Posle Mirka, stiže i Danilo: DPS ponovo gura prst u oko Kučima, podiže spomenik čovjeku koji je izvršio poharu Kuča!

Skoro da zvuči nevjerovatno, da Podgorica u 21. vijeku dobija spomenike posvećene diktatorima, i krvavim vojvodama, Josipu Brozu Titu i vojvodi Mirku Petroviću, kučkom krvniku.

Ipak, i pored toga, očigledno je da aktuelnom i odlazećem gradonačelniku to nije dovoljno, tako da se opredijelio na nesvakidašnji potez i odlučio da raspiše nacionalni, opšti i anonimni konkurs za izradu umjetničkog i arhitektonsko-urbanističkog rješenja spomenika knjazu Danilu I Petroviću Njegošu koji bi se nalazio na izdignutoj površini odnosno na centralnom ostrvu kružne raskrsnice, između Bulevara Džordža Vašingtona, Bulevara revolucije i Ulice dr Ljubomira Rašovića i Cetinjskog puta.

Interesantno je da Ivan Vuković, iz Pive, odlučuje o tome da se „oduži“ crnogorskim vladarima time što će im podizati spomenike. Naravno ništa ne bi bilo sporno, osim činjenice da ga podiže u dvorištu ljudi čiji su preci stradali od njegove ruke. Istorijska je činjenica da je knjaz Danilo, u narodu poznat kao, Zeko maniti, naredio poharu Kuča gdje je, u dva navrata, pobijeno 80, odnosno 243 Kuča, navodno zbog neplaćanja poreza.

Krajem juna 1855. oko 3000 Crnogoraca, kojima je zapovijedao vojvoda Mirko Petrović zaposjelo je Kuče. U osvetničkim smaknućima zbog odbijanja da plaćaju porez odrubljivane su glave Kučima, tako je pobijeno 80 pretežno staraca i djece, očigledno nevinih, jer su plemenske vođe bile izbjegle u Skadar. Zahvaljujući pritisku diplomatije velikih sila na Knjaza Danila, vojska se povukla i pohara je prekinuta. Krajem Jula 1856. uslijedila je nova pohara Kuča, sada još surovija. Prema izvijesti Marka Miljanova Popovića, zaklano je 243 Kuča, dok je prema izvijesti Kuča skadarskome paši broj zaklanih iznosio „131 glava, među kojima tri žene, 10 đece u kolijevci i pet đevojaka”.

Vovjoda Mirko je telegramom, i to u stihu, obavjestio knjaza Danila, svoga brata, o toku pohare:

„ Pozdravljam te, dragi gospodaru;
Bogu fala i Petru svetome,
krenuh jutros u zoru bijelu
i razredih tvoje sokolove;
što smo kćeli, to smo učinjeli
i 50 glavah okinuli,
a drugije nije poginulo,
do dva druga te dosta rđava.
Do 7 ura sve fatam… ”

Među stradilima Marko Miljanov pominje i: polugodišnje dijete Korune Radonjine sa Kosora, dvoje djece Ružice Nikoline, jedno od dvije i po godine, drugo od tri mjeseca.[4] Osim ubijanja, crnogorska vojska razorila je i opljačkala crkvu i groblje u Kosoru. Razorili su i opljačkali medunsku crkvu i odnijeli mošti Svetog Arsenija koje su se tu čuvale.[4] Marko Miljanov piše da su u pohari zapalili i 800 kuća, opljačkali oružje i dragocjenosti, i potjerali stoku.

„ Knjaz Danilo za zlo svome rodu
posla Mirka, sramnoga vojvodu.
Naredi mu Kuče da pokori
da to pleme sruši i razori.
Mirko kad s’ vojskom u Kuče stiže
kosa mu se na glavu podiže.
Toga dana užasa i strave,
svima redom sijeka je glave.
Ne znam je li takve tuge bilo,
kad pogibe knjaz Danilo,
od kumbure na vratima od grada Kotora,
od kumbure Kadića Todora!
Davno Turci Kuče porobiše,
oni Kuče i klaše i biše,
ali nikad nisu bili takve volje,
niko bolje od brata ne kolje.
Ko će dugu sa neba skinuti?
a ko mrtve iz zemlje dignuti?
ko će Suncu zabranit‘ da sija?
a ko sjemenu da iz zemlje klija?
ko na zemlju Mjesec da obori?
niko neće Kuče da pokori!
Na’živjelo Turke i druge izrode,
hrabro pleme Drekala vojvode.
Da nijesu Kuči tako hrabri bili,
ne bi nož s dijamantom iz Rusije zadobili.
Dobio ga veliki Novak Milošev,
veliki junak i vitez.
Njemu ime umrijeti neće,
dok se narod u Kučima kreće. ”

Vuković podiže spomenike Titu, Mirku Petroviću, Danilu… Mogao bi i Hitleru?

Interesantno je da gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković podiže spomenike isključivo licima kojima on smatra da treba spomenike podizati. Zašto ovaj Hercegovac, Vuković je rodom iz Pive, nema senzibilitet za potomke žrtava jednog od najkrvoločnijih zločina koja su napravljeni u doba knjaza Danila!? Čudi li nedostatak empatije, socijalne mudrosti pa čak i odsustvo odgovornosti i nepostojanje želje da uvaži žrtve iz Kuča, već samo gleda na koji način da ih više provocira. Opsesija sa tiranima potvrđuje se kroz odnos prvog čovjeka Podgorice prema šefu partije Milu Đukanoviću, kojeg u javnim nastupima čak i oponaša.