REČE MI JEDAN KOMŠIJA

Piše: SIBIN

Ne sprečava Crnu Goru da postane dio EU familije Open Balkan, nego Makron, dakle, Francuska, koja je dva puta izričito rekla da od daljeg širenja EU, u bližem vremenu, nema ništa!

Čudno: postkomunisti, nazovi slobodni socijalisti, odupiru se prije svega, ekonomskom povezivanju ex yu prostora.
Oni, dakle, teoretičari iz prve ruke, i pameti jednonedelje analize, morali bi makar jedno znati: da u eri dominacije neoliberalnog tržišta, nestaje svaka nacionalnost, ostaje joj samo isprazna simboličnost sa kojoj će nasamo da fantazira vlastitu preposebnost.

Crnogorsko društvo je usmeno, što će reći mitologizirano, mnogo toga iz ajdučke, brkato neprikosnovene, pomalo pa i „božanske“ Istorije, počiva, ipak, na priči ili rekla/kazala. Dogodovštine, anegdote, lične ili kućne impresije, kreirale su ovaj u kamenu zatucani kolektiv, preko naklapanja prenošenog sa koljena na koljeno. Nekad pri ognju, sad uz plazmu.

Ako ne pristupimo ideji regionalnog ujedinjenja, poješće nas vlastiti lokalitet, u kojem Isto (neodrživo) negira Drugo (razliku).
Što se, pak, tiče revolucionarnog potencijala ovog društva, valjalo bi znati da – revolucija nije jedan zapaljen automobil ili par guma! Niti kućna, romantizovana story o prošlosti koja nije mogla da nam se dogodi!

Ukoliko se odupremo Otvorenom Balaknu, već koliko sjutra ponovićemo riječi Markesovog junaka, koji na ženino pitanje šta ćemo jesti, odgovara: Govna!