Poslednji politički krug nejakog Zdravka u Beranama: Zloupotrijebio blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, Crkvu ne smije da nazove srpskom!

Na sinoćnjoj konvenciji izborne liste ‘’Berane sad’’ najavljen kao ‘’veliki čovjek oko kojeg smo svi okupili 30. avgusta 2020. godine’’, Zdravko Krivokapić je izveo svoju tačku i toliko puta viđen nastup u rangu kakve stand up tragedije, koji jedno vrijeme jeste zasmijavao ogromnu većinu građana i demokratske javnosti, ali nakon 16 mjeseci koje je ‘’veliki čovjek’’ proveo na čelu izvršne vlasti posledice su više nego uznemirujuće i katastrofalne po Crnu Goru i njen demokratski, tranzicioni proces.

‘’Veliki čovjek’’ je u drugoj rečenici, bez zrna stida i ljudskog obzira, pomenuo blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, možda i najznačajniju figure Crne Gore 20. i 21. vijeka, ne bi li na razvalinama i pepelu svoje nekadašnje popularnosti ubrao koji sitan politički poen, i to za svoju lokalnu listu koju podupire koristeći državne resurse, na već viđen višedecenijski DPS način.

Odlučio je da ‘’ne ćuti’’ na kraju svog bezuspješnog puta demontaže DPS sitema, da ‘’kaže sve’’ optuživši stranku Mila Đukanovića da je kriva za pustošenje države. Ali, nije dao odgovor zašto za 16 mjeseci nije uradio gotovo ništa na istorijskom poslu raskida sa sistemom korupcije, pljačke, ubijanja tradicionalnih vrijednosti koje su krasile ove prostore- naprotiv. Umjesto svega toga nastavio je utabanim stazama Mila Đukanovića, baštineći gotovo sve njegove politike, čuvajući njegove vjerne sluge razbacane po državnim upravama i ministarstvima, sve one kleptokrate ostavljajući i unapređujući, a o kojima je sinoć odlučio da progovori. A bolje da je ćutao.

‘’Veliki čovjek’’ koji je sa buđavog DPS univerziteta izvučen za uši u ljeto 2020. godine i podmetnut velikoj narodnoj koaliciji sinoć nije smio da uz Pravoslavnu crkvu izgovori i Srpska, time se definitivno odričući svega onoga o čemu je govorio dok su ga članovi, aktivisti i funkcioneri koalicije ‘’Za budućnost Crne Gore’’ vodili po Crnoj Gori, izvlačeći ga iz anonimnosti i sijenki radmila vojvodić i sl. DPS univerzitetskih komesara. Nije bilo svešteničke ruke koju nije poljubio ovaj mali čovjek i veliki prevarant, nije bilo zastave Srpske pravoslavne crkve kojoj se nije poklonio u ljeto 2020. godine, a sinoć u srcu Vasojevića nije smio da kaže da je Pravoslavna crkva- Srpska.

Osim blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, ‘’veliki čovjek’’ je bezupsješno pokušao da se ‘’očeše’’ i o Momira Bulatovića, znajući za veliko poštovanje koje Vasojevići imaju prema njegovom liku i djelu. Nastavak moralnog i političkog posrnuća je kod Krivokapića nezaustavljiv proces, jer se kao dokazana sluga stranih ambasada, NATO i EU birokrata, dokazao za sve ovo vrijeme i po njega bi bilo najbolje da se ljudski povuče sa javne scene i vrati u svoju memljivu profesorsku kancelariju. A da Momira Bulatovića ostavi na miru, jer ga sa njegovim djelom i politikom ne veže- ništa.

Očigledno brzo naviknut na majbah i luksuz, te ničim zaslužene privilegije, mali Krivokapić ne odustaje i nipošto ne želi da makar na kraju svog političkog strmoglava zadrži zrnce političkog i ljudskog dostojanstva. Napao je i DF po ko zna koji put ga optužujući da je zajedno sa DPS-om radio na rušenju njegove vlade. A to je ona vlada koja se već mjesecima raspada na oči svih građana Crne Gore, vlada u kojoj se međusobno optužuju za šverc droge i cigareta, u kojoj su i fizički obračuni postali svakodnevnica.

Nedostojni Krivokapić je sinoć istrčao poslednji krug i na očekivan način završio svoju jadnu političku karijeru. A bio je najpopularnija ličnost u ljeto 2020. godine i mogao da ima istorijsku ulogu. Umjesto toga, zaglavljen u blatu između američke i britanske ambasade, između Aljbina Kurtija I Gorana Svilanovića, podigao je visoko NATO barjak, ponizno ispunjavao sve želje stranih gospodara, a koje su gotovo sve bile protiv interesa građana Crne Gore kao one koje se tiču sankcija Rusiji i mnogih drugih.

Uvjereni smo da će Vasojevići znati da ocijene njegovu ulogu u nedjelju 27. marta.