Piše: Jovo Pejović, potpredsjednik DNP-a
Kada nam visoki funkcioneri DPS drže moralne predike o progonima i zaštiti prava zaposlenih, partijskom zapošljavanju i drugim malverzacijama u ovoj oblasti, onda na najslikovitiji način govore o sebi i politici partije u kojoj teško da možete naći funkcionera koji se nije ogriješio o zakon i koji, da bi iskazao lojalnost Šefu partije, nije vršio nasilje nad političkim neistomišljenicima. Tako smo odlukom Upravnog odbora Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice od 2000. godine, Radojica Radojević, Ljiljana Mujović, Radovan Peličić i ja po nalogu tadašnjeg direktora, a kasnije visokog funkcionera DPS-a Bora Vučinića proglašeni tehnološkim viškom, iako naša radna mjesta nijesu bila rukovodeća.
Time je otpočela sječa političkih neistomišljenika u Crnoj Gori na svim nivoima od strane DPS i njegovih satelita. Toj sječi se kasnije u našem slučaju pridružio Miomir Mugoša, bivši gradonačelnik Podgorice, a u drugim slučajevima svi ostali članovi DPS-a koji su se nalazili na mjestima odlučivanja. U presudi Osnovnog suda u Podgorici, koju je donio tadašnji sudija Osnovnog suda Zoran Pažin, između ostalog stoji da Agenciji za izgradnju i razvoj Podgorice nije bio cilj uvođenje tehnoloških i drugih unapređenja, već su opšta akta donešena u cilju ŠIKANIRANJA zaposlenih i to onih čiji je radno-pravni status tuženi želio nasilno promijeniti i po svojoj suštini predstavlja zloupotrebu prava. Neki od nas su čekali 15 godina da bi pravda bila zadovoljena, a neki na to čekaju i dan danas. Golgotu koju smo preživjeli i štetu koju smo imali mi, naše porodice i veliki broj nama sličnih u Crnoj Gori od režima Mila Đukanovića ništa i niko nam neće i ne može nadoknaditi.
Nakon svega što je radio režim Mila Đukanovića, najmanje što bi trebali uraditi njegovi sljedbenici je da ćute na ovu temu i da se što bi naš narod rekao “pokriju ušima”, jer potenciranjem ove teme najbolje govore o sebi. Desetine hiljada građana Crne Gore su proganjani od režima Mila Đukanovića zbog svog političkog opredeljenja gubljenjem radno pravnog statusa i nikada nijesu dobili punu satisfakciju. Aktere progona političkih neistomišljenika nikada nije stigla zaslužena kazna, naprotiv, oni su za revnosno sluganstvo i izvršavanje prljavih poslova nagrađivani stanovima, stambenim kreditima, ličnim dohocima i mnogim drugim benefitima kojih smo mi ostali lišeni. Za razliku od njih, ovi drugi su sačuvali čast i obraz kao najveće vrijednosti koje jedan čovjek može za života ostvariti.
Čini se da prebrzo zaboravljamo kakva je nacionalna struktura zaposlenih u državnim organima i ustanovama bila prije pada DPS-a i po kojim je kriterijumima vršeno zapošljavanje. Ne bi bilo na odmet da se neko pozabavi i time kako se danas vrši zapošljavanje u institucijama koje su pod ingerencijom DPS-a i koja je nacionalna struktura zaposlenih, a partijska pripadnost se zna i bez provjere. Ne smije se dozvoliti da se prebacivanjem lopte iz njihovog u naše dvorište prikriju tragovi nečovještva koji su obilježili proteklih 30 godina vladavine DPS-a, bez obzira što se na mjestima gdje se na te teme raspravlja nalazi sve manje onih koji su na svojoj koži osjetili sve golgote koje je DPS vlast proizvela.