Isponižavan od Abazovića, srozani Đukanović se vratio iz “šume“ i bezuspješno glumi faktor odlučivanja

piše: Vladimir Vukićević, kolumnista BORBE

Dva mjeseca unazad teško isponižavan od strane lidera URE, lider opozicione DPS Milo Đukanović večeras je bezuspješno pokušavao da se predstavi kao faktor odlučivanja, kao neko oko koga se opet sve “vrti“ na političkoj sceni. Dugo bauljajući na društveno-političkoj margini, divljajući po belvederima i blokadama, na spaljenim gumama zavijajući i pozivajući u šume, sticaj nesrećnih okolnosti je Đukanovića samo naizgled vratio u glavni tok politike. Jer, sve ono što je doživio od strane Abazovića, sanitarni otklon koji mu je lider URE isporučio zabranivši mu ulazak u izvršnu vlast, bespovratno je doveo do konačnog srozavanja ostatka ostataka autoriteta koji je nekada imao, i to prvenstveno kod njegovog preostalog članstva i simpatizera.

„Ako ima razuma doći ćemo do konsenzusa da napravimo političku vladu, ako nema razuma doći ćemo do toga da napravimo vladu onu kakvu možemo“, kazao je večeras Đukanović, sveden na poniznog slugu “bitange“, kako je prije samo nekoliko godina nazivao onoga kome ovih dana ispunjava sve moguće i nemoguće želje. Nekadašnja britva se pretvorila u političara koji želi “političku vladu“, ako može, a ako ne, onda po sistemu “daj šta daš“. Može sve, po Đukanoviću, samo da Abazović bude zadiovoljan. A da ludilo dostigne vrhunac i apsurd bude veći, Đukanović nam poručuje da “nemamo vladu“, da aktuelna nastavlja da bruka državu, te da nam je hitno potrebna nova.

Na ovom mjestu stvar postaje sve zanimljivija, jer upravo je ova vlada, koja nas po Đukanoviću “bruka“, napravljena po želji Abazovića, onoga kome je prije nekoliko dana Đukanović dao mandat na “lijepe oči“, bez najmanje 41 potpisa podrške, što je nezabilježeno čak i za jadne crnogorske prilike. Upravo je Abazović bio kreator prethodnog “ekspertskog“ eksperimenta koji nas je “obrukao“ pred civilizovanim svijetom, pa se postavlja ljudsko i logično pitanje: zašto najveći crnogorski of-šor patriota, otac šticung-nacije Milo Đukanović, daje mandat Abazoviću, pride mu se nudeći go golcat na tacni, sa sve jabukom u ustima.

Đukanović je kazao da ne može da se dogodi da Crna Gora postane sigurna luka za imovinu nekih ruskih oligarha. Čovjek koji je pola ekonomije predao ruskim oligarsima i bjelosvjetskim hohštaplerima večeras nam se opet kilibardijanski prikazao u svom horor izdanju, glumeći evropejca sa dna kace, u pauzi od spaljivanja guma i organizovanja propalih kafanskih pučeva, pozivajući na “jedinstvo Evrope“. A Đukanović i Evropa su kao Bog i šeširdžija, to znaju sve ptice na svim granama.

Ni jadni večerašnji nastup nije mogao proći bez izliva mržnje u mozak, pljuvanja i oblajavanja zvanične Srbije i Srpske pravoslavne crkve, institucije koja ga je polomila veličanstvenim litijama i bacila u pravo ljudsko i političko ludilo od kojeg se više nikada neće oporaviti. Đukanović nas je informisao da nema nikakve odnose sa srpskim kolegom Aleksandrom Vučićem, što nije nikakvo iznenađenje, jer svak iole politički pismen i u regionu i u međunarodnoj zajednici, makar koliko i Abazović, koji je napravio sanitarni otklon od njega, ne želi da ima bilo kakve zvanične odnose sa čovjekom koji je do kosti opljačkao sopstveni narod i državu, sakrivajući opljačkano blago po bjelosvjetskim poreskim rajevima.

Đukanoviću je nakon poslednje “mobe“ Dritanu Abazoviću ostalo samo jedno: da se hitno povuče sa političke scene i ode u prijevremenu penziju. Dakle, ono što nam je mandatar već i njemu i svima nama poručio prije par mjeseci, tvrdeći da je to izvjesno. A onda će se nezavisne institucije u konačno oslobođenoj Crnoj Gori njime ozbiljno pozabaviti. Do tada neka dobro iskoristi preostalo vrijeme i odradi sluganjski posao do kraja.