Sudstvo i kultura taloga

Piše advokat Vladan Bojić

Po članu 127 Ustava Crne Gore – Sudski savjet (dalje:SS) čini: 1) Predsjednik Vrhovnog suda; Ministar pravosuđa (pravde); 3. Četiri sudije izabrane na Konferenciji sudija; Četiri ugledna pravnika koja bira Skupština Crne Gore. Dakle, DESET (10), lica čine SS. Od svih njih po samom slovu Ustava Predsjednik SS ne može biti Ministar pravde, a u praksi je najčešće da Predsjednik SS biva Predsjednik Vrhovnog suda.

Šta je problem oko toga što je u praksi najčešće da Predsjednik SS biva Predsjednik Vrhovnog suda Crne Gore? Prvi problem je da Predsjednik SS za slučaj glasanja 5 : 5, ima tzv. Zlatni (Lipkin) glas. Drugi problem je što Predsjednik Vrhovnog suda boravi u pritvoru, da se iz dana u dan “crno klupko” odmotava ka drugim sudijama iste Sudijske konferencije. A nju čini još i Predsjednik Privrednog suda Crne Gore, i on već duže boravi u pritvoru i što se iz dana u dan to “crno klupko” odmotava ka drugim sudijama iz baš te iste Sudijske konferencije (dalje: SK). Sudijska konferencija? Kako taj fin sklop riječi (SK) tako gordo i svječano zvuči? Muči! I sad se očekuje od te iste SK da izabere 4 člana za SS. I časno i legitimno, i etički, i logično? A plus će u SS ući i sadašnji nov vd Predsjednika Vrhovnog suda – po funkciji, pa će tih takvijeh sudija biti 5. Pošto imamo vd Predsjednika Vrhovnog suda onda će SK birati njega ili njemu bliskog ali baš – friškog.

Nadmoć korumpiranog sudstva iz SK u SS je jasno neodrživ projekt. Zašto? Jer je njeno vođstvo Spužu. A narod kaže: Riba od glave smrdi.

Za ugledne pravnike u sastav SS Skupština će izabrati 4, zasad se prijavilo 35, sa tendencijom da ih bude 40. Ali Baba i 40… Ma nije to nikakva aluzija već fakt. A za to je nužno 54, odn. 49 lica, u licima poslanika Skupštine. Uzgred od tih 40-ak uglednih po ovom Skupština treba izabrati 4, dok će po tom ostale ocjeniti kao “neugledne”. Samo čas: Zar nije “neugledan” stvar koja se tiče eksplicitno – fizičkog izgleda? Da zanemarimo opciju da naši poslanici time mogu i stasitog i lijepog pravnika proglasiti da je neugledan, prethodno je pravno pitanje: Kakvog su ugleda laici poslanici koji sem par izuzetaka nemaju ozbiljnog pojma o pravu? A o sudstvu da i ne govorimo. Oni tek čuju a uopšte ne znaju kako to radi.

NJima će se pridružiti još i Ministar pravde ove manjinske Vlade, na šta se već dugo mršti Evropska komisija za vladavinu putem prava (per lege) u narodu poznata Venecijanska komisija (dalje:VK). E to će biti “naš” – SS.

Eto to je recepis koji je dala i osmislila kao “ključ” ona – VK.

Bez okolišenja, ovakva Vesnina, Blažova SK zidana ka Skadar na Bojani već četvrt vijeka od lica iz Spuža treba sada da bira nekoga? Pa da: svoje sudije za – SS. Sudstvo je nakrcato partijskim drugovima, srodnicima sudija i struktura stare vlaste, vrvi od kumova, i “veza”, a povrh svega toga: i/ili klincima bez dovoljnog stepena znanja nužnog za sudiju i/ili od prevejanih “švercera prava” s cijelom dušom u Milovom džepu.

Tu otkazuje razum i minimum inteligencije. A etiku? Miči! Zasad kancelujemo moralnost.

Uostalom šta će nam kad samo remeti red – naprosto – smeta.

Vlade mogu padati i svaki dan, ali sudstvo je stub vlasti koji se gradi i pomno i dugo i teško. A ovako?

E ovo “ovako” sramotno sudstvo nema legitimitet da bira čak ni portira u sudu. Dugujem veliko izvinjenje portirima, jer oni bar za sada barem imaju – neosporan legitimitet. Sudije i njihova SK slute na povampiren stari SK – Savez Komunista. Je l’ jasno? Uz EU/NATO standarde, sve ide – GLATKO.

Dakle, bolje je neizabrati SS, nego izabrati 4 od ovih 35, do 40 i kusur, jer dobićemo Milov SS. To će ozvaničiti ne samo kraj sudstva, nego tako će se ogoliti CILJAN lični Milov poduhvat. Da li se Dritan tu “malo zanio”, što reče Milo jednom,tj. Niko Nikome.

Da li ima izlaza za taj ćorsokak? Da. Nužno je uvažavajući podatu faktografiju i “brojnost” ali i “kvalitet” sudija u Spužu i onih koji su mu tek naredni – uvesti vanredno stanje. Zbog teškog ugrožavanja ustavnog poretka, po članu 133 tač. 4 Ustava. A nikako ne birati Milove kerbere, jer bi za razliku od ovog stanja dosad odsad stekli i stvarni legitimitet. Uz akcenat: Mila baš briga za do juče vjerne poluge: Vesnu/ Blaža… Dok im je on i njegova ergela davala naloge koga i kako da sude i osude, gledali su im kroz prste njihov osiljen lupežaj i sad je kraj. Veke, Baki, fajront, bolan. I sada: pst!

Prema čl. 91 Ustava za uvođenje vanrednog stanja dovoljan je 41 poslanik. To je prilika da Milu zapne “lažna vlast” i da do kraja ogoli svoje prave namjere. U suprotnom restauriraće i što je još kudikamo i gore “ojačaće” SVOJE – PRIVATNO SUDSTVO.

Kada se desi krah izbora SS i sudija US-a, i otpadne Milov podao poduhvat podrške Vladi, onda je demokratska stvar da se glasovima nove/stare većine uvede vanredno stanje po čl. 133 Ustava. Demokratski model da se pravno realizuje dati ustavni institut. Druge prilike građani Crne Gore neće imati. Nikada.

Time će Milov podlački naum i kupnja vremena uz setvu mržnje biti klinički mrtav ali i uz paničan strah – šta će i kuda će. Na koji avion, koju destinaciju? Đe? Propašće sejanje toksina širom Crne Gore, sve ode u trnje. Zašto? Zato što će ONI biti na tapetu. Demokratska većina će ih na takav tapet pravno elegantno izvesti. Svi znamo da je jedino to pravo i suštinski to ispravno rešenje u tome. Ustavni potez.

U suprotnom, nikad ovo društvo neće izrasti u normalno, a TEG “milovštine” će građane Crne Gore usidriti na dno. Zašto? Zato jer je društvo – nesposobno, grdno onesposobljeno (svim i svačim, a tek omrčeno samo sobom) da bi bilo u stanju da se “unormali” i stvori mogućnost da postane – demokratsko i – donekle pravno.

Kultura nijednog društva ne može da iznikne iz TALOGA: mržnji, egoizama, kriminala, lupeštva, iz neznanja, iz zla kom nema ni broja ni soja, iz krajnjeg primitivizma.

Svaka kultura mora imati svoj osnov kao Zapadna: nikla je iz konzumerstva i hedonizma. Zato je i takva. Čini nam se loša i da nije moralna, ali ona funkcioniše. Zašto? Jer je vođena porivima i prirodom ljudi. A naša kultura je iznikla iz “milovštine” i svi to perfektno – i znamo i osjećamo.

Otud, naša kultura je: KULTURA TALOGA. NJegovali smo je i do kraja odnjegovaćemo svakakvim idiotizmima i ostaviti svojim naraštajima koji dolaze posle nas bjedničku: MILOVU KULTURU.

Ona će biti kursor PARADIGME vještog političara, ogovaranog DRŽAVNIKA, ali obnovitelja države, vrlog Evropljanina i utemeljivača novih istorijskih vrijednosti Crne Gore i to na: antisrpstvu, na antirustvu; priznavaču Kosova i Metohije; bezbjednosnom osiguravaču CG u NATO-u; utemeljivaču moderne: crnogorskog jezika, grba, himne, crnogorske postnacije, istorije, možda čak i neke kvazi – Crkve.

A to što je Milo bio najveći crnogorski hohštapler, Milo – lopov, i švercer, velji izdajnik, ološki skorojević, uništitelj crnogorskog blaga, kompletne privrede, falsifikator i razarač kompletnog istorijskog duhovnog, cijelog materijalnog nasljeđa, i najvećeg, najpodlijeg od svih i od praiskona: i sejača i huškača bratomržnje, svih opštih zala.

E sve će se to tiho i neosjetno “istopiti” i sve će kao u pjesmi – “prekriti ruzmarin i šaš”..

A naši će unuci pomno učiti u šlolama o Milu Veljem i o njegovom velikom državničkom i nacionalnom nasljeđu i svim patnjama kojima je sebe izložio za narod i državu, i to On sam protiv svih sila i moćnika. Predviđam školsku lekciju: “Milo Titov Đukanović, velji crnogorski obnovitelj”. Uz par kontroverzi.. Pa bože moj, koji to vladar nije opanjkavan i koji to nema nečeg, manje ili više kontroverznog. Ko smije sad da kaže: Milo lopove! Jer: Ko tako kaže, kleveće i laže.

A mi? Šta mi? No problem. Mi ćemo moći ništa. Čak ni da omirišemo ljubičice onako s proljeća – s one strane zemlje. Zatravljeni i sa zemljom sjedinjeni, sa sluđenim naraštajima i bez vjere i smisla.

Frensis Fukujama je objavio knjigu naslova: “Kraj istorije”. A pred očima građana Crne Gore se danas odvija: KRAJ SUDSTVA. Bez knjige? A šta će nam. Ko će i kad će danas neko knjige da čita. Naposletku ne trebaju knjige kad sve i vidimo, i znamo i ćutimo. Ako sada odćutimo izgubili smo i to zanavjek “pravo na riječ”. Zato jasno gubimo pravo da tražimo pravdu. Jer to jeste i biće isključivo – naša krivica.

PREVIŠE SE TOG NATALOŽILO.

Zaključno, ako Milo realizuje svoje naume i opet, i to sada pod Dritanovim kišobranom opet našminka svoje privatno sudstvo, imaćemo zatvorenu priču u ključnom: Kako se to misli da će Milovi kadrovi suditi Milu i raznim Milovim hibridnim srodnicima? Tim će nažalost sav predan i hrnjbar Novovićev i Šukovićev trud, završiti neslavno pred kriminalnim “kapijama Milovog sudstva”.

Dr Vladan S. Bojić, advokat