Krivokapićevom licemjerju nema kraja: Ne poštuju ga ni „eksperti“ koje je sam birao, ne dolaze na sjednice, prijete tučama, dok on drugima drži slovo o moralu!

Najbolji pokazatelj licemjerja Zdravka Krivokapića se ogleda u njegovim beskrupoloznim pokušajima držanja slova o moralu, baš on, koji najmanje prava ima na to s` obzirom da su mu i oni najbliži zabili nož u leđa pokazavši na taj način njegov učinak.

Poznato je da je većina Zdravkovih „eksperata“, izabranih samo i striktno po njegovoj inicijativi, okrenula leđa svom premijeru, odabravši ovu ili onu stranu, samo njegovu ne.

Svjedoci smo danima i mjesecima unazad koliko je Krivokapiću neukazano poštovanje njegovih ministara obzirom da mu ne dolaze nasjednice, ali ga pozivaju i na fizičke obračune.

Sjećamo se svi koliko je ponosit bio Krivokapić predstavljajući svoje, kako ih je on nazvao „apostole“ i obećavao da će uz njih država Crna Gora prosperirati na svim poljima. Poznato nam je već koliko je ta harmonija bila kratkog roka.

Prvi pokazatelj disbalansa u Vladi Zdravka Krivokapića je bila njegova smjena ministra pravde i ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića uz podršku Demokratske partije socijalista i Krivokapićevog izvjesnog mentora, Mila Đukanovića.

Već tada se moglo naslutiti da u Vladi Zdravka Krivokapića ne cvjetaju ruže kako je on to predstavljao javnosti.

Samo par mjeseci nakon smjene Leposavića počele su prve javne trzavice u Vladi Zdravka Krivokapića. Prvi koji se ogradio i oglušao o naređenja eksperta profesora Krivokapića je bio njegov najbliži saradnik i njegova desna ruka, vicepremijer u 42. Vladi Crne Gore i izvjesni budući premijer Crne Gore, Dritan Abazović.

Abazović je nebrojano puta, od početka priče oko formiranja 43. vlade, kazao da je Vlada Zdravka Krivokapića pokazala ogromnu nesposobnost i da ni sam nije zadovoljan učinkom isto, što ga je navelo na put oko formiranja manjinske Vlade.

Od Krivokapića smo, zauzvrat, dobili samo „kuknjavu“, kako su njega izdali najbliži, ali ne niti jedan demant o učinku njegove Vlade. A, i kako bi kad je svima sve jasno bilo od samog početka.

Nakon priče o formiranju manjinske vlade, nakon vicepremijera, od Krivokapića su postepeno počeli da se ograđuju i ostali ministri, na ovaj ili onaj način.

Najbolji pokazatelj koliko je stanje u vladi Zdravka Krivokapića zapravo loše je ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović, njegov miljenik donedavno, koji je bio jedan od prvih izbora Zdravka Krivokapića i njegov „nebrušeni dijamant“.

A, onda ne toliko kasnije, taj isti ponos Zdravka Krivokapića, mu zabija najveći nož u leđima, izazivajući ga na fizički obračun stvarajući na taj način skandal u cijelom regionu.

Jer, brujao je Balkan o sukobu ministara, koji su njegov izbor i premijera Zdravka Krivokapića na jednoj od sjednica 42.vlade Crne Gore. Istih onih ministara kojima se dičio Krivokapić.

Podsjećanja radi, sjednica Vlade Crne Gore tada je prekinuta nakon žučne rasprave između premijera u tehničkom mandatu Zdravka Krivokapića i ministra spoljnih poslova Đorđa Radulovića.

Prema tadašnjim saznanjima BORBE, do sukoba je došlo kada je Krivokapić tražio da odluku donese ministarstvo vanjskih poslova, a ne Vlada u cjelini, odnosno da se ovlasti MVP da odluku uskladi sa politikom Evropske unije, što je naišlo na negodovanje Radulovića.

Naime, na toj sjednici je, veliki pobornik za uvođenje sankcija Rusiji, đak prozapadnih ambasada, Đorđe Radulović htio da tuče svog kolegu, ministra ekonomskog razvoja Jakova Milatovića.

Radulović je, tada, kada je uvidio da od njegovih sankcija neće biti ništa nasrnuo na Milatovića, vidno izrevoltiran neuspješnošću svoje akcije.

Interesantna je teza da je prvi tu sjednicu napustio upravo Krivokapić koji je ostavio svoje ministre da se „međusobno čupaju“, dok je on danima kasnije u medijima napadao i govorio o ponašanju, upravo onog koji je bio njegov izbor, ministra Radulovića, nazivajući ga primitivnim.

A, onda danas, u susret sve bližim lokalnim izborima u Podgorici, na kojim se očekuje i lista predvođena Zdravkom Krivokapićem, nakon napada na Srbiju i navodno učešće Srbije na izborima, posle kojih je on sam postao premijer, Krivokapić, sakriven iza svog „kabineta“ je napao i na SNP.

Pozivao se Krivokapić na moralna načela svojim saopštenjem, očigledno ne shvatajući da je najnepozvaniji da to uradi.

„Iako su funkcioneri SNP-a tvrdili da je odlukom na sjednici Glavnog odbora definisan stav da u neustavnoj Vladi ne mogu participirati SDP i SD, tretirajući ih satelitima DPS-a, ipak zbog opasnosti da ostanu bez fotelja, spremni su za svaki vid ustupaka i poniženja. Dakle, SNP-u je broj resora mnogo veći prioritet od programa i od sastava Izvršne vlasti“, navodi se u ovom saopštenju.

Ne možemo a da ne spomenemo, da je upravo Krivokapić iz istog straha da će izgubiti svoju fotelju smijenio ministra Lepsavića, kukavički, sa istim onim DPS-om koji sada beskrupulozno spaja sa SNP-om.

Napada Krivokapić SNP, iako je on taj koji je najviše sarađivao i sa DPS-om, i sa SD-om i sa SDP-om. Ili je zaboravio na kućnu posjetu jednoj poslanici iz jednog od ovih političkih subjekata. Uz sve cvijećem i poklonima.

Ili pak, Krivokapić ne želi da iko presiječe njegove veze i odanost opozicionim partijama i njihovom odnosu sa njima.

U suprotnom, sve drugo su besmisleni pokušaji bez ikakvog legitimiteta i još jedan dokaz nesavjesnog licemjerja odlazećem premijera Zdravka Krivokapića.