Predsjednica „Banke hrane“ Medojević: Univerzalni dječiji dodatak nije rješenje, 30 evra ne može porodicu izbaviti iz siromaštva

Od ponedeljka, 4. jula svi roditelji  i staratelji djece do 18 godina starosti moći će   da u centru za socijalni rad u opštini prebivališta podnesu zahtjev za ostvarivanje prava na dječiji dodatak.

Ova vijest bi bila odlična da je u Crnoj Gori mala razlika među prihodima zaposlenih  i da  je njihov standard dobar kao i da imamo mali broj  porodica sa djecom, među nezaposlenima.

Kako smo država velikih socijalnih razlika sa visokom stopom nezaposlenosti od preko 20 odsto, odluka da sva djeca nakon 18 god dobiju isti iznos dječijeg dodatka je nepravedna.

Iznos dodatka za djecu od 30 evra ne može porodicu izbaviti iz siromaštva, niti omogućiti zadovoljavanje razvojnih potreba djece.Samo djeca korisnika  socijalne pomoći do koje se teško stiže zbog krutih  i teško ostvarljivih uslova čak i u vremenu  velike krize u kojoj živimo,  imaju 44 eura i to ne za svu djecu u porodici, na žalost. Popuštanje kriterijuma dodjele socijalne pomoći,  kako bi dostupnost sistemu socijane zaštite bila veća,  je obaveza naše države.

Kod nas mali broj zaposlenih  ima prosječnu platu  od 707 evra a  čak ni ona nije dovoljna za minimalnu potrošačku korpu od 740 evra  , koja znači biološki opstanak  porodice tj 2 211 K cal  po osobi. U njoj  nije uračunata renta tj kirija kako bi  Minimalna potrošačka korpa bila niža i što bliža prosječnoj plati.

2015 . god kada je renta ulazila u sastav Minimalne potrošačke korpe iznosila  je 199,7 evra,  što bi današnju mininalnu potrošacku korpu dovelo do skoro 1000 evra.  Kako kod nas največi broj zaposlenih prima minimalnih 450 evra, možemo zaključiti da ni dva zaposlena u porodici ne dostižu takvu potrošacku korpu.

Kao i u mnogim uređenim, socijalno odgovornim država visina dječijeg dodatka mora biti zavisna od prihoda i imovine porodice u kojoj žive.Logično,   porodica koja ima manje,  dobila bi veći  dječiji dodatak za svako dijete bez izuzetka ,  kako bi se koliko toliko pomoglo djecu da  rastu zdrava i da mogu da se školuju,  da  ne bi ponavljala sudbinu svojih roditelja.

Najveći problem sistema socijalne zaštite kod nas  je što se za davanja za materijalno ugrožene  izdvaja svega 25%  odnosno 14,5 miliona godišnje od ukupnih  58 miliona, opredijeljenih za materijalna davanja.

Uvođenjem  univerzalnog dječjeg dodatka za djecu do 18 godina, davanja za materijalno ugrožene čini da svega oko 6% ukupnih izdvajanja za materijalna davanja.

Potrebno  je  hitno povećati  visinu materijalno obezbjeđenje porodice i dječijeg dodatka kako bi se vratilo dostojanstvo  porodica u stanju nemaštine kao i obuhvat socijalno ugroženih građana sa materijalnim obezbjeđenjem kroz izmjene kriterijuma za ostvarivanje  ovog prava.