Banka hrane povodom Dana djece i roditelja: Svaki četvrti odrasli građanin i svako treće dijete živi u zoni siromaštva
„Međunarodni dan djece se slavi od 1925. godine kada je u Ženevi na prvoj Svjetskoj konferenciji o dobrobiti djece, proglašen 1. jun kao Međunarodni dan djece. Zvanično je 1. jun usvojen kao Međunarodni dan djece u međunarodnoj zajednici 1950. godine.“, navodi se u saopštenju Banke hrane.
Oni kažu da se međunarodni dan roditelja obilježava svakog 1. juna u čast roditelja i njihove posvećenosti djeci.
„Ovaj datum ustanovljen je od strane Generalne supštine Ujedinjenih nacija 2012. godine. U rezoluciji koja je donijeta tim povodom piše da porodica ima primarnu odgovornost za njegu i zaštitu djece koja treba da rastu u porodičnom okruženju i u atmosferi sreće, ljubavi i razumijevanja, sa ciljem potpunog i sveobuhvatnog razvoja ličnosti.Da li je to moguće postići ako država ne štiti roditelje i djecu onako kako je to standardizovano u zemljama članicama EU kojoj težimo?“, saopštili su.
Po zadnjem popisu, kako tvrde, u Crnoj Gori smo imali 177 177 porodica a svega 8593 porodica prima materijalno obezbjeđenje porodice, iako po zvaničnoj statistici svaki četvrti odrasli građanin i svako treće dijete živi u zoni siromaštva.
„Govoriti o siromaštvu djece a ne pominjati porodice u kojima ta djeca žive nije moguće. Među nezaposlenim roditeljima stopa siromaštva je 43 odsto a među neobrazovanim je ona čak 85 odsto. Zaključak je, ako želimo manje siromašnih moramo otvarati nova radna mjesta i raditi na stvaranju potrebnih uslova da se djeca, posebno iz socijalno ugroženih porodica, školuju besplatno .Banka hrane je dala predloge za oba uslova koja doprinose dobrobiti porodice i napretku društva. Roditelji moraju zaraditi za život a novih, sigurnih radnih mjesta nema ni na vidiku osim za profil konobara, pomoćnih radnika, sobarica i to uglavnom tokom sezone koja kratko traje a treba živjeti i brinuti o porodici čitavu godinu. Za ostvarenje socijalne pomoći treba zadovoljiti mnogo kriterijuma i stiče se utisak da svaka porodica koja ima neku imovinu ili povremeni posao, za državu ne postoji.U svojim istraživanjima UNICEF i UNDP su konstatovali da država mora pomoći većem broju porodica koje nisu u stanju obezbijediti ostvarenje osnovnih ljudskih prava kao što su smještaj i hrana, na šta Banka hrane ukazuje godinama.“, precizirali su iz Banke hrane.
Naglašavaju da je jedan od razloga zašto nam odlaze ljudi iz države upravo osjećaj nemoći i nebrige sistem i dodali da više od siromaštva ljude pogađa nepravda i nejednakost a nje ima kod nas napretek.
„Mnogo država njeguje socijalno stanovanje, energetsku solidarnost, nultu stopu poreza na hranu za bebe i opremu za njih. Stope poreza na garderobu i obuću za djecu su niske. Odgovorna država obezbjeđuje i dodatke za djecu, koja žive u zoni siromaštva koji prate njihove razvojne potrebe. Istraživanje UNDP je pokazalo ono što Banka hrane tvrdi od momenta usvajanja univerzalnog dječijeg dodatka a to je da dječiji dodatak na ovaj način koji sada imamo ne doprinosi umanjenju siromaštva djece. Dodatni časovi za predmete koji teže savladavaju, besplatni udžbenici do okončanja školovanja, besplatna užina i prevoz su uobičajeni u državama socijane pravde a sve u cilju školovanja djece jer sa obrazovanjem siromaštvo izvjesno smanjuje. Sigurno radno mjesto, za barem jednog člana porodica koje žive u zoni siromaštva je način da se smanji broj radno sposobnih ljudi koji primaju socijalnu pomoć, tvrdi Banka hrane čitavu deceniju. Na taj način smanjujemo siromaštvo i izdvajanja za socijalnu pomoć a povećavamo broj zaposlenih i broj porodica koje žive u povoljnim uslovima za rast i razvoj djece.“, saopštili su iz Banke hrane.
Naglašavaju da Crna Gora mora imati Nacionalnu strategiju za borbu protiv siromaštva i Nacionalnu strategiju socijalnog stanovanja.
„Sva socijalna davanja u državi nezavisno od koga dolaze( državne ili lokalne samouprave,Crvenog krsta, NVO, privrede) moraju biti pod jednim kišobranom kako bi se znalo pouzdano, ko i koliku pomoć dobija zbog pravednosti i odgovornosti. Porodica je osnovna ćelija društva i dok se država ne bude odnosila odgovorno prema njoj biće sve više siromašnih i onih koji će željeti okušati sreću van nje a sve manje djece će se u njoj rađati.“, zaključili su.