POLUPAĆU TELEVIZOR

Piše: SIBIN

Polupaću televizor. Neka to bude performans povodom svjetskog dana medija.
Može naslov: Oslobađanje riječi i slike.

Da ne dođe do zabune: daleko sam od umjetničke visine Marine Abramović, Jozef Bojsa ili Džon Kejdža.
Mogao bih, takođe, razlupati već razlupani Obodov frižider, i time, opet u formi umjetničke poruke, naglasiti: ovako, kao sa ovim frižiderom, ovdje kod nas stoji sa radničkim pravima.
Međutim, i tim gore, mi ovdje radnika nemamo!

Zato nema ni nezadovoljstva, ni na uranak 1. maja protesta, kao širom emancipovane Evrope, sklone buni, zbog čega se tim narodima automatski ne prišiva da su varvari, antidržavni elementi i ubačeni huligani koji rade u interesu strane države.

Znamo za ono kafansko pravilo: čije su pare, toga je i muzika. Prebačeno na dig. platformu Meta i medija, mudrost bi glasila: čije su pare, toga je riječ i slika.
I, samim tim, taj gospodari odveć promjenljivim mišljenjem mnenja, kome se uvijek udara na emotivno biće, sklono da olako bude izmanipulisano, i što je više pogođeno, to je opet mirnije.
Ima nečeg užasnog u činjenici da najužasnije slike današnjeg svijeta gledamo preko ekrana marke – LG!