Dritan (je) prizemljio Mila, privid ili stvarnost!?

Piše Momčilo D. Pejović

Bijah se nešto kao malo zamislio oko naslova teksta, kako bih mogao jasnije sebi postaviti tematiku onoga o čemu sam kanio pisati. Bogme, prođe i jedna dobra ura vremena, nikako da se odlučim za naslov između dva-tri, a da ne budu  predugi!

Batali(h)! Rekoh, „odmori“ malo i  pogledaj naslove najnovijih informacija sa nekoliko poratala. Rečeno, učinjeno! Kad tamo, naslov koji me namah opredijeli za onaj prvobitni, jer mi „pogodi“ pravi „odgovor“, a koji mi se već bijaše nametnuo!

Od kad se formirala pobjednička „parlamentarna većina“ i sa njenim padom odnosno Dritanovim oburdavanjem uspostavljena nova „manjinsko-većinska i evropska“ ili tzv. Dritanova vlada, svakim danom sve više se tražio odgovor na jedno političko pitanje, koje je zaokupiljalo pažnju cijele crnogorske javnosti! A pitanje je glasilo: Da li je novi premijer, to jest Dritan, a bivši vicepremijer iz 42. Vlade, u ovo svoje vrijeme kratke vladavine, već prizemljio „predsjednika svih građana“ odnosno da li je on Milovo političko „uzemljenje“? Privid ili stvarnost?!

Bi neodložno, tražio se ili čekao „pravi“ odgovor jer, makar tako je do sada bilo, Milo je važio kao „gromovnik“, politički i bogme stvarni, života i smrti u Gori Crnoj ili njegovoj državi zvanoj Monten(ij)egro!?

Da li je sada takav „gromovnik“ ili više odomaćeno „britva“, a još na državnoj najvišoj funkciji predsjednika, odjednom postao Dritanov odnosno premijerov (spro)vodnik, koji se političkim parlamentarnim porazom od avgusta 2020. godine nevoljno prizemljio, pa postao, narodski rečeno i odomaćeno, politička blitva!

Može li biti da je sada „onaj mali“ odnosno „bitanga“, kako ga „časti“ u parlamentu negdašnji premijer a sadašnji „predsjednik svih građana“, dočekao svoj veliki politički trenutak za „osvetu“ da vrati „milo za drago“ istom tom političkom lideru i državniku i učini od njega običnog političkog (spro)vodnika i uzemlji ga taman onoliko koliko njega politički lider Narodne stranke, to jest Novak Kilibarda, bijaše od milošte nazvao „dvometricom“?

Nijesam siguran ni u jedno niti u drugo, a više sam sklon reći da ima i toga i onoga drugoga što im obojici ne ide u političke i državničke reference! Takođe, sklon sam konstativati da će biti prije riječ o njihovom međusobnom politički (iz)balansiranom dvosmjernom dogovoru da jedan drugom ne smetaju u političkim i javnim nastupima! Tako bi narodu odnosno građanima bilo politički zagonetnije tamo sve do proljeća ili čak do kraja ljeta, pa onda ići na podjele izborne i kalkulacije stranačke! Naravno, nastavili bi sve svoje dalje i novije političke igre i zabavu o „boljem životu“ građana za skori, ali ne prečicom, ulazak u političku zajednicu zvanu EU!?

Ma, „predsjednik svih građana“ nije mi mogao bolje podigrati pred „dilemom“ oko naslova, iz samo jednog razloga, da ne prenaglim! Da ne budem politički neodmjeren ili da me ne shvate ni on niti premijer da je riječ o kakvoj lošoj namjeri na ličnoj i uvredljivoj osnovi!

Čitam kratku vijest, koja ide u prilog onome što malo prije izrekoh. Ona bijaše tako nabijena suhim političkim barutom za „dinamit“ eksploziv, barem za onoga koji je u fotelji premijerskoj! Mada čitam (po)lagano, riječ po riječ, prosto rečeno ne mogu da (po)vjerujem da se „predsjednik svih građana“ ili Milo politički mnogo okopirkao, baš toliko osilio i obahatio, osnažio i nadahnuo novom ulogom i snagom političkom koju mu dade novi, „uvjerljivi i odlučni premijer“ u njihovoj pragmatičnoj i(li) trgovačkoj koaliciji, (sa ili) bez učešća D(R)PS-ovaca u Vladi na čijem je čelu! Sve bi međusobno usklađeno sa onom narodnom izrekom: „I vuci siti i ovce na broju“!

Milo daje „šansu Abazoviću, ali samo na godinu dana“!? Gle, ponovo u Crnoj Gori na političko-pozorišnoj sceni i trgovačkom pazarištu još jedno „čudo neviđeno“, ali sada na visokom i državnom nivou u poslednje dvije godine!?

Učinje (li) mi se da se tom izjavom „predsjednik svih građana“ politički ponovo vraća među žive i rekao bih, bogme, mnogo silniji nego li što je do prije „neki čas“ bio?!

Kao da hoće reći i ujedno staviti do znanja svojim (pre)ostalim a nepomirljivim, ako ih još ima, političkim protivnicima: „Polakote, još (mi) nije kraj“! Iskusni politički lisac se izgleda bio primirio osluškujući svoje političke saborce, stranačke satelite i (ne)zavisne političare i intelektualce kao pojedince i palamentarce, koji se tobože odlučno bore protiv njegovoga režima, a bolje je i tačnije reći da su jedva (do)čekali da ih pozove za pregovarački sto i prihvate ponudu sa kojom ih kupuje njihovom voljom i glasovima do sledećih izbora, parlamentarnih i predsjedničkih! Sve ih do jednoga zna kako „politički dišu“ i na koji mamac se najbolje hvataju u njegove vješto postavljene mreže odnosno fotelje kao političke mamce!

Sa mnogima je od njih decenijama pa je nemalo bilo političkog šurovanja i zna im sve lične želje i političke strasti! Svaki njihov politički damar zna kako kuca i kuda smjera pa mu ih nije ni teško bilo pohvatati u razbacane i, bogme istini za volju reći, znalački postavljene „mreže i udice“!

A bio je do skoro politički miran i premiran, gotovo spreman da „ide – pođe u šume“! Neću da kažem „manji od makovog zrna“ u odnosu na onoga kakvoga ga znamo, makar od početka drugoga mu predsjedničkoga mandata, a nekmoli onoga iz vremena  sedmostrukog premijerstvovanja!

Šta to bi baš sada kada se Premijer i delegacija mu njegova uveliko spremaju da krenu na „dalek“ put u „njima bratsku“ Srbiju, gdje će dati čvrsto, ali bez svoje albanske bese koju je i onako otanjio ili obezvrijedio, obećanje da će raditi na poboljšanju odavno oslabljenih političkih i bratskih odnosa između dvije države Crne Gore i Srbije!?

Da li bi to mogla biti politička mina „predsjednika svih građana“ iza premijerovih leđa ili samo politička opomena i zadrška na veliki „oprez“ u pregovorima koji će uslijediti sa Predsjednikom Srbije?!

A može li biti da je to dio političkog dogovora Predsjednika i Premijera da D(R)PS neće biti dio 43. Vlade, ali da će,  ipak, učestvovati u kreiranju unutrašnje i spoljne politike države Crne Gore? Sa zadovoljstvo ličnim i političkim sve do izbora!

Pročitah li dobro tu predsjednikovu izjavu od par rečenica u kojima nešto kritički reče ili progovori o bivšoj, nažalost, Krivokapićevoj vladi?

Možete (za)misliti „predsjednika svih građana“, koji se katkad ili „na trenutke“ ne (pri)sjeća, da li zbog demencije, ni da ima firmu, ipak, dobro „zna“ i čak „pamti“ da mu njegova postojeća u inostranstvu firma nije obrnula ni jedan cent!? A tek kako se može snaći ili (pri)sjetiti šta se sve nalazi od njegove „imovine“ na raznorazne fiktivne adrese i firme iz poznatih „Pandora Papers – Panama papira“?!

Da li je moguće da, tako sve češće dementan i kratkovid, sada, ipak, bolje vidi golim okom a bez naočala, „primjećuje(m) napore“ Abazovićeve „evropske vlade“? Naravno, to je „sada pitanje kapaciteta kako će ostvariti zadatke koji se tiču blokada pregovaračkog procesa“!

Ipak, „predsjednik svih građana“ iskustveno dobro „primjećuje“ i ujedno „procjenjuje“ da biti može politički (ne)korektno, a malko i direktno da zamjera premijeru, koji mu „uliva odlučnost i povjerenje“, da će završiti započeti posao, a koji on onako silobatast i još „dvometrica“ za skoro dvadesetak godina obijanja evropskih pragova, političkog natezanja i (l)ičnog naprezanja nije htio ili nije umio sprovesti – završiti!?

Da li je moguće da se sada čak i sjeća i nadasve još i zna da je „Na sreću, Krivokapićeva Vlada završila svoj mandat“, a Abazovićeva Vlada je čak „pokazala riješenost da obnovi reformske napore“ (…) konstatujući kako, „nema sumnje da ovo nije idealna Vlada“!? Ipak, i to mu se desilo, jer kako skoro prizna(de) „čovjek se kvari, pogotovo onaj koji je dugo na nekoj državnoj i(li) političkoj funkciji“!

Ma tako je sve zbio u tih nekoliko rečenica kao da je jedva dočekao dan kada će moći osuti političku paljbu sa kojom će čas pucati – rušiti, a čas gasiti ono što je maloprije (za)palio! Ipak,  jasna je poruka „predsjednika svih građana“, koja je strateška, dobro politički osmišljena i taktički odrađena, pred sami polazak premijera Dritana u njemu „bratsku“ državu Srbiju, da „razmisli“ prije nego „proba“ uskladiti političke odnose oko potpisivanja Temeljnog ugovora!

On, ipak, „odlučno“ zaključi da „Treba biti optimista i dati im šansu“, posebno mladom premijeru Dritanu! Proročki i toliko dalekovido, duboko misaono zaroni i „otkri“ nam da „Manjinska vlada ima oročen (vi)jek trajanja od godinu dana“!? A njegov „vijek trajanja“ neoročeno već traje samo trideset takvih godina!

Naravno, kao da ne postoji, premijer odnosno Dritan Abazović ne reaguje na datu izjavu „predsjednika svih građana“ i njegovog svakako, iako se ona direktno odnosi lično na njega i njegove u „evropskoj 43. Vladi“! A zašto bi reagovao kad je (pre)zadovoljan dogovorenom raspodjelom političkom i ujedno rasporedom snaga po dubini političkoj i svojih političkih figura po širini geografskoj i crnogorskoj!

U svemu navedenom postoji jedna moja moguća (po)greška, a ona se odnosi da nijesam dobro  niti dovoljno (pro)tumačio izjavu „predsjednika svih građana“ i da je naslov, ipak, mogao glasiti: Predsjednik prizemljio premijera ili Milo uzemljio Dritana“!? Dobro zvuči, još ako bi bila istina! Politički izbor je vaš i to nije „privid“ već gotovo „stvarnost“!