Demokratski front dostavio je Skupštini Crne Gore predlog da pokrene postupak za utvrđivanje odgvornosti predsjednika države Mila Đukanovića zbog povrede više odredbi Ustava Crne Gore.
Iz DF su naveli nekoliko obrazloženja, zbog kojih je neophodno pokrenuti postupak razrešenja Đukanovića.
„Nakon stupanja na dužnost predsjednika Crne Gore, svojim nespornim i više puta dokazanim uticajem koji ima, objedinjujući funkcije predsjednika države i Demokratske partije socijalista, direktno i preko posrednika utiče na sudski proces tzv. Državni udar protiv lidera Demokratskog fronta ( Andrije Mandića i Milana Kneževića ), kao i na sudski proces tzv. Pranje novca ( Nebojša Medojević, Dejan Vujisić, Nikola Jovanović, Aleksandar Sekulić, Vladimir Bulatović, Luka Radunović, Petar Drašković, Iva Pavlović, Mladen Jovanović i Željko Šćepanović ), a i na donošenje procesnih odluka ( oduzimanje putnih isprava, zabrana napuštanja boravišta) kojima se dodatno obračunava sa liderima ali i DF-om u cjelini“, navodi se u obrazloženju.
Tako je, navode dalje, kroz onemogućavanje Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću da realizuju međunarodne, ali i aktivnosti u Crnoj Gori, ostvario interes sebi, svojoj partiji i Vladi na čijem čelu je njegov zamjenik.
„Mehanizmi uticaja predsjednika države na pravosuđe se najviše reflektuju kroz direktnu kontrolu GST-a Milivoja Katnića, predsjednika Višeg suda Borisa Savića i sudećeg vijeća na čijem čelu je Suzana Mugoša. Izvršavajući direktni nalog predsjednika države, predsjednika Vlade i jednog broja ministara i direktora Uprave policije, Viši i Apelacioni sud donijeli su i realizovali neustavne i nezakonite odluke o lišavanju slobode i stavljanju u zatvor lidera DF-a Nebojše Medojevića i Milana Kneževića“, naglasili su iz DF-a.
Imajući u vidu gore, dodaju iz DF-a, navedene nepobitne činjenice, jasno je da sve ovo ukazuje na to da Crna Gora, umjesto da bude država definisana članom 1 i 2 Ustava, znači kao država vladavine prava u kojoj građanin vlast ostvaruje neposredno i preko slobodno izabranih predstavnika, i u kojoj se vlast ne može uspostaviti i priznati, ako ne proističe iz slobodno izražene volje na slobodnim izborima, ona je i u formalnom i u pravnom smislu partijsko-privatna država Mila Đukanovića i Demokratske partije socijalista.
„Izvršavajući direktni nalog predsjednika države Mila Đukanovića, predsjednici Višeg i Apelacionog suda donijeli su neustavna i nezakonita rešenja o lišavanju slobode i stavljanju u zatvor Nebojše Medojevića i Milana Kneževića bez skidanja poslaničkog imuniteta. Na taj način je povrijeđen član 86 Ustava, ali i član 118 Ustava da sud sudi na osnovu potvrđenih i objavljenih međunarodnih ugovora i konvencija ( Rezolucija Savjeta Evrope o ljudskim pravima)“, naglašavaju iz DF-a.
Dalje dodaju da ostvarujući svoj direktni uticaj na sve institucije sistema, predsjednik države je izbrisao granice podjele na tri grane vlasti.
„Posebno je vidljiv uticaj na Vladu Crne Gore koja je po Ustavu zadužena da vodi spoljnu i unutrašnju politiku. Tako je prilikom posljednje posjete UAE u svojstvu predsjednika države, izlazeći iz svojih ustavnih nadležnosti, ugovarao prodaju Luke Bar, direktno se konfrontirajući sa stavovima predsjednika Vlade Duška Markovića“, kaže se u obrazloženju.
DF je dodao da je, ostvarujući svoj direktni uticaj na tužilaštvo, a suprotno članu 134 kojim je državno tužilaštvo definisano kao jedinstven i samostalan državni organ, predsjednik države se direktno umiješao u njegov rad u sudskim procesima tzv. Državni udar i Pranje novca.
„Tako je opšte poznatu činjenicu da je njegov savjetnik Slavoljub Stijepović konvertovao 100 000 dolata koji su kasnije upotrijebljeni za kupovinu glasova, pokušao preko Milivoja Katnića imputirati DF-u, kako bi pribavio lažne dokaze u ova dva sudska procesa. Zloupotrebljavajući službeni položaj, Milivoje Katnić je po nalogu Mila Đukanovića u ovim radnjama izvršio niz krivičnih radnji, a zauzvrat je predsjednik države kršeći amandman XII, obezbijedio uživanje funkcionalnog imuniteta, ne bi li ga sačuvao od krivičnopravnog progona“, navodi se dalje u obrazloženju.
Koristeći funkciju predsjednika države i vladajuće partije, DF navodi da, Milo Đukanović ostvaruje kontrolu većine u Ustavnom sudu.
„Ta kontrola i uticaj se posebno reflektuju na donošenje odluka u slučajevima Nebojše Medojevića i Milana Kneževića, odnosno DF-a kao dominantno suprotstavljenog mu saveza. Uprkos jednoglasnom apelu Skupštine iz jula 2018. da Ustavni sud sam pokrene postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti na rješenje predsjednika Višeg suda da poslanici nemaju imunitet, tek nakon ozbiljne društveno-političke krize, Ustavni sud pod direktnim njegovim uticajem donosi privremenu mjeru koja nije bazirana na neustavnom i nezakonitom postupanju predsjednika Višeg i Apelacionog suda“, ističe se u obrazloženju DF-a.
U tačkama od 1 do 5 je dokazano, dodaju iz DF-a, da je predsjednik države Milo Đukanović, povredom članova 82, 86, 95, 100, 118, 134 i 150 Ustava Crne Gore, kao i amandmana XI i XII na Ustav CG, izašao iz okvira svojih ustavnih nadležnosti, direktno se miješajući u nadležnosti ostalih grana vlasti i institucija koje im pripadaju.
„Na taj način je povrijedio sve odredbe Ustava koje garantuju vladavinu prava. Navedene odredbe Ustava Crne Gore, u tačkama od 1 do 5, koje su povrijeđene od strane predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića, su: Sud, predsjednik Crne Gore, Skupština Crne Gore, Vlada Crne Gore, Državno tužilaštvo, navodi se između ostalog u obrazloženju DF-a.