Za ovo nijedan Srbin nije ovlašćen

Piše: Otac Darko Đogo

Još prije nekoliko godina, u jednom ponešto polemički intoniranom tekstu, iznio sam stav da ne postoji tj ne može da postoji razlika između srpskog i ruskog stanovišta. Tada sam odgovarao na teze autora, Rusa, da Rusija ima svoje interese koji se mogu, ali ne moraju poklapati sa srpskim interesima. Dosljedno tadašnjem i svakidašnjem poimanju stvar(nost)i, i dalje tvrdim da je bilo kakvo razdvajanje ruskih i srpskih interesa do sada bilo katastrofalno za civilizaciju, narod, vjeru, život koji zajedno jesmo. Jer: interesi su samo uobličeni zahtjevi pred životom. A ruski i srpski narod spaja Život sam. Dakle: ako nam je Postojanje – jedno, onda ništa što tražimo u svrhu tog postojanja ne može biti preče od Njega samog.

O jedinstvu srpskog i ruskog naroda nepotrebno je posebno napominjati ono poznato. Kao duhovni nasljednici Svetog Petra Cetinjskog, svi sveštenici naše Crkve i svi Srbi – ne samo “Crnogorci i Berđani” – uvijek smo pred izborom da ostanemo dosljedni njegovom zavještanju ili da ga izdamo. Pitam se postoji li “viši interes” preči od Zavjeta Otaca, takav da pravda prihvatanje na sebe strašnih riječi netljenog svetitelja? Nismo li – upravo kao i tada, stiješnjeni i okruženi, od svijeta prokaženi i nikad prihvaćeni – danas podjednako upućeni istovremeno na dosljednost Zavjetu bratstva, ali i na podršku jedine zemlje koja je bila i ostala garant našeg opstanka u Srpskoj? Pitam i one koji smatraju da je svaka cijena odgovarajuća, dokle god se njihov život ne mijenja mnogo da li su u tu cijenu uključeni, sutra dan, i životi nas u Srpskoj ili Srba na Kosovu i Metohiji? Da li je jedina podrška koju smo imali pred strašnim optužbama – mogla da se zaboravi i odbaci?

Za one koji – poput ne tako davnih primjera – ne shvataju da se poslušnošću imperiji Nasilja ništa nije dobilo, niti se može dobiti, ostaje pitanje: da li ste spremni da nosite odgovornost za postupke za koje odlično znate da su suprotni srcu, umu, duhu i biću srpskog naroda? Da li ste sigurni da ćete u istoriju ući kao mudri i taktični, a ne kao oni koji su u jednom teškom vremenu šutnuli jedinog brata koga su imali?

U ovom mučnom trenutku kada svjedočimo jednom činu za koji nijedan Srbin i predstavnik Srbije ne može biti ovlašćen, ne stidim se svog srpskog imena i pripadanja velikoj ruskoj kulturi, pouzdano znajući da se oni ne mogu razdvojiti nikad i ničim: svako ko bi se usudio da ih razdvoji, samog sebe je osudio na sramotno pamćenje vijekova. Znam da naš narod neće posustati niti prihvatiti odricanje od braće. Kakvi god da smo – takvi nismo. Ako smo takvi – onda mi više nismo mi.