BI, (P)IPAK (NE)LEGITIMNA 43. VLADA!?

Piše: Dr Momčilo D. Pejović

(Na)šetao se mandatar, idući od jedne stranke do druge i od jedne ambasade do druge kancelarije evropske! A na njegove pozive odazivali su se politički lideri većine crnogorskih stranaka! Bogme i dolazili mu na noge da (po)mire „nepomirljivo i „podmire“ (pro)pušteno iz protekle, sve njegovom zaslugom, oborene vlade!

Pogolemu političku pomoć imao je mandatar od (sa)veznika stranih ambasada, SAD-a i brojnih političkih emisara iz EU, a najviše i lično od G. Eskobara!

Da ne bi, većinom, njegovih i dijelom „evropskih savjeta“ i utucaja odnosno „snage i moći“ velike države iz koje dolazi teško da bi mandatar, bez velike nevolje, taj posao završavao! Politički lideri se, ipak, na kraju „po(d)miriše“ i (pri)stadoše na (iz)nuđene fotelje ministarske!

Veseli bijahu, skoro pa da zapjevaju, prilikom ulaska u skupštinu crnogorske Prijrsto(l)nice, ma ni levora ne „metaše“!

Davno su prošla ta vremena kada se tako činjelo, pred ulazak i skupštinsko zasijedanje! A ni zvona sa njihove njihova partijske crkve da se oglase!? Ovo su neka nova i „evropska“ vremena, pa tradicija i neki običaji baš i nijesu (ih) (po)željni odnosno (pre)poruka je demokratske Evrope, u smislu da tako nešto nije „civilizacijsko“!

A znamo da su u jedan vakat stranački lideri bili (up)orni, (is)trajni, čvrsti i (ub)jedljivi spram građana i svoga (pr)odanog članstva da, ni pod ko zna kojim (u)slovima odnosno sa ponudama, (pri)stanuti neće za ulazak u „manjinsko-većinsku i evropsku vladu“! Ma, još manje ili nikako „zajedno“ sa čuvenim „diktatorom“ i njegovom strankom (na)zvanom D(R)PS, još od vremena Narodne stranke i njenog stranačkog lidera Novaka Kilibarde odnosno političkog zgubidana, sa ujedno ekspertima od njegove „lijeve i desne ruke“!

Od svih političkih lidera, najviše i najglasnije se oko svega boraše sam stranački lider SNP-a, Joković!? Nešto više sa sobom i svojim političkim stavovima, stranačkim nasljeđem i ličnim principima, a bogme i političkim (iza)zovima od (po)nuđenih ministarskih mjesta odnosno fotelja! Uglas ga (p)održaše oni iz Glavnoga odbora njegove stranke da je imao i „podršku baze“!?

Ne bi druge, no odusta(de) od borbe (vi)teške sa principima i ponudama!? Posusta(de), (iz)moren političkim rvanjem i prljavim zahvatima pa dade riječ da pristaje za jedno malo lakše ministarsko mjesto – fotelju, od njemu ponuđeno skupštinske! Naravno, (ni)pošto je nije htio, jer već bijaše dao čvrsto obećnje!

Međutim, mjesto potpredsjedničko prihvati, kao i fotelju ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, iako (ne)voljno!? Poznaje dobro „Joko(vić)“ hidrografiju Crne Gore, a ni šumsko mu blago nije nepoznato na sjeveru njenom, dočim za poljoprivredu, u Zetskoj i Bjelopavlićkoj ravnici, dobro će mu doći savjetnik, ako bi mu kad (za)trebalo!?

Čudna mi čuda od (s)vršene rabote i samoproglašene „nove, manjinsko-većinske i evropske“ 43. Vlade, odnosno tzv. Drit(a)nove vlade! Na takvim principima, političkim dogovorima i nelegitimnom načinu izglasavanja, bez uporišta u Ustavu i zakonima crnogorskim, mogla bi bilo koja vesela stranačka družina, grupa građana ili nevladina organizacija formirati svoju skupštinu i izabrati paralelnu vladu pa sa ulice uskočiti u (ne)legalne (t)okove zakonodavnoga života (crno)gorskoga i šum(ar)skoga!

Pa zar nema(s)mo primjera, iz ne tako „davnih dana“ odnosno godina, kada je u policijskoj stanici na Cetinju registrovana CPC kao nevladina organizacija, ili drugi primjer osnivanje Dukljanske akademije nauka i umjetnosti gdje sebe samoproglasiše akademici(ma) dukljanski(m) pa počeše da na silu spopadaju i upadaju u legalnu i legitimnu CANU! Nekima takvi napori i uspješe!

Po takvom i analognom stanju stvari i navedenim primjerima može bilo koje građansko udruženje: zanatlija, pisaca, publicista, istoričara, pjevača i tako dalje da se samoproglasi za bilo koju crnogorsku državnu instituciju, paralelno egzistira i djeluje u sistemu (p)ravne države „ekološke i evropske“ Gore nam Crne!

Da li izabrani predstavnici 43. Vlade u skupštini-parlamentu (crno)gorskome vide svoje teške pravne propuste odnosno nasilje nad pravom-zakonom jedne „pravne i međunarodno priznate države“ i dokle misle tako da čine kao političari?

Da li stvarno misle postojeće stranke sa njihovim liderima stranačkim da mogu vršiti pravno nasilje i sprovoditi ga shodno ličnim i stranačkim interesima? Pa, valjda je bilo dosta tri decenije strahovlade od strane jednog političkog režima na čelu sa strankom „njjačom i najvećom“ – D(R)PS, u kojoj se „među 150 hiljada glasača nalaze najobrazovaniji, najkvalitetniji, najstručniji i najumniji ljudi Crne Gore, koji ne smiju biti na meti lažnih moralista koji su na krilima parapolitičkog i crkvenog pokreta dobili moć da odlučuju o sudbinama ljudi“!

Kako slavodobitno i prijekorno, taj visoki funkcioner stranački i „umnjak“ u glavi-partiji spočitava(še) prisutnima u parlamentu! Izvali veliku glupost, a po svemu sudeći da je i sebe ubrojio među makar „najumnije i najstručnije“! Međutim, izostavi da je „najobrazovaniji i najkvalitetniji“, takvih sa kojim treba da se ta stranka (po)nosi i poput zastave sa njime zavijore iznad glava sopstvenih članova stranke!

Dakle, u toj i takvoj stranci ima i onih koji misle poput toga visoko pozicioniranog člana i potpredsjednika stranke! Niko da reaguje i kaže, makar, riječ izvinjenja u svoje lično ime, ako već ne u „Erakovo“!?

U parlamentu se moglo još što-šta čuti neumjereno, neumjesno, olako izrečeno, prejako i  zvučno, odviše pretjerano i bogme lično ponižavajuće i prejudicirajuće, kako za onoga koji izgovara takve riječi tako i za onoga kome su one upućene, bez obzira što su izrečene kao pohvala za nešto što će se desiti u bližoj ili daljoj budućnosti! Toliko političke (po)hvale, sa (pred)ubjeđenjem ili (pro)viđenjem „babe Vange“, (iz)reče i (još) jedan partijski funkcioner i prijatelj mandatara-premijera: „I, na kraju, jedna lična poruka (…) jer sam imao, da kažem, tu privilegiju (…) jedan (je) od mojih najboljih prijatelja (…) će biti danas biran za premijera Crne Gore! I ja, kao neko ko zna njegove ljudske kvalitete, želim da mu poručim da vjerujem u njega i da očekujem da će njegov mandat za premijera Crne Gore ostati zlatnim slovima upisan u istoriju ove zemlje! Neka vam je svima sa srećom“!

Bijaše to ne samo lični impresivni doživljaj i politički prejudicirajuće riječi već proročke, koje su već sada veoma diskutabilne, ako nećemo da zaboravimo njegovu političku djelatnost u vrijeme kada je bio vicepremijer u prethodnoj vladi!

Takođe, postavlja se pitanje, sa koliko je argumenata i pravnog uporišta u crnogorskom Ustavu i pozitivnim propisima države Crne Gore taj isti mandatar, zajedno sa svojim biranim ministrima  i ujedno sada već izabrani premijer, smoga(o) političke moći da formiraju vladu, koja je, po tumačenjima pojedinih i veoma dobrih poznavalaca pravnih propisa, nelegitiman čin, jer nema svoga uporišta u Ustavu, niti u zakonima ove „pravne“, međunarodno priznate države? Niko od njih da glasno (za)pita sebe i druge u parlamentu: „Šta ovo činimo i da li je riječ o ustavnom puču i uvođenju pravnog nereda-haosa u državi“? Naravno ima i onih „pravnika i pravnih tumačenja“ koji suprotno i interesno stranački misle! Da li je bilo, svima njima, aman baš tako potpuno (ne)jasno pravno stanje formiranja njihove vlade ili su bili rukovođeni ličnim i političkim ambicijama da se samo domognu ministarskih fotelja? Da li je pavo i primjena zakona u Gori Crnoj utihnulo, pogaženo činom formiranja „evropske“ ili tzv. Drit(a)nove 43. Vlade?

Da li je sadašnji mandatar odnosno već premijer vješto iskoristio blokadu visokih i nadležnih sudskih instanci i „sam“ sa „drugom fameljom“ krenuo u politički posao ustavnoga puča po drugi put? Reče da politički program mandatara – premijera odnosno ekspoze počiva na dva stuba, a ne tako davno u prošloj vladi on je zastupao neophodno mišljenje da počiva na „sedam stubova“!?

Samo još par pitanja premijeru! Za koliko godina misli ispuniti sve zadatke iz podnijetoga ekspozea, a ima mandat oročen „samo na godinu dana“ odnosno koliko godina misli biti u fotelji premijera? I njegov prethodnik je sebi bio zacrtao premijersku fotelju za dva mandata, do Olimpijskih igara 2028. godine, ali ga on kao sadašnji mandatar odnosno već premijer smijeni oborivši njega i vladu!

Da li misli ili se možda i nada da može prevazići „sedmostrukog premijera“ po godinama i broju mandata! A možda čak planira, ako već bude „zapisan zlatnim slovima“, da je već osigurao predsjednčku fotelju njegovoga sadašnjeg „predsjednika svih građana“ i ujedno političkoga promotera za premijera!

Teško je (po)vjerovati da sadašnji premijer može očekivati po drugi put političku podršku za veću državnu i predsjedničku poziciju! Da li novi premijer baš može da se pohvali da je „ponosan na svoj politički rad u prethodnoj vladi“? Da li bi mogao tvrditi da ima uporište u zakonu o novoformiranoj vladi, koja je bez argumentovane i zakonske podloge i fundamenta u Ustavu Crne Gore i koliko je njegova odluka ispravna u ovom slučaju nove 43. Vlade? Sigurno nije bila laka, ali jeste isp(i)rana i njemu politički mnogo slatka!