Slobodan Milošević, Momir Bulatović, Svetozar Marović… Podugački je popis nekadašnjih saboraca crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića s kojima se u međuvremeno direktno ili indirektno obračunao i iz tih duela izašao kao pobjednik. Milošević je preminuo u Hagu, Bulatović je politički mrtav, dok Marović liječi navodnu depresiju u Beogradu i tako izbjegava zatvorsku kaznu na koju je osuđen u Crnoj Gori.
Crnogorska javnost, ali i šire, sada se zanima novim odmetnikom – Duškom Kneževićem, čovjekom koji se u nekim krugovima smatrao i prvim bankarom obitelji Đukanović, a koji sada iz Londona (poput nedavno Ivice Todorića) šalje instagramske “bombe” (za razliku od Todorića) kojima se upisuje u istoriju kao prvi koji je uzvratio udarac vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista (DPS). Štoviše, afere “Koverta” i “Atlas”, kako ih je crnogorska javnost nazvala, podsjećaju na aferu “Nacional” o švercu duvana, a poslije koje su glavom platili glavni urednik “Nacionala” Ivo Pukanić i prvi čovjek dnevnih novina “Dan” Duško Jovanović. I tada je aferu počeo jedan Knežević, ali tada Ratko, koji je bio prijatelj s Đukanovićem i šef trgovačke misije Crne Gore u SAD-u.
“Nacional” je tada spominjao Duška Kneževića kao osobu koja je pomagala u pranju novca, što je on negirao.
Povratak biznismena Duško Knežević malo je drukčiji igrač od onih s kojima se do sada obračunavao Đukanović. Čovjek s britanskom putovnicom, jedan od najzaslužnijih za uvođenje njemačke marke u Crnu Goru, doktor znanosti koji je na višoj razini od klasičnih švercerskih tipova s kojima je Đukanović povezivan. On je bio zadužen za kompleksne financijske operacije koje uobičajenom Đukanovićevu okruženju prestaju biti jasne na pojavu prvog razloga. Osim toga, Knežević je s novcem došao u Crnu Goru kao biznismen poznat u SFRJ i izgradio je mrežu međunarodnih kontakata.
Čak je i metoda njegove borbe neobična – on je rat objavio preko Instagrama, gdje objavljuje arhivske fotografije s crnogorskim moćnicima, podsjeća na napad na Dubrovnik, prekinuta prijateljstva… Potom je došao i snimak na kojem tadašnjem gradonačelniku Podgorice predaje kovertu s, kako tvrdi, blizu sto hiljada evra. No vratimo se malo unazad…
Službeno je sve počelo ispitivanjem poslovanja dvije banke koje su pod kontrolom Kneževića – Atlas i IBM banke. Kneževića crnogorsko tužilaštvo, istina i dalje neslužbeno, sumnjiči da je šef kriminalne grupe koja je preko Atlas banke “oprala” 500 milijuna evra u posljednjih sedam godina. U međuvremenu u Atlas je uvedena prisilna uprava, a u banci IBM proglašen je stečaj. Tada je Knežević poručio da mu ustvari pokušavaju oteti imovinu i vrijedne poslove, naročito kada je u pitanju e-commerce.
Sve transakcije crnogorskih banaka u tom su se razdoblju morale naći pod kontrolom Uprave za sprečavanje pranja novca i Centralne banke, čija se uloga uveliko problematizira i zbog popustljivog odnosa prema bankama grčkog biznismena bliskog crnogorskoj vlasti Petrosa Statisa i Ace Đukanovića, Milova rođenog brata.
U tih sedam godina Knežević i njegova grupa bili su važni partneri Vlade i premijera ili predsjednika Đukanovića. Organizirali su se festivali, Đukanović je uručivao stipendije Atlas fondacije, a Knežević mu je omogućio da prisustvuje Globalnoj inicijativi Bila Klintona.
Činilo se da je sve u redu…
Napad klonova
Upravo dok se sve ovo odvijalo, mediji bliski i srpskim i crnogorskim vlastima (Informer i E-novine) počinju Kneževića opisivati kao kriminalca kojemu propada biznis. Najavljuje se hapšenje, raskol s Đukanovićem, povezuje se čak i sa slučajem Moldavke S.Č. i navodi da je to bio dio plana za Milovo rušenje. Knežević je na to odgovarao da ga s Đukanovićem veže dugogodišnje prijateljstvo i da uvijek može računati na njegovu podršku.
Đukanović je bio nešto rezerviraniji – kazao je da nema saznanja da je Knežević plaćao kampanju protiv njega i da imaju dobru građansku komunikaciju. Knežević se suočio s poslovnim problemima 2016. godine kada je crnogorska Centralna banka donijela sanacijski plan za Atlas banku, ruska centralna banka zatvorila im je filijalu u Moskvi, a ciparske vlasti brokersku kuću ACFX. Knežević je tada najavio prodaju Atlas banke, ali to se nije dogodilo.
Osveta gospodara
Tokom 2017. godine, tužilaštvo je uhapsilo šest vozača i kurira Atlas banke, uz optužbu da su 100.000 dolara “prljavog” novca zamijenili za evre. Knežević je tada kazao da su njegovi radnici nevini i tada je prvi put komentarao glasine o tome da je zainteresiran za uključivanje u politiku.
Tužilaštvo je pokrenulo istragu o pranju novca preko Atlas banke blokirajući račune od 80 milijuna evra, a Centralna banka uvela je privremenu upravu u tu i Invest banku Montenegro, a potom i stečaj u IBM Banku. Knežević je optužio Specijalni policijski tim i Specijalno državno tužilaštvo da maltretiraju i zlostavljaju njegove zaposlene i pozvao glavnog specijalnog tužitelja Milivoja Katnića da objavi sve o čemu su službeno razgovarali. Knežević je kazao da je CBCG ekspresno prenijela 15 milijuna evra na račun azerbajdžanske Kaspije u Prvoj banci, koju kontroliše brat Mila Đukanovića, iako su imali dogovor.
Azerbajdžanske vlasti poznate su po odličnim odnosima s crnogorskim vlastima, a Knežević je objavio da su vlasnici Kaspije ministar u Vladi Azerbajdžana Kamaladin Heidarov i njegovi sinovi.
Imperija uzvraća udarac
U decembru stiže i nalog za hapšenje Kneževića, ali je on tada uveliko bio u Londonu kao vlasnik kiparskog, a navodno i britanskog državljanstva. On se nekoliko nedjelja prije toga obratio pismom Đukanoviću i predsjedniku Vlade Dušku Markoviću i tražio da se prekine njegov progon i pozvao tužitelja Milivoja Katnića da objavi o čemu su razgovarali.
Ubrzo je Knežević kazao da mu je Katnić prijetio kazavši mu da “velike ribe padaju na malim stvarima” i da ga je probao povezati s Demokratskim frontom i slučajem “državni udar” koji i dalje traje pred crnogorskim sudom. Tako se otvorila priča o finansiranju Đukanovićeve Demokratske partije socijalista, a Knežević je kazao da je bio jedan od najvećih donatora te partije. Uslijedila je serija ozbiljnih optužbi i najava još ozbiljnijih i škakljiviji, kada je Knežević otkrio o čemu je sve razgovarao s Katnićem – od afere Telekom do faraonskog kompleksa u elitnom naselju Gorica C koji se godinama povezuje s Đukanovićem.
Knežević je tražio od Vrhovnog državnog tužitelja da smijeni Katnića, DPS i nadležni organi su se pravili mrtvi i nisu se oglašavali ni sami ni nakon novinarskih upita. U isto vrijeme Knežević je preko Instagrama sarkastično govorio o Đukanoviću kao o najvećem političaru i zavodniku i dalje gradio priču oko političke dimenzije čitave priče. Potom je stigla i objava rata…
Nova nada
Knežević 11. januara u podgoričkim “Vijestima” otvoreno optužuje Đukanovića da stoji iza naloga za njegovo uhićenje i da s kriminalnim klanovima pokušava oteti mu imovinu i poslove. Istoga dana predvečer pojavljuje se i famozni snimak na kojoj on predaje novac tadašnjem gradonačelniku Podgorice Slavoljubu Stijepoviću i ubrzo se prvi put oglašava i sam gradonačelnik. Stijepović u nemuštom saopštenju priča da se radi o podvali i da je neugodno iznenađen što ga je školski kolega tajno snimao. On tada govori da se radi o novcu proisteklom iz konverzije “s čim je javnost već upoznata”. Međutim, javnost ne samo da nije upoznata već je Stijepović žustro demantovao prije godinu i po kada je to prvi objavio Demokratski front da ima veze s tim novcem, vapeći tada pred televizijskim kamerama da se nađe način da se zaštite od takvih glasina. Nije se informacija ni ohladila, a Knežević objavljuje i podatak da je po dogovoru s Đukanovićem dao Stijepoviću 200 hiljada dolara (97.500 evra na snimku), da je ovaj tražio konverziju u evre (jer ne može plaćati aktiviste u dolarima) i da mu je dio predao u kući, a dio poslao po vozaču u kabinet.
Knežević je ustvrdio i da mnogi crnogorski biznismeni tako finansiraju DPS. Dobar dio javnosti nema nikakvu dilemu – biznismen je nacrtao šemu crnih fondova vladajuće partije jer svi dostupni izvještaji ne bilježe tu donaciju, a nadležna agencija ćuti kao zalivena.
Knežević čak tvrdi da Đukanović uoči izbora osobno postrojava crnogorske biznismene i određuje tarife, odnosno novčane iznose koje moraju dati za njegovu partiju. DPS je sve nazvao nedostojnom kampanjom očajnika koji bježi od pravde.
Sila se budi
Knežević je najavio još snimaka s drugim akterima, pa je sada zanimljivo razmišljati tko sve češe glavu i pita se je li kamera bila uključena kada je gostovao u njegovoj vili u Zeti, u predgrađu Podgorice. I na taj način ovaj slučaj predstavlja nastavak afere “Snimak” kada je preko diplomatskih krugova jedan, tada opozicijski političar, a sada ambasador Crne Gore u Kini, dostavio audiozapise u kojima se dogovara taktika kupnje glasova za DPS. U „šteku“ bi se moglo naći mnogo toga, od otkrivanja prvog javnog miliona koje je Đukanović zaradio – upravo preko banke Pireus u Londonu, bez ikakvog zaloga – do afere Telekom u kojoj je prepoznata poznata advokatica Ana Đukanović, Milova rođena sestra, a u kontekstu prodaje crnogorskog Telekoma i primanja mita koji iznosi više od tri miliona evra.
(Večernji list)