Sistem „Poglavica“

Piše Andrija Babović

Žao mi je djece koja su odrastala u ovom višedecenijskom sistemu, bila ili ne bila uvučena u njega. Njihove će oči sve i svašta pamtiti. Treba sa tim živjeti.

Ukradeno im je djetinjstvo. Knjige su im zamijenjene zatvorom besmisla. Učili su ih plivanju u plićaku i da ništa nije nepošteno, samo da se za to uzme novac. Nametali su im ne uzore za uzore a otimačinu prezentovali kao najuspješniji i opšte prihvaćen model poslovanja.

Kako li je tek roditeljima… Mnogima su djeca, usled uticaja takvog sistema, otišla nekim lošim putevima. A ko je za to kriv? Kriv je onaj koji je taj sistem takvim stvorio, svi oni koji su dozvolili da kao takav funkcioniše i svi oni koji su ga protežirali, veličali i potpomagali.

Jedini segment gdje nisu stvarali podjele je vezan za to čiju će sve djecu u tu jamu od sistema pogutati. I svoju su i svojih najbližih. Učinili su djeci dostupnim oružje i narkotike i odgovorni su za svaki uništen ili izgubljen mladi život. Jedino im je bilo bitno je da se novac slivao, a time su pokazali da su za njih uništeni mladi životi samo kolateralna šteta materijalnih im dostignuća.

Uspostavljali su nekakvu političko – materijalnu idelogiju gdje nikakvi ideali nisu na prvom mjestu, samo novac i kako ga preko ideala zaraditi. Uzalud im je što sebi mogu priuštiti i najskuplje parfeme kada oni ne mogu prekriti neljudskost na koju se osjećaju. Prljavština na rukama i duši ostaje zauvijek.

Nije ovo nikakvo pesimističko naricanje nad našom sudbinom, ovo je naša prošlost. Ona nam je slikovito ilustrovala u kakvom smo sistemu živjeli i kako je on tretirao našu djecu. Da nikada više to ne dozvolimo i djecu podižemo kao ljude, ne kao dio sistema.