„SABLJARKA“ (U)LOV ILI KASNI(JI) NASTAVAK „SJEČE – GILJOTINE“?!

Piše: Dr Momčilo D. Pejović

Sjećanja blijede, a pamćenje podliježe zaboravu! Zapisano, makar i blijedim mastilom ostaje t(r)ajno! Kineska mudrost kaže: Pametni zapisuju, ostali pamte!?

Dugo pretražujem, mnogo isp(i)sujem, pa od svega ostane „malo“, ali sasvim dovoljno, „zrnce“ iz kojega nastaje takst, koji često bude objavljen! Urednici ili članovi (red)akcija su faktori koji imaju (odlu)čujuću riječ u tome! Ponekad ih (pri)upitam: Šta je sa proslijeđenim „jutrošnjim-današnjim“ tekstom? Ako se već „zagubio“ ponovo vam ga šaljem!?

Neke političke ličnosti su pod „zaštitom“ odnosno „(samo)cenzurom“ urednika pojedinih štampanih i elektronskih medija! O njima moji tekstovi u „novije vrijeme ili skorašnjih promjena“ nemaju lak(š)u prođu, kao na primjer o: „grbaljskom filozofu i mudracu“ Svetu – Svetozaru Maroviću, koji je na „liječenju“ u Beogradu; bankaru i pobegulji u „bezbjednom“ Londonu Di Keju – Dušku Kneževiću; „sveznajućem i neprofitnom“ a ostajućem u Podgorici „Nebomedovu“ – Medu – Nebojši Medojeviću, itd!

I, tako, godine se nižu! Bogme više od tri decenije „publicističkog“ pisanja, pored naučnog rada, i objavljivanja tekstova, a čiji naslovi nijesu tako prihvatljivi, barem, na „prvu loptu“!

Često me „(za)ustavljaju“ i pitaju (za)što toliko pišem i čemu to sve pisanje, kada se „ništa ne mijenja“, niti možeš mijenjati, u „demokratskoj“ i „junačnoj“ Gori Crnoj? Ipak, mijenja se ali veoma teško i usporeno odviše! Navikao sam na ta uobičajena pitanja, koja mi postavljaju neki pojedinci sa namjerom da me provociraju, već godinama odnosno više od tri decenije! Ne smeta mi, ni najmanje! Ako se oni, koji čitaju te tekstove, toliko dugo pitaju i „brinu“ šta da im kažem sem da istrajavam na objelodanjivanju onoga što vrijeme neumitno prekriva, a većina „zaboravlja“!

Aktuelna dešavanja na crnogorskoj i političko-pozorišnoj sceni, kao istoričara, prosto me „mame“ ili nude mi obilje materijala iz nedavne prošlosti da (na)pišem po nešto i o tom „velikom događaju“, koji kao da nije bio do sada aktuelan i „živ“ odnosno nije smjelo u medijima biti riječi o njemu, makar tako otvoreno i konkretno! Autor, „pisac“ mora da se dovija na mnogo načina kako da saopšti neku vijest, a da ona ne bude (za)ustavljena!?

A službe „državne sigurnosti“, one koje nikada ne miruju i ne spavaju već stalno prikupljaju „informacije“ i znaju sve o svakome pojedinačno, samo što dati trenutak odnosno vrijeme nije pogodno za javnu (oba)vijest da se uputi „radoznalim“ građanima ili se čeka(la) naredba odozgo da se reče šta i koliko treba, i prilično dozirano! Moram istaći činjenicu, da sam evo nekoliko godina „počinuo“, kao da su me „zaboravili“ ili „digli ruke“ od mene, makar i privremeno!? Shvatio sam, valjda to ide uporedo s godinama, jer sam već podavno „umrli penzioner“!?

(Po)znato mi je da u našim vodama: rijekama, jezerima, zalivu i moru nema nekih krupnih primjeraka riba, sem ako ponekad zaluta neki manji primjerak ajkule, delfina ili sabljarke i to je „senzacija“, vijest koja se danima prepričava!

E, vidite, ribari primorskih mjesta znaju za mnoge „događaje“ kada su tokom (u)lova imali „susret“ sa kapitalcem raznih vrsta morskih riba i oni su se uvijek oglašavali slikom i riječju o svom trofejnom (u)lovu! Čini mi se, barem koliko me još pamćenje služi, bilo je tu primjeraka velikih riba od skoro 200 kilograma ili destak preko, plus ili minus!? Ako sam zapamtio bilo je riječi o jednom primjerku ribe „sabljarke“, koja je nekim slučajem „svratila“ do, blizu, naše obale, ali joj ne bi suđeno da se slobodno vrati u svoje vode, jer je neki naš(i) vješti ribar(i) lijepo „namami(še)“ i dobar (u)lov im ona učinje te se mnogi gostiše! Nijesam ribolovac, pa vam o tom meraku ne znam niti umijem, na žalost, ništa dalje reći!

Kažu da i mnogo vješt ribolovac u lov na ribu ide u pratnji makar jednog drugara, toliko da mu svojom pričom ubija „monotoniju misli“ dok čeka da riba zagrize!

Ovaj uvod se malo odužio, ali neka ga, ne mari i neće da (o)šteti!? Može biti da u njemu ima neke simbolike sa onim što kanim reći!

Kakve li simbolike između teksta o (u)lovu zalutale sabljarke, prije desetak ili koju godinu više, u našem akvatoriju, čini mi se „blizu“ Herceg-Novog i (u)lova „Sabljarke“ koja ne pripada vrsti, a niti podvrsti, riba, ali svakako jeste „kičmenjak“ i odrasli „sisar“?!

Zanimajući se za aktuelna dešavanja oko „(u)lova“, o kojem ovih dana svi crnogorski mediji bruje, kako štampan tako i elektronski, uzeh da (pre)lista(va)m naslove mojih (ne)objavljenih tekstova. To „listanje i čitanje“ (od)uze mi, iako bijaše na preskoke i letimično, više od desetak minuta. Naravno, nađoh tekst o kojem sam pisao, u decembru će tačno 10 godina, a naslov bijaše: Kovertirana „sječa“ ili nova „giljotina“!

I tada se naš sedmostruki premijer „gospodar, glodar i grobar“ crnogorske ekonomije, politike i ukupne društvene zbilje; „otac monten(ij)egrinske nacije, vladar života i smrti“, makar za one brojne članove njegove stranke i satelitski pratećih objekata-stranaka, „ozbiljno“ (za)nosio mišlju da izvrši „(re)formu sudskih instanci“, kao uslov za „brži ulazak“ u Evropsku Uniju!

Naravno, a kome drugom dati tako ogroman, znalački i stručan posao, koji zahtijev ljude od visokih kompetencija pravnih i političkih? Ma nikom drugom do političkom ideologu i demagogu, filozofu i mudracu, drugoj ličnosti u državi Svetozaru Maroviću! I, započe partijski ideolog i demagog rad na projektu „reforme“ sudstva crnogorskog!? Sveto ne bi bio tek tako nazvan „mudracem i demagogom grbljanskim“ da nije (o)smislio takav projekat i dao mu mnogo zvučan i zastrašujući naslov „GILJOTINA“!

Radio je Sveto, filozof i mudrac, na tom projektu veoma izdašno i predano, više umno a manje praktično, nepunu godinu dana! Od tog projekta svi su zazirali, strahovali za svoja službena namještenja i napredovanja u službi, ali su ćutali kao zaliveni, jer ipak, ko se mogao usprotiviti „drugoj“ ličnosti u državi, „nikad prvi i uvijek drugi“, jer „drugi nije prvi“, kako nam je to filozofski (ras)tumačio jednom prilikom da svima bude „jasno“ i bez nekih nedoumica po pitanju pravne teorije i praktične primjene!

Bez mnogo razmišljanja prihvatio sam tada taj izazov i napisao jedan kraći osvrt na tu temu „sječe“ ili „giljotine“! Prošlo je od tada podosta vremena, a od projekta nije bilo ništa odnosno „filozof i mudrac“ Sveto se počeo zanimati i čak ozbiljno baviti „unosnim biznisom“, i to mu je oduzimalo mnogo vremena, pa se sa „poslom reformi sudstva“ odugovlačilo, razvodnjavajući i ono malo što je bilo „(za)početo“!

Poslije se promijeniše neki ljudi u „pravnom timu“ i Ministarstvu pravde, nastade neka zbrka politička, stranačka i izborna! Zatim, uslijediše neka hapšenja politička i dođe do „državnog udara“, veoma nemilog i mnogo kritičnog događaja! Nastade sudski proces uhapšenih u tom „događaju“ koji bi „otkriven“ velikim (po)zna(va)njem posebno „grčkoga prava“, stručnošću i prisebnošću samo jedne osobe glavnog SDT-a, i njegovom „vještinom“ da se oružje – puške blagovremeno sklone odnosno potope u neko jezero, koje je izvan granica Crne Gore, jer je ono bilo ozbiljna prijetnja ne samo državi nego i tadašnjem premijeru, kao nesmjenjivom stranačkom lideru!

Sve bi bilo dobro da se tu ne desi i hapšenje „druge ličnosti“ u državi, „filozofa i mudraca grbaljskoga“ Svetozara Marovića, koji se na jedvite jade i nekako iskobelja iz ne baš uslovnih prostorija u kojima je provodio neko vrijeme neslobodno i uz stražu odnosno čuvare pritvorske jedinice u Spužu! Odleće Sveto, filozof i mudrac, u njemu dobro poznati Beograd i to da se liječi od „psihičkih problema“, a koje mu je nametnuo niko drugi nego „prvi i nezamjenjivi njegov partijski drug i lični prijatelj“, Milo veliki i „Sunce“ koje  ne sija za sve već samo za sebe!

Na kraju ne bi ništa, propade „dobro (o)smišljeni“ posao na reformi pravosuđa i tako sve ostade do današnjih dana. A „grbljanski filozof i mudrac“ pođe u Beograd da se liječi i bogme zatraja poprilično, jer „psihički poremećaji“ su mnogo ozbiljna dijagnoza i zahtijeva dugogodišnji tretman uz predan nadzor medicinskih stručnjaka! U međuvremenu pljuštale su ostavke, ali od „evropskog dostignuća i prosperiteta“ u crnogorskom društvu ni makac naprijed! Izjalovi se veliki i „revolucionarni“ projekat „GILJOTINA“, velikog markentiškog ideologa i stratega „rata za mir“! Gospodar, (pre)stade (se) sa „sječom“, koja po ugledu na „sablju“ u susjedstvu (Srbiji) osta(de) bez ikakvih rezultata!

(Na)javljena mandatareva „SJEČA“, koja je ipak bila politički providna i isprazna priča, završila se izborom nove Vlade po „principu“ malo novih malo starih ministara, od kojih novi – stari mandatar očekivaše „preporod“ crnogorske privrede, izlazak iz recesije, smanjenje državnog duga, stezanje kajiša za zaposlene i tako dalje. Ipak, političku oštricu „Giljotine“ najbolje je osjetio sam njen ideolog i pisac scenarija po kome je trebalo režirati politički i društveni život u (pro)evropskoj i NATO-vskoj Crnoj Gori!

Dakle, desetak ili nešto više koju godinu prošlo je od „sječe“ odnosno „Giljotine“, da bi danas imali jedan „događaj“ koji je zaokupio pažnju svih građana crnogorsjke države, a posebno je interesantan zaposlenima u sudskim instancama koji se bave pravom i primjenom prava, pravnih normi i zakona na osnovu koji se donose sudske presude protiv onih koji su prekršili ili ogriješili o zakon! Događaj, koji nam je mnogo (s)ličan na (u)lov nekada zalutale „sabljarke“ u crnogorskim vodama odnosno u ljeti sušnoj Podgorici, a mnogo zamućenom pravosudnom sistemu!

Slučaj je htio da ovoga puta bude privedena pravdi odnosno lišena slobode ne riba, niti kapitalac, kao ribe već upravo ženska osoba-lice koje je bilo dugo godina u samome vrhu crnogorskoga pravosuđa, na svim visokim i čelnim funkcijama“! Da li se može reći, makar figurativno, da je riječ o (u)lovu „Sabljarke“ poput one od prije desetak ili koju godinu više ali u vodama „Hercegnovske opštine? Ipak, kako god bilo i koliko god (s)ličilo jedno na drugo, riječ je o velikom (u)lovu prije svega pravne prirode, koji je nadvisio ulov „zalutale sabljarke“ i to sasvim „slučajno“ presretnutim razgovorom nikog drugog do osoba koje su iz kriminalnog miljea i sina majke koja je (bila) na veoma visokom položaju u pravosudnim „nezavisnim“ crnogorskim institucijama!? Ma koliko izbjegavali da ova dva slučaja prikažemo kao nezavisna i izolovana oni su, ipak, slični kao jaje jajetu s tim što je riječ o ribi „sabljarki“ a ovamo je riječ o (u)lovu koji sliči „Sablji“ pa zbog stilske figure i rime dopadnije je nazivati „(u)lov Sabljarke“, koji iako je sa izvjesnim zakašnjenje, ipak uslijedio pravovremeno, a istražni i pravosudni organi daće zadnju riječ o svemu tome! Samo iznosimo utisak koji se sam po sebi nameće tokom izvještaja-informacija, koje se pojavljuju u štampanim i elektronskim medijima, poštujući prezumpciju nevinosti i ni najmanje je ne dovodeći u pitanje!

Da je kojim slučajem zaživjela „Giljotina“ možda i ne bi bilo niti slučaja Svetozara Marovića, ni sada slučaja „Sabljarke“ odnosno Vesne Medenice! Njima je samo zajedničko što su se „trudili“ da reforma crnogorskog pravosuđa zaživi, pa makar imala onako surov naziv „Giljotina“! Ipak, započeta i prekinuta pa mnogo godina kasnije nastavljena, ona građanima obećava da je pravda dostižna, a svi oni koji prekrše zakon odnosno zloupotrijebe svoj položaj biće sankcionisani po pravu, pravdi i važećim zakonima države Crne Gore!? Projekat „Goljotina“ ili „sječa“ je nastavljena nečijom namjerom sebe radi i spašavanja sopstvenih pozicija na kojima se nalazi „predsjednik svih građana“, a primjera(ka) ima za nekoliko nastavaka!