Hoće li eskalacija političkog sukoba „podršci“ Dritanovoj Vladi istu baciti na leđa

Piše: Momčilo D. Pejović

Najnovija politička dešavanja unutar „manjinsko-većinske evropske vlade“ ili tzv. Dritanove vlade pokazuju da je politički kamen spoticanja postojao od mnogo vremena ranije, a da je on sada „izglasavanjem predloga-nacrta Temeljnog ugovora“ i očekivanim potpisivanjem, koje treba „ubrzo“ da  uslijedi, samo pokazao ogoljenu političku želju D(R)PS-ovaca i njihovog nesmjenjivog političkog lidera da svoju političku snagu vrate na pozicije izgubljene na prethodnim parlamentarnim izborima!

Politička šansa ukazana odnosno pružena molbom od strane bivšeg vicepremijera u toj vladi za zajedničku „podršku i saradnju“ na rušenju prethodne 42. Vlade sada je samo prerasla u političku nadmoć iskazanu u parlamentu i (iz)van parlamenta crnogorskog da „bez njih“ postojeća 43. Vlada premijera Dritana Abazović „ne može“ opstati ukoliko ne ispunjava odnosno ne zadovoljava i političke zahtjeve „najjče i najbrojnije stranke“ u Crnoj Gori! Koliko je u takvoj političkoj situaciji i nečijoj igri održivo obećanje da se „DPS neće vratiti na vlast“ odnosno „DPS-u nema mjesta u Vladi“?

To se pokazalo i otkazivanjem odnosno „uskraćenjem dalje podrške“ na sjednici predstavnika D(R)PS-ovaca, koja je održana odmah poslije izglasavanja „predloga Temeljnog ugovora“ odnosno njihovog javno izrečenog političkog stava da Premijer i njegova Vlada „ne mogu“ ubuduće računati na njihovu „političku podršku“! To pitanje se samo prividno (po)kazuje i istura kao jedna „nepremostiva politička prepreka“, koja „ometa istinski i pravi tok evropskog puta“ zacrtan od onih političkih subjekata koji su poraženi prije skoro dvije godine na parlamentarnim izborima!?

Nastali politički sukob prijeti da brže i jače eskalira učešćem mnogo većeg broja stranaka koje su u ili izvan parlamenta, a bile su dio prethodne 42. Vlade, imale svoje predstavnike u parlamentu i ministarska mjesta! One su, opravdano, politički sukob jedva dočekale od prisutnih predstavnika u parlamentu, a koji su zbog nepristajanja na neke političke ustupke „neočekivano“ ostali bez ministarskih fotelja u postojećoj tzv. Dritanovoj 43. Vladi!

Sada je Premijer u velikoj dilemi da li i dalje istrajavati na političkoj floskuli da neke političke stranke „nijesu po volji zapadnih sila“ ili igrati na kartu još većeg i očiglednijeg dodvoravanja manjiskim strankama kako bi se Vlada održala, a oni za njega politički čvršće (pri)vezali i na taj način stavio do znanja onima koji „uskraćuju-otkazuju političku podršku“ da ne mogu ništa više od toga učiniti, kao i da postojeća Vlada o(p)staje do oročenog vremena – datuma!?

Da li izjava Miloša Konatara, da kako god bilo: „Abazović ostaje premijer ove ili će biti premijer sljedeće vlade“, je politička nemoć, nepristajanje ili rezignacija onim što se odvija pred našim očima i posebno pred stranačkim zaljubljenicima i glasogovornicima premijerovim? Ono koliko znamo i logički zaključujemo, ta izjava M. Konatara samo je politički plač usamljenog a tobože strastvenog obožavaoca lika njegovoga Premijera i nema neko izglednije utemeljenje od onoga što se u javnosti zna i što je očigledno činjenično da nema dovoljnu podršku da bi opstao kao Premijer!

Igra političkih prijetnji i posebno ucjena se znatno rasplamsala! Naročito poslije one izjave koja je uslijedila poslije sastanka „izabranih“ članova „najmoćnije partije“ odnosno „najjače i najbrojnije stranke“, da više neće davati podršku odnosno da će je uskratiti – otkazati i na nju „neka ne računaju“ oni iz Dritanove stranke i ujedno Vlade u njenom daljem političkom radu!? Prihvatanje odnosno „izglasavanje predloga Temeljnog ugovora“ za njih je „skretanje sa evropskoga puta“ i onoga što su „dogovorili i zacrtali u evropskoj agendi“!

Svakako da tu ima još mnogo čega što se politički za sada ne otkriva! Međutim, ipak, u pitanju je nešto mnogo veće a tiče se prethodnih hapšenja istaknutih političkih i državnih ličnosti iz visokih državnih institucija! Naravno, i onih od prije par dana hapšenja nekih predstavnika iz bivšega Odbora direktora, Upravnog odbora i raznih odbora iz odavno upitne i visokorangirane državne kompanije-preduzeća „13. jul Plantaže“, kao preostalog „privrednog giganta“ u Crnoj Gori!

„Ne(će) da vide“ to odnosno ne osvrću se najmoćniji i visoki funkcioneri „najjače stranke“ dok se njihov stranački vođa-lider ne oglasi!? Bez njega oni ne znaju o čemu se radi pa se i „ne osvrću“ na nešto o čemu se već nekolike godine uveliko bruji! Pitanje, koje se samo po sebi postavlja i na njega traži odgovor, zašto se ništa nije „rešavalo niti dešavalo“ dok ta državna kompanija – preduzeće nije zapalo u veoma teške probleme iskazane i velikim novčanim manjkovima odnosno gubicima, dok se u javnosti sve prikazivalo kao „solventno“ i veoma „uspješno“?

Do skorašnjih hapšenja nikom nije zapalo za oko, niti (za)smetalo onima koji se bave sprečavanjem privrednog kriminala!? Možda nijesu ni smjeli zbog „ogromnog autoriteta“ koji posjeduje njihov „predsjednika svih građana“ da pojedini direktori i članovi u raznim odborima ili bordu direktora te „solventne“ državne komanjije „uzimaju“ ili imaju krajnje visoka novčana primanja, enormne stambene kredite koje „nijesu vraćali“, otuđivano na hiljade kvadrata poljoprivrednog zemljišta – imovine, sklapanje šetnih ugovora, namještanje poslova ili čak „gradnja fabrike briketa“, koja je nekim čudom zbog naknadno uočenog nečijeg namjernog propusta nedostatka odnosno „nedovoljne količine lozovine kao sirovine“, promašenog „plana, procjene ili investicije“ vlasnicima ta kompanija morala je da (is)plati, navodno, izvjesnu novčanu odštetu!? Doduše, bilo je utuženja i sa jedne i sa druge strane, a ishod sa tih suđena je upitan ili (ni)je konačan!? Zatim, enormno visoke otpremnine za odlazak u penziju pojedinim direktorima, premije i nagrade za vanredne poslove i „uspješno poslovanje“ i tako dalje, o čemu su mediji, ipak, obavještavali crnogorsku javnost, ali su državni i istražni organi ćutali odnosno „okretali glavu“!

A, zašto bi se pravio problem toj „uspješnoj“ državnoj kompaniji kada je ona bila izdašan izvor visokih partijskih kadrova i bogme finansiranja same stranke D(R)PS-ovaca?! Naravno da „predsjednik svih građana“ među uhapšenima, kako nam naglasi, ima i „svoje prijatelje“ za koje je siguran da su radili u korist državne kompanije, da „imaju svoje rezultate“ i da se radi o „uglednim ličnostima“ visoko pozicioniranim ne samo u njegovoj partiji nego i u oblasti visokog obrazovanja i nastavno-naučne djelatnosti! Dakle, drugim riječima „predsjednik svih građana“ unaprijed želi da relativizuje njihova enormno visoka novčana primanja i beneficije tokom upravljanja, u upravnim organima te „mnogo uspješne kompanije“, ujedno da indirektno odbaci njihovu krivicu o tako visokim primanjima, štetnim ugovorima i o još mnogo čemu, u što nema sumnje kada je u pitanju politička podrška „najjajčoj partiji“ i indirektna ili direktna finansijska pomoć! Čak se sada „predsjednik svih građana“, poslije par dana od hapšenja „njegovih prijatelja“, osnažen, ohrabren, okuražen i pojarebljen eskalacijom sukoba oko „podrške Dritanovoj vladi“ odnosno njenom sve izvjesnijem padu, svojom najnovijom izjavom u datom intervjuu da je „obmanut“ od strane „Premijera“ u vezi „izglasavanja“ ili stavljanja na dnevni red „predloga Temeljog ugovora“ hoće, ako treba, „vrlo talasati (…)“ kao što to „sada čine mediji“!

Dakle, hoće „predsjednik svih građana“ da svojim „autoritetom“ i povoljnom za njega političkom situacijom u parlamentu izvrši dobrim dijelom snažan uticaj na sve one koji se budu osmjelili da sude u predmetima „njegovih prijatelja“! Očigledna je i veoma jasna poruka koju građanima Crne Gore šalje jedan predsjednik „pravne i demokratske“ države, jer taj ko se drzne njemu će lično odgovarati i on hoće „vrlo talasati“!? Hrabro, odvažno, iskustveno, politički i stranački, najviše državnički i lično, kako je naučio i radio svih prethodih 30 godina njegove vladavine i diktatorskog režima!

Za samu ukupnu situaciji najviše je kriv sadašnji Premijer, koji je trebao znati, a vjerujem i da je znao šta će ga politički snaći ako uspije da sredi svoje snage unutar stranke i ojača sa snagama destrukcije i politički poraženih, kao i onim satelit strankama koje su sve vrijeme uz njega bez obzira što su one faktički i deklarativno za sada u sadašnjoj vladi!

Tako su samim činom formiranja te 43. Vlade izbili na površinu oni pravi razlozi, koji su bili duboko sakriveni odnosno većim dijelom prikriveni tokom davanja podrške za rušenje one prethodne 42. Vlade! Čim su se ukazale i najmanje šanse na političkom odnosno stranačkom polju, kako onih koji su ušli u tu vladu tako na(r)očito i onih koji su politički „opravdano“ očekivali, kao vječiti sateliti, porasli su stranački i liderski apatiti da se i njima dodijeli nešto od zatraženih a (ne)ponuđenih fotelja, koje bi ugrabili lično za sebe odnosno zamijenili ih sa onim već izgubljenim odnosno neoprezno propuštenim poslije političkog poraza na parlamentarnim izborima od 30. avgusta 2020. godine!

Politički lider „najbrojnije i najjače“ stranke D(R)PS-ovaca i ujedno „predsjednik svih građana“ sada taktički strpljivo, politički lukavo, vješto i znalački iskustveno uspio je nadmudriti „premijera sa bjanko mjenicom“, koji ga je bio „uvjerio u odlučnost“ da će uspjeti kao premijer! Istovremeno  ga je naveo na tanak politički led ili teren i političku opuštenost stvorivši sebi dodatno vrijeme i prostor za normalizaciju unutrašnjih organizacionih problema oko već dobrim dijelom osipanja članova stranke, sačekao i dočekao pravo vrijeme! Sada, na prvoj političkoj krivini oko „(ne)potpisivanja predloga Temeljnog ugovora“ ima dobru priliku da se potpuno oslobodi „političke balasti“ ili primora Premijera da se politički (po)savije ne dirajući „njegove prijatelje“, jer se radi o „uglednim ličnostima i naučnim radnicima“! Sada je, naravno, u mogućnosti političkoj tako nešto učiniti ili zahtijevati, jer je ponovo stao na svoje političke noge i sasvim relaksirano čeka vanredne izbore!

Naravno, sve je to stečeno premijerovom zaslugom, a koji se bio potpuno politički opustio i bavio sasvim nekim drugim pitanjima i brojnim ugodnim putovanjima i susretima! Čak, i kada bi Premijer mogao biti i mnogo jači, nego što je sada, teško da bi se dalo nadoknaditi propušteno! Posebno bi to bilo teško u političkom odnosu sa „predsjednikom svih građana“ i njegovom strankom, jer je pruženu šansu „Nokova dvometrica“ vješto iskoristila i politički unovčila, ponovo uzimajući kormilo vlasti u svoje ruke u usmjeravajući vjetar u jedra svoga političkoga broda! Da li se Premijer tome može suprotstaviti i sa kojim političkim snagama računa da to učini u parlamentu i(li) izvan njega?

Tu političku snagu „predsjednik svih građana“ će vremenom ojačavati konsolidujući svoje stranačko članstvo politički i organizaciono, postepeno preuzimajući poluge vlasti i namještajući svoje kadrove po dubini! Imaće vremena i priliku da sasvim temeljno odabere političke lidere i sakupi okolo sebe one svoje stare političke kompanjone! Postojeću vladu će odbaciti i na izborima u koaliciji uz njihovu pomoć usmjeriti svoj brod onamo gdje on to želi odnosno gdje mu politički interesi budu zadovoljavali njegove, prije svega, lične zahtjeve i pružile sigurno utočište pred političku mirovinu!

Ipak, pokazalo se da je to bila politička igra „starog mačora“ i politički tek „malo odraslog miša“ da se nađu „pravi razlozi“ za odustajnje od dalje podrške toj 43. Vladi! Poslije toga bi se išlo na izbore da bi ponovo došlo do uspostavljanja one vlade i režima „predsjednika svih građana“! Naravno, sa onim snagama na koje nije sadašnji premijer računao da traju ograničeno vrijeme na godinu dana! Izjalovila su se nadanja premijera D. Abazovića da može dočekati ne samo proljeće iduće godine nego da sada, već je izvjesno, neće politički preživjeti ni do početka jeseni ovogodišnje!

Dakle, premijer je politički preveslan sopstvenom političkom igrom i zabludom da će tako iskusan političar dozvoliti sebi da bude predriblan od neukog političara, koji je bio ubijeđen u „iskren“ politički dogovor nemiješanja u poslove jedan drugome i održanjem stabilnosti vlade na oročeni rok! Opštepoznato je da „iskrenosti“ u politici nema ili je rijetka, a ako postoji odnosno ima je onda je ona u temeljima prethodnih interesa jedne i druge strane!

Pa šta je premijer mislio i očekivao da će ga oni iz D(R)PS-a podržavati, a da nemaju svoj sopstveni politički interes i udio u Vladi, iako su na tren „pristali“ da ostanu bez ministarskih fotelja?! Oni su se dobro politički ulogorili i organizaciono učvrstili da sada mogu lako na izbore! Sada im se pruža prilika, a opravdano je očekivati, da će biti opet politički pobjednici, makar tijesnom većinom, sa svojim koalicionim i bivšim partnerima zajednički, koji su tu uvijek uz „najjaču i najbrojniju partiju“ i p(r)odani svome gospodaru!?

Naravno, očigledna je nemogućnost Premijera da objedini svoje političke (sa)igrače i da (d)okupi neke od novih ili prethodnih, koji su sada u velikoj manjini! Ostaje mu samo jedno da čeka politički ishod onoga što se dogovore sateliti sa „predsjednikom svih građana“ uz svakako još poneke političare, koji su skloni još od ranije da za lične interese odrade još poneki poslić za „gospodara“ uz izvjesnu političku nagodbu odnosno nagradu za neko mjesto amabsadorsko, ali visoko kotirano, poslije kojega bi mogli otići u zasluženu penziju ili mirovinu!

Gotovo je izvjesno da stranke sa kojima je Premijer već u nekom neskladnom političkom odnosu, počevši još od rušenja prethodne vlade, nema što više očekivati nego da bude odbačen politički i ono što mu preostaje je da se izmjeri na sljedećim parlamentarnim izborima i tu završi svoju političku karijeru, makar premijersku!

Samo je jedno u svemu tome odnosno u cijeloj toj političkoj igrariji „nejasno“, kako je moguće da Premijer nije vidio da je od svih stranačkih lidera nadigran i ujedno izigran, upotrijebljen jednokratno i na kraju odbačen! Čak i od nekih svojih partijskih velikih igrača  URA-ša, koji su u političkoj zavjetrini i udruženo djeluju na otupljenju njegovih političkih poteza, amortizaciji onoga što preduzima na polju otkrivanja i sprečavanja organizovanog kriminala na visokom državnom nivou! Oni su mu lagano i postupno skratili politička krila koja je bio širom raširio mašući po evropskim političkim njemu mnogo važnim destinacijama i naravno u SAD-u!

Dakle, Premijerov politički kraj je neminovan i teško da možemo očekivati nekog od stranačkih lidera koji bi ga podržali u nekom novom njegovom premijerskom mandatu, pa čak i da ima mogućnosti da se samopredloži za premijera odnosno da se nametne kao u prethodnom mandatu kao „premijer sa bjanko mjenicom“! Takav politički luksuz „predsjednik svih građana“ neće ponoviti, jer nije primoran i on to mnogo dobro zna!

Politički bumerang kojim je srušio prethodnu 42. Vladu sada mu se vratio odnosno obio o političku glavu i to samo svojim politički nevještim potezima i kalkulacijama u cilju da što duže ostane u premijerskoj fotelji! Dočekao je istu onu politički nezahvalnu ulogu koju je imao njegov premijer Zdravko Krivokapić, a kojemu je on mnogo doprinio i sada je samom sebi najteži potez zadao odnosno politički se preigrao, iako se bio na sve strane razmahao računajući da je politički bio mudar i da ih je sve politički nadigrao! Ispalo je obratno i više nego očigledno da je izgubio politički kompas u premijerskoj trci da što više učini i kalkulacijama političkim da ugodi vječitim satelit igračima, stranačkim liderima, političkim trgovcima, koji će sada imati „novog-starog“ vođu, a odrediće ga onaj koji je i do sada vodio cijelu političku igru ili cirkusijadu na crnogoskoj političkoj sceni.

Naravno da je politički licemjer od „predsjednika svih građana“ iskoristio priliku premijerovog povjerenja u pruženu stranačku podršku uz dogovor da neće se vratiti da učestvuje u Vladi, ali isto tako ne i da se odrekne znatnog uticaja po dubini, samo dok se ne konsoliduje, organizaciono povrati dobrim dijelom oslabljeno povjerenje unutar stranačkog tijela nastalo poslije parlamentarnog poraza od avgusta 2022. godine!

Politička naiva je bilo, od strane Premijera, povjerovati da politički poraženi neće za lako odustati od borbe za ponovno vraćanje na prethodne vladajuće pozicije, jer takva je crnogorska politička scena koja se karakteriše stalnim kalkulacijama i političkim licemjerstvom sve u cilju zadržavanja sopstvenih političkih prilika, prije svega vlasti u svim sverama društveno-političkog života u Crnoj Gori!

Premijer, politički izgleda, da je primoran i spreman kako bi opstao u udobnoj premijerskoj fotelji do dogovorenog ili oročenog datuma! On će, kako nam reče i obeća, „zatvoriti crkvena pitanja“, što drugim riječima znači da je spreman „priznati“ i NVO CPC, registrovanu u policijskoj stanici na Cetinju sa raščinjenim popom M. Dedeićem! Eto dokle on hoće da ide svima u inat!? Nije valjda da računa na njihovu „političku podršku“ u sljedećem premijerskom mandatu!? Naravno, time će „sjutra“ dati mogućnost i zacrtanoj, na Osmom kongresu DPS-a, osnivančkoj crkvi za ateiste da se i ona registruje i prizna kao „crkva“ u istome rangu sa svim crkvama na ovozemaljskoj kugli a posebno u Crnoj Gori!? Takođe, tu daje prostora raznim vjerskim sektaškim zajednicama i organizacijama, kao otpadnicima od Crkve, iz reda satanističkih organizacija da i one budu ravnopravno priznate u Crnoj Gori!?

Da li se može i ima li razloga Premijeru vjerovati makar onoliko koliko i do sada mu se vjerovalo kad kaže: „(…) pokušavam da Crnu Goru guram prema pomirenju. Zatvaramo crkvena pitanja“? Očigledno je i premijerovo dodvoravanje manjiskim strankama posebno Bošnjačkoj stranci u koju sve nade polaže da će ga sjutra u svemu podržati i na njenim satelitskim političkim krilima može odmarati i čekati povoljan ishod na sljedećim parlamentarnim izborima! Bojim se da se malo preškartao i da će izvisiti kao i kod podrške od D(R)PS-ovaca do oročenoga roka od godinu dana trajanja njegove „evropske vlade“! Međutim, istini za volju, nije usamljen u sopstvenom političkom dodvoravanju, mudrovanju i nadigravanju, a tu su i ostale satelit manjinske partije posebno ona „Socijaldemokrata Crne Gore“ na čelu sa predsjednikom stranke Damirom Šehovićem, koja čeka svoju političku šansu rušenjem tzv. Dritanove „evropske vlade“!

I pitanje Premijeru za kraj: Samo prije nekoliko dana rekli ste „nisam osjetio da DPS želi da ruši Vladu (…), Dukanović se ponašao državnički“, a sada, dan ili dva nakon toga dajete izjavu „Temeljni ugovor je izgovor, Milo me ruši zbog mafije“?! Da li ste konačno, iako kasno, spoznali istinu da je upravo Milo vas obmanuo?