvu dostavljene su iz Francuske- koja je, sa drugim evropskim policijama, vodila istragu i dekriptovala (otključala) poruke ove aplikacije.

Nakon što su ga ubice pogodile sa nekoliko hitaca, Milovac je preživio i završio u bolnici, ali je kasnije preminuo od zadobijenih rana u januaru 2021.

Šarićev advokat Dalibor Katančević, međutim, istragu protiv Šarića naziva „nezakonitom i apsurdnom“.

„Cio postupak je pokrenut samo na osnovu navodnih prepiski na Sky aplikaciji, bez ijedinog dokaza da je konkretno lice koristilo određeni telefonski aparat, jer nijedan od tih navodnih telefona nije pronađen niti oduzet od okrivljenih“, kaže Katančević. „Istraga tužilaštva protiv Šarića je nezakonita budući da Francuska dokazni materijal nije dostavila, već je tužilaštvo iskoristilo informacije koje je dobilo u potpuno drugom predmetu (suđenje grupi Veljka Belivuka) što nikako nije smjelo da učini. Sada tužilaštvo na sve načine pokušava naknadnim zamolnicama (Francuskoj) da prikrije ovo bezakonje.“

Šarić je osuđen 2020. godine na 15 godina zatvora, ali presuda je ukinuta i sada mu predstoji ponovno suđenje.

Izvor koji je novinarima KRIK-a i OCCRP-ja ispričao da je Nedić pronađen mrtav u Paragvaju tvrdi da to nije bilo samoubistvo, već da je i Nedić ubijen – ali u ovom trenutku nema dokaza koji to potvrđuju. Paragvajska policija je, u bilješkama koje imaju novinari, ovu smrt službeno smatrala za „najvjerovatnije samoubistvo“.

Ukoliko Mendes jeste Nedić, on nije doživio da čuje svoju presudu za šverc droge u Srbiji.

On je 2020. godine osuđen na 12 i po godina zatvora zbog učešća u švercu kokaina u Italiji i Argentini, dok je Šarić istom presudom dobio 15 godina.

Srpske sudije su obrazložile da je Nedić dobio tešku kaznu zbog „količine kriminalnih aktivnosti” koji je počinio na više kontinenata i zbog uloge koju je imao u bandi.

Ova presuda je kasnije ukinuta i čeka se da sudije ponovo odluče.

(Krik)